gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zvèkećēm, 3. l. mn. zvèkećū, imp. zvekèći, aor. zvekètah, imperf. zvèketāh, prid. r. zvekètao〉 proizvoditi visok i tanak zvuk udarcem u kovinski ili stakleni predmet ili udarcem takva predmeta po čemu [~ čašama; ~ kovanicama; ~ žlicom po tanjuru]; sin. zveckati