Rezultati pretraživanja za: zeznuti

  • zȅznuti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zȅznēm, 3. l. mn. zȅznū, imp. zȅzni, aor. zȅznuh, prid. r. zȅznuo, prid. t. zȅznūt žarg. našaliti se na čiji račun, podmetnuti komu u šali [~ mlađega brata]; sin. zafrknuti razg.; vidski parnjak: zezati • zȅznuti se povr. razg. v. prevariti se pod prevariti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga