gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvījām, 3. l. mn. zavíjajū, imp. zàvījāj, aor. zavíjah, imperf. zàvījāh, prid. r. zavíjao, prid. t. zàvījān〉 1. 〈prijel.〉 a. oblagati što kakvom tkaninom ili papirom [~ kruh u krpu; ~ ribu u papir]; sin. zamatati, zamotavati; ant. odmatati, odmotavati; vidski parnjak: zaviti b. svijajući obuhvaćati sa svih strana [~ gazu oko noge]; sin. zamatati, zamotavati; ant. odmatati, odmotavati; vidski parnjak: zaviti c. vrteći zatezati što [~ slavinu; ~ ventil; ~ vijak]; ant. odvijati; vidski parnjak: zaviti 2. 〈neprijel.〉 〈3. l.〉 a. imati neravan smjer ili tok, biti ispunjen zavojima [Cesta zavija uzbrdo.; Rijeka zavija dolinom.] b. vijući prekrivati [Snijeg zavija brijeg.] c. ispuštati dugačak i jednoličan zvuk [Sirena zavija.]; sin. tuliti d. glasati se dugačkim i jednoličnim zvukom [Pas zavija.]; sin. tuliti • zavíjati se 〈povr.〉 obavijati što oko sebe [~ se šalom]; sin. zamatati se v. pod zamatati, zamotavati se v. pod zamotavati