im. ž. 〈G zèmljē, D zȅmlji, A zȅmlju; mn. N zȅmlje, G zemáljā/zémljā〉 1. geol. površinski rahao sloj Zemljine kore određenih obilježja ili određene namjene [obradiva ~; neplodna ~; plodna ~; ~ za cvijeće]; sin. tlo razg. 2. područje koje je u čijemu posjedu [crkvena ~; gradska ~; općinska ~]; sin. zemljište 3. pol. političko-pravna, međunarodno priznata upravna organizacija s punim ili ograničenim suverenitetom i različitim oblicima vladavine i uređenja; sin. država 4. 〈jd.〉 (Zèmlja) astr. treći planet Sunčeva sustava, planet između Venere i Marsa ♦ stajati čvrsto na zemlji biti razborit (racionalan); kao da je u zemlju propao nestao je, izgubio se, ništa se ne zna o njemu; razlikovati se kao nebo i ~, usp. nebo; ni na nebu ni na zemlji, usp. nebo; obećana ~ žuđena zemlja, zemlja bogatstva i sreće, raj na zemlji; prevrnuti 〈i〉 nebo i zemlju, usp. nebo; propasti u zemlju 〈od srama〉 jako se postidjeti (posramiti), doživjeti veliku nelagodu, osjetiti želju da se nestane 〈zbog srama〉; spustiti se na zemlju urazumiti se, otrijezniti se, shvatiti svoje zablude (pogreške); sravniti sa zemljom što razoriti, uništiti do temelja