rámpa | im. ž. 〈G rámpē; mn. N rámpe, G rámpā/rámpī〉 1. postolje za izbacivanje raketa i projektila 2. v. brklja |
ràmstek | im. m. 〈G ràmsteka; mn. N ràmsteci, G rȁmstēkā〉 goveđi odrezak od stražnjega dijela trupa |
rȁna | im. ž. 〈G rȁnē; mn. N rȁne, G rȃnā〉 površinsko oštećenje tjelesnoga tkiva prouzročeno djelovanjem vanjske sile [otvorena ~] ♦ lizati svoje rane oporavljati se od posljedica sukoba ili bitaka; otvoriti staru ranu podsjetiti koga na što bolno; otvorena (živa) ~ mučna uspomena, bolno (ranjivo) mjesto |
ránac | im. m. 〈G ránca, D rȃncu; mn. N rȃnci, G rȃnācā, DLI rȃncima〉 razg. v. naprtnjača |
rȁnč | im. m. 〈G rȁnča; mn. N rȁnčevi, G rȁnčēvā〉 stočarsko imanje, posjed izvan grada na kojemu se uzgajaju konji, goveda i sl. |
rȁnčer | im. m. 〈G rȁnčera, V rȁnčeru; mn. N rȁnčeri, G rȁnčērā〉 vlasnik ranča |
rȁnčerica | im. ž. 〈G rȁnčericē; mn. N rȁnčerice, G rȁnčerīcā〉 vlasnica ranča |
rȁnčeričin | prid. 〈G rȁnčeričina; ž. rȁnčeričina, s. rȁnčeričino〉 koji pripada rančerici |
rȁnčerskī | prid. 〈G rȁnčerskōg(a); ž. rȁnčerskā, s. rȁnčerskō〉 koji se odnosi na ranč i rančere |
rȁng | im. m. 〈G rȁnga; mn. N rȁngovi, G rȁngōvā〉 v. položaj |
rȃnī | prid. 〈G rȃnōg(a); ž. rȃnā, s. rȃnō; komp. rànijī〉 1. koji dolazi, stiže prije očekivanoga, dogovorenoga ili predviđenoga vremena [~ mraz] 2. koji je na početku kojega razdoblja [~ srednji vijek; kasna jesen]; ant. kasni |
rȁnica | im. ž. 〈G rȁnicē; mn. N rȁnice, G rȁnīcā〉 um. mala rana |
rànijē | |
rȁniti (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁnīm, 3. l. mn. rȁnē, imp. rȁni, aor. rȁnih, prid. r. rȁnio, prid. t. rȁnjen〉 1. nanijeti komu ozljedu [~ ruku; ~ se nožem]; sin. (povrijediti) 2. (rȁniti) pren. svojim postupcima prouzročiti čiju psihičku patnju [~ koga neistinitim optužbama]; vidski paranjak: ranjavati ( se) |
rȁniti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁnīm, 3. l. mn. rȁnē, imp. rȁni, aor. rȁnih, imperf. rȁnjāh, prid. r. rȁnio〉 1. ustajati rano 2. stalno dolaziti prije očekivanoga ili dogovorenoga vremena [~ na posao] |
rȁno | |
ranokr̀šćānskī | prid. 〈G ranokr̀šćānskōg(a); ž. ranokr̀šćānskā, s. ranokr̀šćānskō〉 koji se odnosi na rano razdoblje kršćanstva [ranokršćanska bazilika] |
ranorànilac | im. m. 〈G ranorànioca, V ranorànioče; mn. N ranorànioci, G ranorànilācā〉 osoba koja rano rani, koja rano ustaje |
ranorànilica | im. ž. 〈G ranorànilicē; mn. N ranorànilice, G ranorànilīcā〉 žena koja rano rani, koja rano ustaje |
ranoràniličin | prid. 〈G ranoràniličina; ž. ranoràniličina, s. ranoràniličino〉 koji pripada ranoranilici |
ranoràniočev | prid. 〈G ranoràniočeva; ž. ranoràniočeva, s. raboràniočevo〉 koji pripada ranoraniocu |
ranžírānje | im. s. 〈G ranžírānja〉 raspoređivanje ili postavljanje (o vagonima i vlakovima) |
ranžírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rànžīrām, 3. l. mn. ranžírajū, imp. rànžīrāj, aor. ranžírah, imperf. rànžīrāh, prid. r. ranžírao, prid. t. rànžīrān〉 rasporediti/raspoređivati ili postaviti/postavljati (o vagonima i vlakovima) |
rànžīrnī | prid. 〈G rànžīrnōg(a); ž. rànžīrnā, s. rànžīrnō〉 koji služi za ranžiranje [~ kolodvor] |
ranjávati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rànjāvām, 3. l. mn. ranjávajū, imp. rànjāvāj, aor. ranjávah, imperf. rànjāvāh, prid. r. ranjávao, prid. t. rànjāvān〉 1. nanositi komu ozljede [~ ruku; ~ se nožem]; sin. ozljeđivati 2. (ranjávati) pren. svojim postupcima prouzročivati čiju psihičku patnju [~ koga neistinitim optužbama]; vidski paranjak: raniti ( se) |
rȁnjenica | im. ž. 〈G rȁnjenicē; mn. N rȁnjenice, G rȁnjenīcā〉 žena koja je ranjena, koja ima rane |
rȁnjeničin | prid. 〈G rȁnjeničina; ž. rȁnjeničina, s. rȁnjeničino〉 koji pripada ranjenici |
rȁnjenīk | im. m. 〈G rȁnjenīka, V rȁnjenīče; mn. N rȁnjenīci, G rȁnjenīkā〉 osoba koja je ranjena, koja ima rane |
rànjiv | prid. 〈G rànjiva; odr. rànjivī, G rànjivōg(a); ž. rànjiva, s. rànjivo; odr. ranjìvijī〉 kojega se lako može povrijediti |
rànjivōst | im. ž. 〈G rànjivosti, I rànjivošću/rànjivosti〉 osobina onoga koji je ranjiv ili svojstvo onoga što je ranjivo |
rȁonīk | im. m. 〈G rȁonīka; mn. N rȁonīci, G rȁonīkā〉 v. lemeš |
rapsòdija | im. ž. 〈G rapsòdijē; mn. N rapsòdije, G rapsòdījā〉 1. zanosna narodna pjesma radosnica 2. glazb. skladba slobodna oblika na temu narodnih pjesama ili narodne predaje |
rarìtēt | im. m. 〈G raritéta; mn. N raritéti, G raritétā〉 1. v. rijetkost 2. rijedak predmet |
rȁsa | im. ž. 〈G rȁsē; mn. N rȁse, G rȃsā〉 1. skupina ljudi koja ima neka zajednička nasljedna tjelesna svojstva po kojima se razlikuje od drugih skupina, npr. boju kože, kose i očiju, oblik lubanje, rast [bijela ~; crna ~; crvena ~; žuta ~] 2. v. pasmina |
rasáditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràsādīm, 3. l. mn. ràsādē, imp. rasádi, aor. rasádih, prid. r. rasádio, prid. t. ràsāđen〉 sadeći prenijeti što na više mjesta [~ mimoze; ~ jagode]; vidski parnjak: rasađivati |
rásadnīk | im. m. 〈G rásadnīka; mn. N rásadnīci, G rásadnīkā〉 1. polj. mjesto na kojemu se uzgajaju mladice namijenjene sadnji 2. pren. glavno ili središnje mjesto čega, mjesto odakle se što širi [~ ideja; ~ znanja] |
rasađívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasàđujēm, 3. l. mn. rasàđujū, imp. rasàđūj, aor. rasađívah, imperf. rasàđīvāh, prid. r. rasađívao, prid. t. rasàđīvān〉 sadeći prenositi što na više mjesta [~ mimoze; ~ jagode]; vidski parnjak: rasaditi |
rȁsan | prid. 〈G rȁsna; odr. rȁsnī, G rȁsnōg(a); ž. rȁsna, s. rȁsno〉 koji je čiste krvi [rasni konj]; sin. čistokrvan |
ràsaniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràsanīm, 3. l. mn. ràsanē, imp. ràsani, aor. ràsanih, prid. r. ràsanio, prid. t. ràsanjen〉 probuditi koga ili budnomu odagnati san [~ pospanu djecu; ~ usnulu djevojčicu] • ràsaniti se 〈povr.〉 probuditi se ili se osloboditi pospanosti; sin. razbuditi; vidski paranjak: rasanjivati |
rasanjívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasànjujēm, 3. l. mn. rasànjujū, imp. rasànjūj, aor. rasanjívah, imperf. rasànjīvāh, prid. t. rasànjīvān〉 buditi koga ili budnomu odgoniti san [~ pospanu djecu; ~ usnulu djevojčicu] • rasanjívati se 〈povr.〉 buditi se ili se oslobađati pospanosti; sin. razbuđivati; vidski paranjak: rasaniti |
rascijépiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràscijēpīm, 3. l. mn. ràscijēpē, imp. rascijépi, aor. rascijépih, prid. r. rascijépio, prid. t. ràscijēpljen〉 cijepajući rastaviti po dužini na dva dijela ili više njih; sin. raskoliti |
ráscjep | im. m. 〈G ráscjepa; mn. N ráscjepi, G ráscjēpā〉 dijeljenje kakve cjeline ili zajednice [Stalni su ih sukobi doveli konačno do rascjepa.] |
ràscjepkānōst | im. ž. 〈G ràscjepkānosti, I ràscjepkānošću/ràscjepkānosti〉 svojstvo onoga što je rascjepkano |
ràscjepkati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràscjepkām, 3. l. mn. ràscjepkajū, imp. ràscjepkāj, aor. ràscjepkah, prid. r. ràscjepkao, prid. t. ràscjepkān〉 1. cijepanjem cjeline dobiti više manjih dijelova 2. razdijeliti što na sitne dijelove |
ràscvalī | prid. 〈G ràscvalōg(a); ž. ràscvalā, s. ràscvalō〉 koji je razvio cvjetove, koji je u cvatu [rascvala voćka]; sin. rascvjetali |
ràscvasti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. rascvàte se, 3. l. mn. rascvàtū se, aor. 3. l. jd. rȁscvā se, prid. r. ràscvao se〉 razviti cvjetove, biti u cvatu [Voćke su se rascvale.]; sin. rascvjetati se |
rascvjètalī | prid. 〈G rascvjètalōg(a); ž. rascvjètalā, s. rascvjètalō〉 usp. rascvali |
rascvjètati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. rascvjètā se, 3. l. mn. rascvjètajū se, aor. 3. l. jd. rȁscvjetā se, prid. r. rascvjètao se〉 usp. rascvasti se |