zafrkávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zafr̀kāvām, 3. l. mn. zafrkávajū, imp. zafr̀kāvāj, aor. zafrkávah, imperf. zafr̀kāvāh, prid. r. zafrkávao, prid. t. zafr̀kāvān razg. šaliti se na čiji račun, podmetati komu u šali [~ mlađega brata]; vidski parnjak: zafrknuti • zafrkávati se povr. zabavljati se s kim zbijajući šale [~ s društvom]; sin. zavitlavati razg., zezati žarg.

zàfrknuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàfrknēm, 3. l. mn. zàfrknū, imp. zàfrkni, aor. zàfrknuh, prid. r. zàfrknuo, prid. t. zȁfrknūt razg. našaliti se na čiji račun, podmetnuti komu u šali [~ mlađega brata]; sin. zeznuti žarg.; vidski parnjak: zafrkavati

zàgaditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàgadīm, 3. l. mn. zàgadē, imp. zàgadi, aor. zàgadih, prid. r. zàgadio, prid. t. zàgađen 1. učiniti što veoma nečistim ili prljavim 2. unijeti u okoliš štetne tvari u nedopuštenim količinama [~ okoliš; ~ vodu; ~ zrak]; vidski paranjak: zagađivati

zàgađenōst

im. ž. G zàgađenosti, I zàgađenošću/zàgađenosti postojanje štetnih tvari u okolišu u nedopuštenim količinama; sin. (zagađenje)

zagađénje

im. s. G zagađénja; mn. N zagađénja, G zagađénjā v. zagađenost

zagađìvāč

im. m. G zagađiváča; mn. N zagađiváči, G zagađiváčā pogon, proizvod ili tvar koja zagađuje okoliš

zagađívānje

im. s. G zagađívānja 1. činjenje čega veoma nečistim ili prljavim 2. unošenje u okoliš štetnih tvari u nedopuštenim količinama

zagađívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zagàđujēm, 3. l. mn. zagàđujū, imp. zagàđūj, aor. zagađívah, imperf. zagàđīvāh, prid. r. zagađívao, prid. t. zagàđīvān 1. činiti što veoma nečistim ili prljavim 2. unositi u okoliš štetne tvari u nedopuštenim količinama [~ okoliš; ~ vodu; ~ zrak]; vidski paranjak: zagaditi

zagalámiti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zagàlāmīm, 3. l. mn. zagàlāmē, imp. zagalámi, aor. zagalámih, prid. r. zagalámio početi galamiti, oglasiti se galamom

zàgasit

prid. G zàgasita; odr. zàgasitī, G zàgasitōg(a); ž. zàgasita, s. zàgasito; komp. zagasìtijī koji je prigušene nijanse [zagasita kosa; zagasito nebo; zagasito odijelo]; sin. taman

záglavak

im. m. G záglāvka; mn. N záglāvci, G záglavākā 1. klin kojim se što učvršćuje 2. naknadni dio teksta, dodatak na kraju knjige, napomena na kraju teksta 3. ono čime što završava, posljednji dio čega; sin. epilog, zaključak

zaglavìnjati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zaglavìnjām, 3. l. mn. zaglavìnjajū, imp. zaglavìnjāj, aor. zaglavìnjah, prid. r. zaglavìnjao teturajući se zanjihati, nagnuti se tijelom i glavom prema naprijed ili u stranu [~ na nesigurnim nogama]; sin. zateturati (se)

zàglāvlje

im. s. G zàglāvlja; mn. N zàglāvlja, G zàglāvljā inform. prostor na vrhu stranice koji je obično namijenjen tiskanju logotipa poduzeća i sl.; ant. podnožje

zaglédati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàglēdām, 3. l. mn. zaglédajū, imp. zàglēdāj, aor. zaglédah, imperf. zàglēdāh, prid. r. zaglédao povremeno gledati u što [~ u tuđe dvorište]

zàgledati se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. zàgledām se, 3. l. mn. zàgledajū se, imp. zàgledāj se, aor. zàgledah se, prid. r. zàgledao se, prid. t. zàgledān 1. uprijeti pogled u što, zadržati pogled na čemu [~ u zrcalo] 2. početi voljeti koga [~ u djevojku; ~ u momka]; sin. zaljubiti se

zaglíbiti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàglībīm, 3. l. mn. zàglībē, imp. zaglíbi, aor. zaglíbih, prid. r. zaglíbio 1. upasti u glib [kotači su zaglibili] 2. pren. naći se u teškome ili bezizlaznome položaju [Zaglibio je u dugovima.]

zagnòjiti se

gl. svrš. povr. prez. 3. l. jd. zàgnojī se, 3. l. mn. zàgnojē se, aor. 3. l. jd. zȁgnoji se, prid. r. zagnòjio se, prid. t. zàgnojen napuniti se gnojem, postati gnojan [Rana se zagnojila.]

zagnjúriti

gl. svrš. prijel. zaroniti, uroniti

zagolìcati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zagolìcām, 3. l. mn. zagolìcajū, imp. zagolìcāj, aor. zagolìcah, prid. r. zagolìcao, prid. t. zȁgolicān nadražiti kožu lakim učestalim dodirima koji izazivaju smijeh [~ bradom]; sin. poškakljati  ~ maštu pobuditi u kome kakvo djelovanje, zanimanje za što ili raspoloženje

zȁgonētan

prid. G zȁgonētna; odr. zȁgonētnī, G zȁgonētnōg(a); ž. zȁgonētna, s. zȁgonētno; komp. zagonètnijī 1. koji krije neku tajnu [zagonetna žena]; sin. tajnovit 2. kojemu se ne zna uzrok [zagonetna smrt] 3. koji je povezan s kakvom tajnom [~ događaj]; sin. tajanstven

zȁgonētka

im. ž. G zȁgonētkē, DL zȁgonētki/zȁgonētci; mn. N zȁgonētke, G zȁgonetākā/zȁgonētkā/zȁgonētkī 1. ono što treba pogoditi na temelju opisa koji namjerno upućuje na više različitih odgovora, ono što treba odgonetnuti [narodna ~; nagradna ~] 2. pren. pojava koju je teško objasniti ili shvatiti [Svemir je velika ~.]; sin. (enigma)

zȁgora

im. ž. G zȁgorē; mn. N zȁgore, G zȁgōrā zem. prostor iza gore ili planine

zagorčávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zagòrčāvām, 3. l. mn. zagorčávajū, imp. zagòrčāvāj, aor. zagorčávah, imperf. zagòrčāvāh, prid. r. zagorčávao, prid. t. zagòrčāvān 1. činiti što gorkim 2. pren. stvarati komu poteškoće, činiti što teškim, napornim, mučnim [~ komu život]; sin. zagorčivati; vidski paranjak: zagorčiti

zagòrčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàgorčīm, 3. l. mn. zàgorčē, imp. zagòrči, aor. zagòrčih, prid. r. zagòrčio, prid. t. zàgorčen 1. učiniti što gorkim 2. pren. stvoriti komu poteškoće, učiniti što teškim, napornim, mučnim [~ komu život]; Vidski parnjaci: zagorčavati, zagorčivati

zagorčívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zagòrčujēm, 3. l. mn. zagòrčujū, imp. zagòrčūj, aor. zagorčívah, imperf. zagòrčīvāh, prid. r. zagorčívao, prid. t. zagòrčīvān usp. zagorčavati

zágōrje

im. s. G zágōrja zem. padine uzvisine okrenute prema sjevernoj ili manje osunčanoj strani; sin. osoj; ant. prigorje, prisoj

zágorskī

prid. G zágorskōg(a); ž. zágorskā, s. zágorskō 1. koji se odnosi na zagorje, padine gorja okrenute prema sjevernoj ili manje osunčanoj strani; sin. osojni; ant. prigorski, prisojni 2. koji se odnosi na Zagorce i Zagorje

zagovàratelj

im. m. G zagovàratelja; mn. N zagovàratelji, G zagovàratēljā osoba koja što zagovara

zagovaratèljica

im. ž. G zagovaratèljicē; mn. N zagovaratèljice, G zagovaratèljīcā žena koja što zagovara

zagovaratèljičin

prid. G zagovaratèljičina; ž. zagovaratèljičina, s. zagovaratèljičino koji pripada zagovarateljici

zagovárati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zagòvārām, 3. l. mn. zagovárajū, imp. zagòvārāj, aor. zagovárah, imperf. zagòvārāh, prid. r. zagovárao, prid. t. zagòvārān boriti se za koga ili što, raditi u čiju korist [~ prava slabijih]

zàgovornica

im. ž. G zàgovornicē; mn. N zàgovornice, G zàgovornīcā žena koja zagovara, zastupa koga, koja se zalaže za što; sin. borkinja, ( pobornica)

zàgovorničin

prid. G zàgovorničina; ž. zàgovorničina, s. zàgovorničino koji pripada zagovornici; sin. borkinjin; ( poborničin)

zàgovornīk

im. m. G zàgovornīka, V zȁgovornīče; mn. N zàgovornīci, G zàgovornīkā osoba koja zagovara, zastupa koga, koja se zalaže za što; sin. borac, ( pobornik)

zàgrabiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàgrabīm, 3. l. mn. zàgrabē, imp. zàgrabi, aor. zàgrabih, prid. r. zàgrabio, prid. t. zàgrabljen grabeći izdvojiti iz cjeline (o čemu tekućem ili sipkom) [~ vodu]

zàgrada

im. ž. G zàgradē; mn. N zàgrade, G zȁgrādā 1. pravop. a. razgodak kojim se označuje dopunjavanje, objašnjavanje i posebno isticanje jednoga dijela teksta; uvijek se pojavljuje u paru /( )/ [vitičasta ~; okrugla ~] b. pravopisni znak koji služi za skraćeno označivanje dvostrukih likova istoznačnih riječi; uvijek se pojavljuje u paru /( )/ 2. mat. znak kojim se označuje kako treba združivati računske operacije; uvijek se pojavljuje u paru [otvorena ~; zatvorena ~]

zàgrcnuti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. zàgrcnēm se, 3. l. mn. zàgrcnū se, imp. zàgrcni se, aor. zàgrcnuh se, prid. r. zàgrcnuo se naglo ostati bez zraka

zagrèbati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zagrèbām, 3. l. mn. zagrèbajū, imp. zagrèbāj, aor. zagrèbah, prid. r. zagrèbao, prid. t. zȁgrebān v. zagrepsti

zàgrepsti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zagrèbem, 3. l. mn. zagrèbū, imp. zagrèbi, aor. zagrèboh, prid. r. zagrèbao, prid. t. zagrèben 1. prijel. napraviti ogrebotinu čime oštrim [~ koga noktom]; sin. ogrepsti, ( zagrebati) 2. neprijel. početi grepsti [~ po površini]

zàgrijān

prid. G zàgrijāna; odr. zàgrijānī, G zàgrijānōg(a); ž. zàgrijāna, s. zàgrijāno; komp. zagrijànijī 1. kojemu je grijanjem povišena temperatura [~ zrak; zagrijana voda] 2. pren. koji je pun želje i volje da što učini, koji je spreman sudjelovati u čemu [~ za igru]; sin. zainteresiran; ant. nezainteresiran

zàgrijati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàgrijēm, 3. l. mn. zàgrijū, imp. zàgrīj, aor. zàgrijah, prid. r. zàgrijao, prid. t. zàgrijān 1. grijući učiniti toplim [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; sin. ugrijati; ant. ohladiti, rashladiti 2. radom ili gibanjem učiniti spremnim za uporabu ili kakvu aktivnost [~ motor]; sin. ugrijati 3. pren., razg. v. zainteresirati • zàgrijati se povr. 1. postati toplim [~ se na suncu]; sin. ugrijati se v. pod ugrijati 2. pren. v. zainteresirati se pod zainteresirati; vidski paranjak: zagrijavati

zagrijávānje

im. s. G zagrijávānja 1. davanje topline čemu, činjenje da što postane toplo; sin. grijanje; ant. hlađenje, rashlađivanje 2. pren., razg. a. poticanje koga na što, izazivanje zanimanja za što b. početak zanimanja za što 3. postajanje toplim

zagrijávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zagrìjāvām, 3. l. mn. zagrijávajū, imp. zagrìjāvāj, aor. zagrijávah, imperf. zagrìjāvāh, prid. r. zagrijávao, prid. t. zagrìjāvān 1. davati čemu toplinu, činiti da što postane toplo [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; sin. grijati; ant. hladiti, rashlađivati 2. razg. poticati u komu zanimanje za što [~ učenike za košarku] • zagrijávati se povr. 1. postajati toplim [~ se na suncu] 2. pren., razg. početi osjećati zanimanje za što [~ se za nogomet; ~ se za djevojku]; ant. hladiti se pren., razg. v. pod hladiti; vidski paranjak: zagrijati

zàgristi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zagrízem, 3. l. mn. zagrízū, imp. zagrízi, aor. zagrízoh, prid. r. zàgrīzao, prid. t. zagrìzen zahvatiti što zubima [~ jabuku]

zàgriz

im. m. G zàgriza; mn. N zàgrizi, G zȁgrīzā 1. zahvaćanje čega zubima 2. med. nalijeganje gornje na donju čeljust [nepravilan ~]

zàgrliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàgrlīm, 3. l. mn. zàgrlē, imp. zàgrli, aor. zàgrlih, prid. r. zàgrlio, prid. t. zàgrljen obujmiti rukom ili rukama i iskazati nježnost [~ dijete; ~ djevojku] • zàgrliti se povr. uzajamno se obuhvatiti rukama i iskazati nježnost

zȁgrljāj

im. m. G zȁgrljāja; mn. N zȁgrljāji, G zȁgrljājā međusobno obuhvaćanje rukama u znak pozdrava, nježnosti ili ljubavi ♦ pasti u ~ (naručje), usp. naručje

zagr̀mjeti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàgrmīm, 3. l. mn. zàgrmē, aor. zagr̀mjeh, prid. r. m. zagr̀mio, ž. zagr̀mjela, s. zagr̀mjelo, mn. zagr̀mjeli 1. početi grmjeti, kratko grmjeti [Noćas je zagrmjelo.] 2. pren. a. oglasiti se prodornim, glasnim zvukom [Topovi su zagrmjeli.] b. jako viknuti; sin. riknuti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga