im. m. 〈G zȗba, L zúbu; mn. N zȗbi, G zúbā/zúbī/zùbijū, DLI zùbima〉 1. anat. koštani organ u ustima koji služi za žvakanje i grizenje hrane ◇ mliječni ~ zub koji raste otprilike od četvrtoga mjeseca do kraja treće godine djetetova života i koji ispadne u dobi od šeste do dvanaeste godine; sin. mliječnjak 2. v. zubac ♦ gledati u zube komu, čemu strogo ocijeniti (procjenjivati) što, cjepidlačiti (sitničariti) zbog (oko) koga, zbog (oko) čega; imati na zubu koga biti veoma ljut (bijesan) na koga, progoniti koga, okomiti se na koga; kroz (kroza) zube [reći, promrsiti, protisnuti i sl.] nerazgovijetno; s prigušenom (pritajenom) ljutnjom [reći, promrsiti, protisnuti i sl.]; objesiti zube o (na) klin gladovati, nemati što jesti, oskudijevati u svemu, biti u neimaštini; naoružan do zuba dobro naoružan; pokazati komu zube oduprijeti se komu, usprotiviti se komu, suprotstaviti se komu, prkosno pružiti otpor komu; slomiti (polomiti) zube na čemu propasti, doživjeti neuspjeh (poraz); stisnuti zube otrpjeti bol (nedaće, nepravdu, uvredu), strpljivo podnijeti bol (teškoće); uzeti koga na ~ okomiti se na koga, biti gnjevan (bijesan) na koga, početi zlostavljati koga; za pod ~ veoma malo, tek da se okusi (lizne); ~ vremena razorna snaga protjecanja vremena, posljedice starenja; zubima i noktima grčevito, žestoko, ne birajući sredstva