Rezultati pretraživanja za: zavikati

  • zavíkati

    gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàvīčēm, 3. l. mn. zàvīčū, imp. zavíči, aor. zavíkah, prid. r. zavíkao glasno i prodorno progovoriti [~ na susjedova sina]; sin. proderati se razg. v. pod proderati, zaderati se razg. v. pod zaderati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga