Rezultati pretraživanja za: zračiti

  • zráčiti

    gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zrȃčīm, 3. l. mn. zrȃčē, imp. zráči, aor. zráčih, imperf. zrȃčāh, prid. r. zráčio, prid. t. zrȃčen 1. prijel. a. ispuštati ili širiti što [~ elektromagnetske valove] b. zamjenjivati ustajali zrak svježim u zatvorenim prostorijama [~ sobu]; sin. prozračivati 2. neprijel. a. pren. jasno pokazivati kakvo psihičko stanje [~ napetošću; ~ pozitivnom energijom] b. izlagati dio tijela djelovanju rendgenskih zraka radi liječenja [~ oboljelo tkivo]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga