zafrkávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zafr̀kāvām, 3. l. mn. zafrkávajū, imp. zafr̀kāvāj, aor. zafrkávah, imperf. zafr̀kāvāh, prid. r. zafrkávao, prid. t. zafr̀kāvān〉 razg. šaliti se na čiji račun, podmetati komu u šali [~ mlađega brata]; vidski parnjak: zafrknuti • zafrkávati se 〈povr.〉 zabavljati se s kim zbijajući šale [~ s društvom]; sin. zavitlavati razg., zezati žarg. |
zàfrknuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàfrknēm, 3. l. mn. zàfrknū, imp. zàfrkni, aor. zàfrknuh, prid. r. zàfrknuo, prid. t. zȁfrknūt〉 razg. našaliti se na čiji račun, podmetnuti komu u šali [~ mlađega brata]; sin. zeznuti žarg.; vidski parnjak: zafrkavati |
zàgaditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgadīm, 3. l. mn. zàgadē, imp. zàgadi, aor. zàgadih, prid. r. zàgadio, prid. t. zàgađen〉 1. učiniti što veoma nečistim ili prljavim 2. unijeti u okoliš štetne tvari u nedopuštenim količinama [~ okoliš; ~ vodu; ~ zrak]; vidski paranjak: zagađivati |
zàgađenōst | im. ž. 〈G zàgađenosti, I zàgađenošću/zàgađenosti〉 postojanje štetnih tvari u okolišu u nedopuštenim količinama; sin. (zagađenje) |
zagađénje | im. s. 〈G zagađénja; mn. N zagađénja, G zagađénjā〉 v. zagađenost |
zagađìvāč | im. m. 〈G zagađiváča; mn. N zagađiváči, G zagađiváčā〉 pogon, proizvod ili tvar koja zagađuje okoliš |
zagađívānje | im. s. 〈G zagađívānja〉 1. činjenje čega veoma nečistim ili prljavim 2. unošenje u okoliš štetnih tvari u nedopuštenim količinama |
zagađívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagàđujēm, 3. l. mn. zagàđujū, imp. zagàđūj, aor. zagađívah, imperf. zagàđīvāh, prid. r. zagađívao, prid. t. zagàđīvān〉 1. činiti što veoma nečistim ili prljavim 2. unositi u okoliš štetne tvari u nedopuštenim količinama [~ okoliš; ~ vodu; ~ zrak]; vidski paranjak: zagaditi |
zagalámiti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zagàlāmīm, 3. l. mn. zagàlāmē, imp. zagalámi, aor. zagalámih, prid. r. zagalámio〉 početi galamiti, oglasiti se galamom |
zàgasit | prid. 〈G zàgasita; odr. zàgasitī, G zàgasitōg(a); ž. zàgasita, s. zàgasito; komp. zagasìtijī〉 koji je prigušene nijanse [zagasita kosa; zagasito nebo; zagasito odijelo]; sin. taman |
záglavak | |
zaglavìnjati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zaglavìnjām, 3. l. mn. zaglavìnjajū, imp. zaglavìnjāj, aor. zaglavìnjah, prid. r. zaglavìnjao〉 teturajući se zanjihati, nagnuti se tijelom i glavom prema naprijed ili u stranu [~ na nesigurnim nogama]; sin. zateturati (se) |
zàglāvlje | im. s. 〈G zàglāvlja; mn. N zàglāvlja, G zàglāvljā〉 inform. prostor na vrhu stranice koji je obično namijenjen tiskanju logotipa poduzeća i sl.; ant. podnožje |
zaglédati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàglēdām, 3. l. mn. zaglédajū, imp. zàglēdāj, aor. zaglédah, imperf. zàglēdāh, prid. r. zaglédao〉 povremeno gledati u što [~ u tuđe dvorište] |
zàgledati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàgledām se, 3. l. mn. zàgledajū se, imp. zàgledāj se, aor. zàgledah se, prid. r. zàgledao se, prid. t. zàgledān〉 1. uprijeti pogled u što, zadržati pogled na čemu [~ u zrcalo] 2. početi voljeti koga [~ u djevojku; ~ u momka]; sin. zaljubiti se |
zaglíbiti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàglībīm, 3. l. mn. zàglībē, imp. zaglíbi, aor. zaglíbih, prid. r. zaglíbio〉 1. upasti u glib [kotači su zaglibili] 2. pren. naći se u teškome ili bezizlaznome položaju [Zaglibio je u dugovima.] |
zagnòjiti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. zàgnojī se, 3. l. mn. zàgnojē se, aor. 3. l. jd. zȁgnoji se, prid. r. zagnòjio se, prid. t. zàgnojen〉 napuniti se gnojem, postati gnojan [Rana se zagnojila.] |
zagnjúriti | gl. svrš. prijel. → zaroniti, uroniti |
zagolìcati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagolìcām, 3. l. mn. zagolìcajū, imp. zagolìcāj, aor. zagolìcah, prid. r. zagolìcao, prid. t. zȁgolicān〉 nadražiti kožu lakim učestalim dodirima koji izazivaju smijeh [~ bradom]; sin. poškakljati ◇ ~ maštu pobuditi u kome kakvo djelovanje, zanimanje za što ili raspoloženje |
zȁgonētan | prid. 〈G zȁgonētna; odr. zȁgonētnī, G zȁgonētnōg(a); ž. zȁgonētna, s. zȁgonētno; komp. zagonètnijī〉 1. koji krije neku tajnu [zagonetna žena]; sin. tajnovit 2. kojemu se ne zna uzrok [zagonetna smrt] 3. koji je povezan s kakvom tajnom [~ događaj]; sin. tajanstven |
zȁgonētka | im. ž. 〈G zȁgonētkē, DL zȁgonētki/zȁgonētci; mn. N zȁgonētke, G zȁgonetākā/zȁgonētkā/zȁgonētkī〉 1. ono što treba pogoditi na temelju opisa koji namjerno upućuje na više različitih odgovora, ono što treba odgonetnuti [narodna ~; nagradna ~] 2. pren. pojava koju je teško objasniti ili shvatiti [Svemir je velika ~.]; sin. (enigma) |
zȁgora | im. ž. 〈G zȁgorē; mn. N zȁgore, G zȁgōrā〉 zem. prostor iza gore ili planine |
zagorčávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagòrčāvām, 3. l. mn. zagorčávajū, imp. zagòrčāvāj, aor. zagorčávah, imperf. zagòrčāvāh, prid. r. zagorčávao, prid. t. zagòrčāvān〉 1. činiti što gorkim 2. pren. stvarati komu poteškoće, činiti što teškim, napornim, mučnim [~ komu život]; sin. zagorčivati; vidski paranjak: zagorčiti |
zagòrčiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgorčīm, 3. l. mn. zàgorčē, imp. zagòrči, aor. zagòrčih, prid. r. zagòrčio, prid. t. zàgorčen〉 1. učiniti što gorkim 2. pren. stvoriti komu poteškoće, učiniti što teškim, napornim, mučnim [~ komu život]; Vidski parnjaci: zagorčavati, zagorčivati |
zagorčívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagòrčujēm, 3. l. mn. zagòrčujū, imp. zagòrčūj, aor. zagorčívah, imperf. zagòrčīvāh, prid. r. zagorčívao, prid. t. zagòrčīvān〉 usp. zagorčavati |
zágōrje | |
zágorskī | |
zagovàratelj | im. m. 〈G zagovàratelja; mn. N zagovàratelji, G zagovàratēljā〉 osoba koja što zagovara |
zagovaratèljica | im. ž. 〈G zagovaratèljicē; mn. N zagovaratèljice, G zagovaratèljīcā〉 žena koja što zagovara |
zagovaratèljičin | prid. 〈G zagovaratèljičina; ž. zagovaratèljičina, s. zagovaratèljičino〉 koji pripada zagovarateljici |
zagovárati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagòvārām, 3. l. mn. zagovárajū, imp. zagòvārāj, aor. zagovárah, imperf. zagòvārāh, prid. r. zagovárao, prid. t. zagòvārān〉 boriti se za koga ili što, raditi u čiju korist [~ prava slabijih] |
zàgovornica | |
zàgovorničin | prid. 〈G zàgovorničina; ž. zàgovorničina, s. zàgovorničino〉 koji pripada zagovornici; sin. borkinjin; ( poborničin) |
zàgovornīk | |
zàgrabiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgrabīm, 3. l. mn. zàgrabē, imp. zàgrabi, aor. zàgrabih, prid. r. zàgrabio, prid. t. zàgrabljen〉 grabeći izdvojiti iz cjeline (o čemu tekućem ili sipkom) [~ vodu] |
zàgrada | im. ž. 〈G zàgradē; mn. N zàgrade, G zȁgrādā〉 1. pravop. a. razgodak kojim se označuje dopunjavanje, objašnjavanje i posebno isticanje jednoga dijela teksta; uvijek se pojavljuje u paru /( )/ [vitičasta ~; okrugla ~] b. pravopisni znak koji služi za skraćeno označivanje dvostrukih likova istoznačnih riječi; uvijek se pojavljuje u paru /( )/ 2. mat. znak kojim se označuje kako treba združivati računske operacije; uvijek se pojavljuje u paru [otvorena ~; zatvorena ~] |
zàgrcnuti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàgrcnēm se, 3. l. mn. zàgrcnū se, imp. zàgrcni se, aor. zàgrcnuh se, prid. r. zàgrcnuo se〉 naglo ostati bez zraka |
zagrèbati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagrèbām, 3. l. mn. zagrèbajū, imp. zagrèbāj, aor. zagrèbah, prid. r. zagrèbao, prid. t. zȁgrebān〉 v. zagrepsti |
zàgrepsti | |
zàgrijān | prid. 〈G zàgrijāna; odr. zàgrijānī, G zàgrijānōg(a); ž. zàgrijāna, s. zàgrijāno; komp. zagrijànijī〉 1. kojemu je grijanjem povišena temperatura [~ zrak; zagrijana voda] 2. pren. koji je pun želje i volje da što učini, koji je spreman sudjelovati u čemu [~ za igru]; sin. zainteresiran; ant. nezainteresiran |
zàgrijati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgrijēm, 3. l. mn. zàgrijū, imp. zàgrīj, aor. zàgrijah, prid. r. zàgrijao, prid. t. zàgrijān〉 1. grijući učiniti toplim [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; sin. ugrijati; ant. ohladiti, rashladiti 2. radom ili gibanjem učiniti spremnim za uporabu ili kakvu aktivnost [~ motor]; sin. ugrijati 3. pren., razg. v. zainteresirati • zàgrijati se 〈povr.〉 1. postati toplim [~ se na suncu]; sin. ugrijati se v. pod ugrijati 2. pren. v. zainteresirati se pod zainteresirati; vidski paranjak: zagrijavati |
zagrijávānje | im. s. 〈G zagrijávānja〉 1. davanje topline čemu, činjenje da što postane toplo; sin. grijanje; ant. hlađenje, rashlađivanje 2. pren., razg. a. poticanje koga na što, izazivanje zanimanja za što b. početak zanimanja za što 3. postajanje toplim |
zagrijávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagrìjāvām, 3. l. mn. zagrijávajū, imp. zagrìjāvāj, aor. zagrijávah, imperf. zagrìjāvāh, prid. r. zagrijávao, prid. t. zagrìjāvān〉 1. davati čemu toplinu, činiti da što postane toplo [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; sin. grijati; ant. hladiti, rashlađivati 2. razg. poticati u komu zanimanje za što [~ učenike za košarku] • zagrijávati se 〈povr.〉 1. postajati toplim [~ se na suncu] 2. pren., razg. početi osjećati zanimanje za što [~ se za nogomet; ~ se za djevojku]; ant. hladiti se pren., razg. v. pod hladiti; vidski paranjak: zagrijati |
zàgristi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagrízem, 3. l. mn. zagrízū, imp. zagrízi, aor. zagrízoh, prid. r. zàgrīzao, prid. t. zagrìzen〉 zahvatiti što zubima [~ jabuku] |
zàgriz | im. m. 〈G zàgriza; mn. N zàgrizi, G zȁgrīzā〉 1. zahvaćanje čega zubima 2. med. nalijeganje gornje na donju čeljust [nepravilan ~] |
zàgrliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgrlīm, 3. l. mn. zàgrlē, imp. zàgrli, aor. zàgrlih, prid. r. zàgrlio, prid. t. zàgrljen〉 obujmiti rukom ili rukama i iskazati nježnost [~ dijete; ~ djevojku] • zàgrliti se 〈povr.〉 uzajamno se obuhvatiti rukama i iskazati nježnost |
zȁgrljāj | im. m. 〈G zȁgrljāja; mn. N zȁgrljāji, G zȁgrljājā〉 međusobno obuhvaćanje rukama u znak pozdrava, nježnosti ili ljubavi ♦ pasti u ~ (naručje), usp. naručje |
zagr̀mjeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgrmīm, 3. l. mn. zàgrmē, aor. zagr̀mjeh, prid. r. m. zagr̀mio, ž. zagr̀mjela, s. zagr̀mjelo, mn. zagr̀mjeli〉 1. početi grmjeti, kratko grmjeti [Noćas je zagrmjelo.] 2. pren. a. oglasiti se prodornim, glasnim zvukom [Topovi su zagrmjeli.] b. jako viknuti; sin. riknuti |