v

im. s. neskl. dvadeset i osmo slovo hrvatske abecede

v

im. m. neskl. zubnousneni približni zvonačni suglasnik

V

oznaka za volt

vábiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. vȃbīm, 3. l. mn. vȃ, imp. vábi, aor. vábih, imperf. vȃbljāh, prid. r. vábio, prid. t. vȃbljen 1. loviti životinje dozivanjem, posebnim uzvicima, riječima ili s pomoću mamca [~ kokoši zrnjem; ~ psa dajući mu kost; ~ rakove u košaru; ~ ribu na udicu] 2. obećanjima nagovarati koga da što učini; sin. mamiti

vábljēnje

im. s. G vábljēnja 1. lovljenje životinja dozivanjem, posebnim uzvicima, riječima ili mamcem; sin. mamljenje 2. pren. nagovaranje obećanjima koga da što učini; sin. mamljenje pren.

vȃdi

im. m. G vȃdija; mn. N vȃdiji, G vȃdījā zem. kratka suha riječna dolina kojom teče voda nakon rijetkih i obilnih oborina

vàdičep

im. m. G vàdičepa; mn. N vàdičepovi/vàdičepi, G vàdičepōvā/vàdičēpā naprava kojom se vadi čep iz boce

vȁditi

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. vȁdīm, 3. l. mn. vȁ, imp. vȁdi, aor. vȁdih, imperf. vȁdijāh/vȁđāh, prid. r. vȁdio, prid. t. vȁđen 1. izvlačiti što iz čega [~ stvari iz auta; ~ krumpir; ~ ugljen iz rudnika; ~ vodu iz bunara; ~ juhu iz lonca] 2. uzimati ono što je bilo pohranjeno u banci [~ novac] 3. pren., razg. pomagati komu da nađe izlaz iz kakve neugodne situacije [~ prijatelja iz neprilika]

vága

im. ž. G vágē, DL vági, V vȃgo; mn. N váge, G vágā 1. tehn. naprava ili uređaj za mjerenje mase [stolna ~] 2. jd. (Vága) astr. zviježđe zodijaka između Djevice i Škorpiona 3. a. jd. astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 23. rujna do 22. listopada b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku ♦ staviti što na vagu odmjeriti što, odvagnuti što, obaviti procjenu čega

vágānje

im. s. G vágānja; mn. N vágānja, G vágānjā 1. mjerenje mase čega s pomoću vage 2. pren. procjenjivanje situacije s obzirom na sve okolnosti 3. mjerenje vlastite težine

vágati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. vȃžēm, 3. l. mn. vȃžū, imp. váži, aor. vágah, imperf. vȃgāh, prid. r. vágao, prid. t. vȃgān 1. mjeriti masu čega vagom [~ brašno; ~ ovcu] 2. pren. procjenjivati situaciju s obzirom na sve okolnosti [~ činjenice] • vágati se povr. mjeriti vlastitu težinu

vagína

im. ž. G vagínē; mn. N vagíne, G vagínā v. rodnica

vàgōn

im. m. G vagóna; mn. N vagóni, G vagónā dio vlaka bez vlastitoga pogona koji vuče lokomotiva [putnički ~; stočni ~; ~ za prijevoz krutoga tereta]

vakùola

im. ž. G vakùolē; mn. N vakùole, G vakùōlā biol. kuglasti stanični mjehurić u citoplazmi koji je ispunjen tekućinom ili plinom  hranidbena ~ dio stanice praživotinje u kojemu se probavlja hrana; sin. (hranidbeni mjehurić) v. pod mjehurić

vákuum

im. m. G vákuuma; mn. N vákuumi, G vákuūmā 1. fiz. praznina, prostor u kojemu nema materijalnih čestica, zrakoprazni prostor 2. pren. praznina, ništavilo, nepostojanje ideja ili javnoga života

vakuumírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. vakuùmīrām, 3. l. mn. vakuumírajū, imp. vakuùmīrāj, aor. vakuumírah, imperf. vakuùmīrāh, prid. r. vakuumírao, prid. t. vakuùmīrān zapakirati/pakirati proizvode isisavajući zrak iz ambalaže

vákuumskī

prid. G vákuumskōg(a); ž. vákuumskā, s. vákuumskō koji se odnosi na vakuum

vȃl

im. m. G vȃla, L válu; mn. N vȁlovi/vȃli, G vȁlōvā/válā 1. kratkotrajna uzvisina, nabor na površini vode prouzročen vjetrom ili gibanjem kojega tijela kroz vodu [morski ~; brodski valovi] 2. fiz. oblik pravilnoga gibanja kojim se prenosi energija  elektromagnetski ~ val kojim se periodične promjene električnoga i magnetskoga polja šire kroz prostor i prenose energiju elektromagnetskim zračenjem; longitudinalni ~ val kojemu se smjer titranja podudara sa smjerom širenja; mehanički ~ val koji se širi elastičnim sredstvom i kojim se energija mehaničkoga titranja (pomaka čestica ili gustoće plina) širi elastičnim sredstvom, npr. žicom glazbala ili zrakom u orguljskoj cijevi; stojni ~ val na elastičnome sredstvu, npr. na žici ili u cijevi puhaćega glazbala, kod kojega neke točke snažno titraju (trbusi stojnoga vala), a neke potpuno miruju (čvorovi vala); transverzalni ~ val kojemu je smjer titranja okomit na smjer širenja 3. pren. iznenadan dolazak, jačanje i naglo širenje čega [turistički ~; ~ vrućine]

vàlcer

im. m. G vàlcera, I vàlcerom; mn. N vàlceri, G vȁlcērā glazb. 1. ples u trodobnome taktu, najrašireniji društveni ples u 19. stoljeću 2. glazba za istoimeni ples

valèncija

im. ž. G valèncijē; mn. N valèncije, G valèncījā 1. kem. svojstvo atoma kojega elementa da se veže s određenim brojem atoma kojega drugog elementa 2. jez. svojstvo glagola da uvodi određene dopune, da otvara mjesto drugim riječima u rečenici; sin. valentnost

valèncījskī

prid. G valèncījskōg(a); ž. valèncījskā, s. valèncījskō koji se odnosi na valenciju [~ rječnik]

valèntnī

prid. G valèntnōg(a); ž. valèntnā, s. valèntnō kem. koji se odnosi na valenciju

valèntnōst

im. ž. G valèntnosti, I valèntnošću/valèntnosti 1. svojstvo onoga što je valentno 2. usp. valencija

vȃlnī

prid. G vȃlnōg(a); ž. vȃlnā, s. vȃlnō koji se odnosi na val [valna dužina]

vàlōnskī

prid. G vàlōnskōg(a); ž. vàlōnskā, s. vàlōnskō 1. koji se odnosi na Valonce 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u dijelu Belgije i narodni jezik Valonaca

valòvit

prid. G valòvita; odr. valòvitī, G valòvitōg(a); ž. valòvita, s. valòvito; komp. valòvitijī 1. koji ima mnogo valova [valovito more] 2. pren. koji ima oblik vala, koji je nalik valovima [valovita kosa; valovito tlo]

valúta

im. ž. G valútē; mn. N valúte, G valútā papirnati i kovani novac koji izdaje država i koji služi kao zakonsko sredstvo plaćanja [domaća ~; strana ~]; sin. moneta

váljak

im. m. G váljka; mn. N váljci, G vȃljākā 1. mat. geometrijsko tijelo omeđeno dvama sukladnim krugovima – bazama koje leže u paralelnim ravninama, plaštom koji tvore dužine koje su okomite na ravnine baza i sijeku kružnice koje te baze omeđuju; sin. (cilindar) 2. tehn. uređaj ili stroj za nabijanje ili ravnanje zemlje [parni ~] 3. predmet oblika istoimenoga geometrijskog tijela koji služi za ravnanje ili glačanje [~ za tijesto]

vȁljān

prid. G valjána; odr. vȁljānī, G vȁljānōg(a); ž. valjána, s. vȁljāno; komp. valjànijī 1. koji ima pozitivne osobine ili poželjna svojstva [~ bicikl; ~ čovjek]; sin. dobar; ant. loš 2. koji je ispravno utemeljen i logičan [~ odgovor; valjano pitanje; ~ zaključak]; sin. dobar, pravi razg.; ant. loš 3. koji je na snazi, koji vrijedi [valjani propisi]

vȁljānōst

im. ž. G vȁljānosti, I vȁljānošću/vȁljānosti osobina onoga koji je valjan ili svojstvo onoga što je valjano; ant. nevaljanost

vàljati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. vàljām, 3. l. mn. vàljajū, imp. vàljāj, aor. vàljah, imperf. vàljāh, prid. r. vàljao, prid. t. vȁljān 1. biti dobar, valjan ili od koristi [Nož ne valja.] 2. 3. l. biti potrebno [Zadaća valja biti napisana još danas.]; sin. morati, trebati

váljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. vȃljām, 3. l. mn. váljajū, imp. vȃljāj, aor. váljah, imperf. vȃljāh, prid. r. váljao, prid. t. vȃljān 1. okrećući pomicati što [~ bačvu; ~ kamen]; sin. kotrljati 2. pritiskom valjka oblikovati što [~ tijesto; ~ čelik] • váljati se povr. 1. pomicati se ležeći i vrteći se oko svoje osi [~ se po podu; ~ se po travi; Kamenje se valja niz brijeg.] 2. pren. širiti se, kretati se, pomicati se u kakvu prostranstvu [Valovi se valjaju morem.]

vàljda

pril. izriče da su izgledi za što veliki; sin. vjerojatno; ant. nevjerojatno

váljēnje

im. s. G váljēnja izlazak iz jajeta [~ pilića]

vȁljkast

prid. G vȁljkasta; odr. vȁljkastī, G vȁljkastōg(a); ž. vȁljkasta, s. vȁljkasto koji ima oblik valjka [valjkasta vaza]

vàljušak

im. m. G vàljuška; mn. N vàljušci, G vàljušākā 1. komadić krumpirova tijesta valjkasta oblika 2. mn. jelo od istoimenih komadića krumpirova tijesta

valjùškati (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. valjùškām, 3. l. mn. valjùškajū, imp. valjùškāj, aor. valjùškah, imperf. valjùškāh, prid. r. valjùškao, prid. t. vȁljuškān malo koga valjati [~ dijete; ~ se po jastucima na krevetu]

vam

os. zam. D v. pod vi

vȁma

os. zam. D L, I v. pod vi

vàmpīr

im. m. G vampíra, V vȁmpīru; mn. N vampíri, G vampírā prema pučkome vjerovanju mrtvac koji noću ustaje iz groba i siše krv ljudima te se prije svanuća vraća u grob, a može ga se ubiti tako da mu se srce probode glogovim kolcem

vàmpīrskī

prid. G vàmpīrskōg(a); ž. vàmpīrskā, s. vàmpīrskō koji se odnosi na vampire

vȁn

pril. u vanjski prostor kao cilj kretanja ili radnje [Idemo ~.; Gledamo ~.]; ant. unutra

vànbračnī

prid. izvanbračni

vàndāl

im. m. G vandála, V vȁndāle; mn. N vandáli, G vandálā 1. (Vàndāl) pripadnik istočnogermanskoga plemena 2. pren. osoba koja bezobzirno što uništava, osobito kulturna dobra

vandalìzam

im. m. G vandalìzma bezobzirno uništavanje, osobito kulturnih dobara

vàndālskī

prid. G vàndālskōg(a); ž. vàndālskā, s. vàndālskō 1. koji se odnosi na Vandale, istočnogermansko pleme 2. koji se odnosi na vandale, osobe koje bezobzirno uništavaju [~ čin; vandalsko ponašanje]

vàni

pril. u vanjskome prostoru kao mjestu radnje, stanja ili zbivanja [Vani smo.]; ant. unutra

vànīlija

im. ž. G vànīlijē bot. 1. mirisna tropska biljka penjačica iz porodice orhideja žutih ili narančastih cvjetova koji rastu u skupinama 2. mahunasti plod istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga