váza

im. ž. G vázē; mn. N váze, G vázā ukrasna posuda koja obično služi za držanje cvijeća

vàzāl

im. m. G vazála, V vȁzāle; mn. N vazáli, G vazálā 1. pov. feudalni podanik koji je od seniora dobio posjed, a obvezao se na vjernost i pomoć u ratu 2. pren. osoba koja se pokorava vlasti druge osobe, koja joj iskazuje poslušnost; sin. podanik

vàzālnī

prid. G vàzālnōg(a); ž. vàzālnā, s. vàzālnō 1. koji se odnosi na vazale 2. pren. koji se odnosi na podanike; sin. podanički

vȁzda

pril. zast. 1. svaki put, bez iznimke [Vazda me to pitaš.]; ant. nikad 2. v. dovijeka, svagda, vječno, zasvagda, zauvijek 3. v. neprekidno, neprestance, neprestano, stalno sin. uvijek

vazdazèlen

prid. G vazdazelèna; odr. vazdazèlenī, G vazdazèlenōg(a); ž. vazdazelèna, s. vazdazelèno koji je trajno zelen, kojemu lišće ne opada nekoliko godina [vazdazeleni grm; vazdazelena šuma; vazdazeleno stablo]; ant. listopadni

vážan

prid. G vážna; odr. vȃžnī, G vȃžnōg(a); ž. vážna, s. vážno; komp. vàžnijī 1. koji za što ima iznimnu vrijednost [važna činjenica]; sin. bitan, ključan, ( značajan); ant. nebitan, nevažan 2. koji je veoma utjecajan, ugledan ili poznat [~ jezikoslovac; važna političarka]

vážiti

gl. nesvrš. neprijel. vrijediti

vážnōst

im. ž. G vážnosti, I vážnošću/vážnosti 1. svojstvo onoga što za što ima iznimnu vrijednost; sin. (značaj, značenje); ant. nebitnost, nevažnost 2. osobina onoga koji je veoma utjecajan, ugledan ili poznat

vȅčē

im. s. večer

vȅčēr

im. ž. G vȅčeri, I vȅčerju/vȅčeri; mn. N vȅčeri, G večèrī, DLI večèrima 1. vrijeme od kasnoga popodneva do početka noći [provesti ~ zajedno]; ant. jutro¹ 2. javni skup koji se održava u to doba dana [književna ~]  Badnja ~ večer uoči Božića; Dobra ~! pozdrav pri susretu tijekom večeri

vèčera

im. ž. G vèčerē; mn. N vèčere, G vȅčē večernji obrok koji se jede navečer [Što imamo za večeru?; ići na spavanje bez večere]  Posljednja ~ rel. oproštajna večera koju je Isus Krist blagovao sa svojim učenicima

večèras

pril. 1. protekle ili ove večeri [Učio sam ~.; Učit ću ~.] 2. u im. funkciji protekla ili ova večer [Od ~ sve je drukčije.]; ant. jutros

večèrašnjī

prid. G večèrašnjēg(a); ž. večèrašnjā, s. večèrašnjē koji je od večeras ili koji je bio večeras [večerašnje vijesti]; ant. jutrošnji

vèčerati

gl. dvov. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. vèčerām, 3. l. mn. vèčerajū, imp. vèčerāj, aor. vèčerah, imperf. vèčerāh, prid. r. vèčerao, prid. t. vèčerān 1. prijel. pojesti/jesti večernji obrok [~ kuhanu ribu] 2. neprijel. uzeti/uzimati večernji obrok [~ rano]

večerávati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. večerati

vèčērnjī

prid. G vèčērnjēg(a); ž. vèčērnjā, s. vèčērnjē koji se odnosi na večer [večernja misa]; ant. jutarnji

vȅć

pril. 1. prije očekivanoga [Već smo stigli!] 2. prije ili kasnije, jednom u budućnosti [Već će se saznati.] 3. s vremenom i nekako [Već ću ja to sama.] 4. naglašuje značenje izraza kojemu prethodi ili na čijemu se kraju nalazi [Već me sama pomisao na to plaši.]  ~ jednom nakon mnogo čekanja, što prije [Samo da ~ jednom dođe!]

vȅć

vez. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici [Nije otišao u kino, ~ je otišao spavati.]; sin. nego  ne samo (da) ... ~ (i) povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici [On ne samo da nije glup, ~ je veoma inteligentan.]; sin. ne samo (da) … nego (i) v. pod nego

većìna

im. ž. G većìnē; mn. N većìne, G većínā veći dio kakve cjeline [~ kuća; ~ ljudi; ~ novca; ~ odlučuje]; ant. manjina

većìnōm

pril. većim dijelom, u većemu broju [Većinom smo za to.]

vȅdar

prid. G vèdra; odr. vèdrī, G vèdrōg(a); ž. vèdra, s. vȅdro; komp. vèdrijī 1. koji je bistar i sunčan, bez oblaka [~ dan; vedra noć]; ant. oblačan 2. pren. a. koji je dobro raspoložen [~ čovjek]; ant. sumoran, tmuran, turoban b. koji odražava dobro raspoloženje [vedro lice]; ant. sumoran, tmuran, turoban c. koji ima pozitivan sadržaj [vedre uspomene]; ant. sumoran, tmuran, turoban

vedrìna

im. ž. G vedrìnē; mn. N vedrìne, G vedrínā 1. prozirno stanje neba bez oblaka 2. pren. vedro raspoloženje

vedùta

im. ž. G vedùtē; mn. N vedùte, G vedútā 1. pogled na dio grada ili krajolika 2. slikarski ili grafički prikaz kakva krajolika ili dijela grada

vegetácija

im. ž. G vegetácijē; mn. N vegetácije, G vegetácījā v. bilje, raslinje

vegetarijánac

im. m. G vegetarijánca, V vegetarìjānče; mn. N vegetarijánci, G vegetarìjanācā osoba čija se prehrana temelji na hrani biljnoga podrijetla, koja ne jede meso

vegetarijánčev

prid. G vegetarijánčeva; ž. vegetarijánčeva, s. vegetarijánčevo koji pripada vegetarijancu

vegetarìjānka

im. ž. G vegetarìjānkē, DL vegetarìjānki; mn. N vegetarìjānke, G vegetarìjānkā/vegetarìjānkī žena čija se prehrana temelji na hrani biljnoga podrijetla, koja ne jede meso

vegetarìjānskī

prid. G vegetarìjānskōg(a); ž. vegetarìjānskā, s. vegetarìjānskō koji se odnosi na vegetarijance i vegetarijanstvo [~ obrok]

vegetarijànstvo

im. s. G vegetarijànstva način prehrane koji isključuje meso i temelji se na biljnoj hrani

vȅgetatīvnī

prid. G vȅgetatīvnōg(a); ž. vȅgetatīvnā, s. vȅgetatīvnō 1. koji se odnosi na vegetaciju, rast i prehranu biljaka 2. koji nije pod voljnim nadzorom [~ živčani sustav]

vȅktor

im. m. G vȅktora, I vȅktorom; mn. N vȅktori, G vȅktōrā fiz., mat. usmjerena dužina

vȅktorskī

prid. G vȅktorskōg(a); ž. vȅktorskā, s. vȅktorskō koji se odnosi na vektore

vèlār

im. m. G velára, I velárom/velárem; mn. N velári, G velárā v. jedrenik

vèlārnī

prid. G vèlārnōg(a); ž. vèlārnā, s. vèlārnō v. stražnjonepčani

vèlēban

prid. G vèlēbna; odr. vèlēbnī, G vèlēbnōg(a); ž. vèlēbna, s. vèlēbno; komp. velèbnijī koji je iznimno lijep i velik [velebna dvorana]

velečàsnī

prid. G velečàsnōg(a) 1. jd. počasni naslov svećenika 2. u im. funkciji župnik kojega se oslovljava istoimenim naslovom

vȅlegrād

im. m. G vȅlegrāda; mn. N vȅlegradovi/vȅlegrādi, G vȅlegradōvā/vȅlegrādā veliki grad

vȅlegradskī

prid. G vȅlegradskōg(a); ž. vȅlegradskā, s. vȅlegradskō koji se odnosi na velegradove

veleìzdaja

im. ž. G veleìzdajē; mn. N veleìzdaje, G veleìzdājā teško političko kazneno djelo protiv države

veleìzdajica

im. m. ž. G veleìzdajicē, V veleìzdajice/veleìzdajico; mn. N veleìzdajice, G veleìzdajīcā 1. osoba koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajnik 2. žena koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajnica

veleìzdajičin

prid. G veleìzdajičina; ž. veleìzdajičina, s. veleìzdajičino 1. koji pripada osobi koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajnikov 2. koji pripada ženi koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajničin

veleìzdājnica

im. ž. G veleìzdājnicē; mn. N veleìzdājnice, G veleìzdājnīcā žena koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajica

veleìzdājničin

prid. G veleìzdājničina; ž. veleìzdājničina, s. veleìzdājničino koji pripada veleizdajnici; sin. veleizdajičin

veleìzdājnīčkī

prid. G veleìzdājnīčkōg(a); ž. veleìzdājnīčkā, s. veleìzdājnīčkō koji se odnosi na veleizdajice i veleizdajnike

veleìzdājnīk

im. m. G veleìzdājnīka, V veleìzdājnīče; mn. N veleìzdājnīci, G veleìzdājnīkā osoba koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajica

velepósjed

im. m. G velepósjeda; mn. N velepósjedi, G velepósjēdā veliki posjed

velepósjednica

im. ž. G velepósjednicē; mn. N velepósjednice, G velepósjednīcā vlasnica veleposjeda

velepósjedničin

prid. G velepósjedničina; ž. velepósjedničina, s. velepósjedničino koji pripada veleposjednici

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga