Rezultati pretraživanja za: zvonačnik

  • zvònačnīk

    im. m. G zvònačnīka; mn. N zvònačnīci, G zvònačnīkā gram. suglasnik pri čijemu izgovoru nije potpuno zatvoren prolaz zračnoj struji; sin. (sonant)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga