v | im. s. 〈neskl.〉 dvadeset i osmo slovo hrvatske abecede |
v | im. m. 〈neskl.〉 zubnousneni približni zvonačni suglasnik |
V | oznaka za volt |
vábiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȃbīm, 3. l. mn. vȃbē, imp. vábi, aor. vábih, imperf. vȃbljāh, prid. r. vábio, prid. t. vȃbljen〉 1. loviti životinje dozivanjem, posebnim uzvicima, riječima ili s pomoću mamca [~ kokoši zrnjem; ~ psa dajući mu kost; ~ rakove u košaru; ~ ribu na udicu] 2. obećanjima nagovarati koga da što učini; sin. mamiti |
vábljēnje | |
vȃdi | im. m. 〈G vȃdija; mn. N vȃdiji, G vȃdījā〉 zem. kratka suha riječna dolina kojom teče voda nakon rijetkih i obilnih oborina |
vàdičep | im. m. 〈G vàdičepa; mn. N vàdičepovi/vàdičepi, G vàdičepōvā/vàdičēpā〉 naprava kojom se vadi čep iz boce |
vȁditi | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȁdīm, 3. l. mn. vȁdē, imp. vȁdi, aor. vȁdih, imperf. vȁdijāh/vȁđāh, prid. r. vȁdio, prid. t. vȁđen〉 1. izvlačiti što iz čega [~ stvari iz auta; ~ krumpir; ~ ugljen iz rudnika; ~ vodu iz bunara; ~ juhu iz lonca] 2. uzimati ono što je bilo pohranjeno u banci [~ novac] 3. pren., razg. pomagati komu da nađe izlaz iz kakve neugodne situacije [~ prijatelja iz neprilika] |
vága | im. ž. 〈G vágē, DL vági, V vȃgo; mn. N váge, G vágā〉 1. tehn. naprava ili uređaj za mjerenje mase [stolna ~] 2. 〈jd.〉 (Vága) astr. zviježđe zodijaka između Djevice i Škorpiona 3. a. 〈jd.〉 astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 23. rujna do 22. listopada b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku ♦ staviti što na vagu odmjeriti što, odvagnuti što, obaviti procjenu čega |
vágānje | im. s. 〈G vágānja; mn. N vágānja, G vágānjā〉 1. mjerenje mase čega s pomoću vage 2. pren. procjenjivanje situacije s obzirom na sve okolnosti 3. mjerenje vlastite težine |
vágati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȃžēm, 3. l. mn. vȃžū, imp. váži, aor. vágah, imperf. vȃgāh, prid. r. vágao, prid. t. vȃgān〉 1. mjeriti masu čega vagom [~ brašno; ~ ovcu] 2. pren. procjenjivati situaciju s obzirom na sve okolnosti [~ činjenice] • vágati se 〈povr.〉 mjeriti vlastitu težinu |
vagína | im. ž. 〈G vagínē; mn. N vagíne, G vagínā〉 v. rodnica |
vàgōn | im. m. 〈G vagóna; mn. N vagóni, G vagónā〉 dio vlaka bez vlastitoga pogona koji vuče lokomotiva [putnički ~; stočni ~; ~ za prijevoz krutoga tereta] |
vakùola | im. ž. 〈G vakùolē; mn. N vakùole, G vakùōlā〉 biol. kuglasti stanični mjehurić u citoplazmi koji je ispunjen tekućinom ili plinom ◇ hranidbena ~ dio stanice praživotinje u kojemu se probavlja hrana; sin. (hranidbeni mjehurić) v. pod mjehurić |
vákuum | im. m. 〈G vákuuma; mn. N vákuumi, G vákuūmā〉 1. fiz. praznina, prostor u kojemu nema materijalnih čestica, zrakoprazni prostor 2. pren. praznina, ništavilo, nepostojanje ideja ili javnoga života |
vakuumírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vakuùmīrām, 3. l. mn. vakuumírajū, imp. vakuùmīrāj, aor. vakuumírah, imperf. vakuùmīrāh, prid. r. vakuumírao, prid. t. vakuùmīrān〉 zapakirati/pakirati proizvode isisavajući zrak iz ambalaže |
vákuumskī | prid. 〈G vákuumskōg(a); ž. vákuumskā, s. vákuumskō〉 koji se odnosi na vakuum |
vȃl | im. m. 〈G vȃla, L válu; mn. N vȁlovi/vȃli, G vȁlōvā/válā〉 1. kratkotrajna uzvisina, nabor na površini vode prouzročen vjetrom ili gibanjem kojega tijela kroz vodu [morski ~; brodski valovi] 2. fiz. oblik pravilnoga gibanja kojim se prenosi energija ◇ elektromagnetski ~ val kojim se periodične promjene električnoga i magnetskoga polja šire kroz prostor i prenose energiju elektromagnetskim zračenjem; longitudinalni ~ val kojemu se smjer titranja podudara sa smjerom širenja; mehanički ~ val koji se širi elastičnim sredstvom i kojim se energija mehaničkoga titranja (pomaka čestica ili gustoće plina) širi elastičnim sredstvom, npr. žicom glazbala ili zrakom u orguljskoj cijevi; stojni ~ val na elastičnome sredstvu, npr. na žici ili u cijevi puhaćega glazbala, kod kojega neke točke snažno titraju (trbusi stojnoga vala), a neke potpuno miruju (čvorovi vala); transverzalni ~ val kojemu je smjer titranja okomit na smjer širenja 3. pren. iznenadan dolazak, jačanje i naglo širenje čega [turistički ~; ~ vrućine] |
vàlcer | im. m. 〈G vàlcera, I vàlcerom; mn. N vàlceri, G vȁlcērā〉 glazb. 1. ples u trodobnome taktu, najrašireniji društveni ples u 19. stoljeću 2. glazba za istoimeni ples |
valèncija | im. ž. 〈G valèncijē; mn. N valèncije, G valèncījā〉 1. kem. svojstvo atoma kojega elementa da se veže s određenim brojem atoma kojega drugog elementa 2. jez. svojstvo glagola da uvodi određene dopune, da otvara mjesto drugim riječima u rečenici; sin. valentnost |
valèncījskī | prid. 〈G valèncījskōg(a); ž. valèncījskā, s. valèncījskō〉 koji se odnosi na valenciju [~ rječnik] |
valèntnī | prid. 〈G valèntnōg(a); ž. valèntnā, s. valèntnō〉 kem. koji se odnosi na valenciju |
valèntnōst | im. ž. 〈G valèntnosti, I valèntnošću/valèntnosti〉 1. svojstvo onoga što je valentno 2. usp. valencija |
vȃlnī | prid. 〈G vȃlnōg(a); ž. vȃlnā, s. vȃlnō〉 koji se odnosi na val [valna dužina] |
vàlōnskī | prid. 〈G vàlōnskōg(a); ž. vàlōnskā, s. vàlōnskō〉 1. koji se odnosi na Valonce 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u dijelu Belgije i narodni jezik Valonaca |
valòvit | prid. 〈G valòvita; odr. valòvitī, G valòvitōg(a); ž. valòvita, s. valòvito; komp. valòvitijī〉 1. koji ima mnogo valova [valovito more] 2. pren. koji ima oblik vala, koji je nalik valovima [valovita kosa; valovito tlo] |
valúta | im. ž. 〈G valútē; mn. N valúte, G valútā〉 papirnati i kovani novac koji izdaje država i koji služi kao zakonsko sredstvo plaćanja [domaća ~; strana ~]; sin. moneta |
váljak | im. m. 〈G váljka; mn. N váljci, G vȃljākā〉 1. mat. geometrijsko tijelo omeđeno dvama sukladnim krugovima – bazama koje leže u paralelnim ravninama, plaštom koji tvore dužine koje su okomite na ravnine baza i sijeku kružnice koje te baze omeđuju; sin. (cilindar) 2. tehn. uređaj ili stroj za nabijanje ili ravnanje zemlje [parni ~] 3. predmet oblika istoimenoga geometrijskog tijela koji služi za ravnanje ili glačanje [~ za tijesto] |
vȁljān | prid. 〈G valjána; odr. vȁljānī, G vȁljānōg(a); ž. valjána, s. vȁljāno; komp. valjànijī〉 1. koji ima pozitivne osobine ili poželjna svojstva [~ bicikl; ~ čovjek]; sin. dobar; ant. loš 2. koji je ispravno utemeljen i logičan [~ odgovor; valjano pitanje; ~ zaključak]; sin. dobar, pravi razg.; ant. loš 3. koji je na snazi, koji vrijedi [valjani propisi] |
vȁljānōst | im. ž. 〈G vȁljānosti, I vȁljānošću/vȁljānosti〉 osobina onoga koji je valjan ili svojstvo onoga što je valjano; ant. nevaljanost |
vàljati | |
váljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȃljām, 3. l. mn. váljajū, imp. vȃljāj, aor. váljah, imperf. vȃljāh, prid. r. váljao, prid. t. vȃljān〉 1. okrećući pomicati što [~ bačvu; ~ kamen]; sin. kotrljati 2. pritiskom valjka oblikovati što [~ tijesto; ~ čelik] • váljati se 〈povr.〉 1. pomicati se ležeći i vrteći se oko svoje osi [~ se po podu; ~ se po travi; Kamenje se valja niz brijeg.] 2. pren. širiti se, kretati se, pomicati se u kakvu prostranstvu [Valovi se valjaju morem.] |
vàljda | pril. izriče da su izgledi za što veliki; sin. vjerojatno; ant. nevjerojatno |
váljēnje | im. s. 〈G váljēnja〉 izlazak iz jajeta [~ pilića] |
vȁljkast | prid. 〈G vȁljkasta; odr. vȁljkastī, G vȁljkastōg(a); ž. vȁljkasta, s. vȁljkasto〉 koji ima oblik valjka [valjkasta vaza] |
vàljušak | im. m. 〈G vàljuška; mn. N vàljušci, G vàljušākā〉 1. komadić krumpirova tijesta valjkasta oblika 2. 〈mn.〉 jelo od istoimenih komadića krumpirova tijesta |
valjùškati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. valjùškām, 3. l. mn. valjùškajū, imp. valjùškāj, aor. valjùškah, imperf. valjùškāh, prid. r. valjùškao, prid. t. vȁljuškān〉 malo koga valjati [~ dijete; ~ se po jastucima na krevetu] |
vam | os. zam. 〈D〉 v. pod vi |
vȁma | os. zam. 〈D L, I〉 v. pod vi |
vàmpīr | im. m. 〈G vampíra, V vȁmpīru; mn. N vampíri, G vampírā〉 prema pučkome vjerovanju mrtvac koji noću ustaje iz groba i siše krv ljudima te se prije svanuća vraća u grob, a može ga se ubiti tako da mu se srce probode glogovim kolcem |
vàmpīrskī | prid. 〈G vàmpīrskōg(a); ž. vàmpīrskā, s. vàmpīrskō〉 koji se odnosi na vampire |
vȁn | pril. u vanjski prostor kao cilj kretanja ili radnje [Idemo ~.; Gledamo ~.]; ant. unutra |
vànbračnī | prid. → izvanbračni |
vàndāl | im. m. 〈G vandála, V vȁndāle; mn. N vandáli, G vandálā〉 1. (Vàndāl) pripadnik istočnogermanskoga plemena 2. pren. osoba koja bezobzirno što uništava, osobito kulturna dobra |
vandalìzam | im. m. 〈G vandalìzma〉 bezobzirno uništavanje, osobito kulturnih dobara |
vàndālskī | prid. 〈G vàndālskōg(a); ž. vàndālskā, s. vàndālskō〉 1. koji se odnosi na Vandale, istočnogermansko pleme 2. koji se odnosi na vandale, osobe koje bezobzirno uništavaju [~ čin; vandalsko ponašanje] |
vàni | pril. u vanjskome prostoru kao mjestu radnje, stanja ili zbivanja [Vani smo.]; ant. unutra |
vànīlija | im. ž. 〈G vànīlijē〉 bot. 1. mirisna tropska biljka penjačica iz porodice orhideja žutih ili narančastih cvjetova koji rastu u skupinama 2. mahunasti plod istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin |