z

im. s. neskl. dvadeset deveto slovo hrvatske abecede

z

im. m. neskl. zubni tjesnačni šumni zvučni suglasnik

Z

pokrata za zapad

za

prij. 1. G označuje da se što proteže u određenome razdoblju [postići ~ života]; sin. kroz, tijekom 2. A a. označuje da što dospijeva kamo [sjesti ~ stol; zataknuti ~ šešir] b. označuje koliko vremena treba proći [vratiti se ~ godinu dana] c. označuje da je što namijenjeno komu ili čemu [koš ~ smeće; sladoled ~ brata] d. označuje da je što mjera koliko se što razlikuje [viši ~ glavu; proširiti ~ centimetar] 3. I a. označuje da se tko ili što nalazi iza čega [grad ~ brdom] b. označuje da se tko ili što nalazi neposredno uza što drugo [sjediti ~ stolom] c. označuje da tko ili što dolazi nakon koga ili čega [dan ~ danom; jedan ~ drugim] d. označuje da je tko ili što usmjereno prema čemu [težiti ~ slobodom; ići ~ poslom]

zàbāčen

prid. G zàbāčena; odr. zàbāčenī, G zàbāčenōg(a); ž. zàbāčena, s. zàbāčeno; komp. zabačènijī koji je daleko od većih gradova i glavnih prometnica [zabačeno selo]; sin. zabitan

zȁbat

im. m. G zȁbata; mn. N zȁbati, G zȁbātā dio zida na bočnim završetcima krova

zàbava

im. ž. G zàbavē; mn. N zàbave, G zȁbāvā 1. niz ugodnih aktivnosti, obično u vedrome društvu ili igri [najdraža ~]; sin. provod, ( razonoda) 2. organizirana priredba čiji je cilj da se ljudi zabave [ići na zabavu]

zàbāvan

prid. G zàbāvna; odr. zàbāvnī, G zàbāvnōg(a); ž. zàbāvna, s. zàbāvno; komp. zabàvnijī koji koga zabavlja [~ čovjek]

zàbaviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàbavīm, 3. l. mn. zàbavē, imp. zàbavi, aor. zàbavih, prid. r. zàbavio, prid. t. zàbavljen učiniti da tko ugodno provede vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ društvo; ~ publiku]; sin. (animirati) • zàbaviti se povr. ugodno provesti vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ se na rođendanu]; vidski paranjak: zabavljati

zabàvljāč

im. m. G zabavljáča, V zȁbavljāču; mn. N zabavljáči, G zabavljáčā osoba koja koga zabavlja

zabavljàčica

im. ž. G zabavljàčicē; mn. N zabavljàčice, G zabavljàčīcā žena koja koga zabavlja

zabavljàčičin

prid. G zabavljàčičina; ž. zabavljàčičina, s. zabavljàčičino koji pripada zabavljačici

zàbavljānje

im. s. G zàbavljānja 1. činjenje da tko ugodno provodi vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri 2. doživljavanje ugodnih trenutaka

zàbavljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàbavljām, 3. l. mn. zàbavljajū, imp. zàbavljāj, aor. zàbavljah, imperf. zàbavljāh, prid. r. zàbavljao, prid. t. zàbavljān činiti da tko ugodno provodi vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ društvo; ~ publiku]; sin. (animirati) • zàbavljati se povr. ugodno provoditi vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ se na rođendanu]; vidski paranjak: zabaviti

zàbāvnī

prid. G zàbāvnōg(a); ž. zàbāvnā, s. zàbāvnō koji se odnosi na zabavu, koji je namijenjen zabavi [~ program; zabavna igra]

zabezéknuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zabèzēknēm, 3. l. mn. zabèzēknū, imp. zabezékni, aor. zabezéknuh, prid. r. zabezéknuo, prid. t. zabèzēknūt začuditi, iznenaditi koga čime neočekivanim

zabíjānje

im. s. G zabíjānja 1. utiskivanje čega u tvrdu podlogu udarcima; sin. zakucavanje razg. 2. postizanje zgoditka pucanjem; sin. zakucavanje razg. 3. udaranje svom snagom o kakvu prepreku

zabíjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàbījām, 3. l. mn. zabíjajū, imp. zàbījāj, aor. zabíjah, imperf. zàbījāh, prid. r. zabíjao, prid. t. zàbījān 1. udarcima utiskivati što u tvrdu podlogu [~ čavao u zid] 2. udarajući loptu postizati zgoditak [~ gol] • zabíjati se povr. udarati svom snagom o kakvu prepreku [~ se biciklom u ogradu]; vidski paranjak: zabiti

zabìlježiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zabìlježīm, 3. l. mn. zabìlježē, imp. zabìlježi, aor. zabìlježih, prid. r. zabìlježio, prid. t. zabìlježen 1. napraviti zapis ili bilješku [~ podatke]; sin. (evidentirati, notirati), zapisati 2. snimiti što kao podatak ili dokument [~ kamerom] 3. ostvariti kakvu vrijednost [~ najveći broj nezaposlenih; ~ rast prodaje]

zȁbīt

im. ž. G zȁbīti; mn. N zȁbīti, G zȁbītī zabačeno područje, područje daleko od većih gradova i glavnih prometnica

zȁbītan

prid. G zȁbītna; odr. zȁbītnī, G zȁbītnōg(a); ž. zȁbītna, s. zȁbītno; komp. zabìtnijī koji se nalazi u zabiti [zabitno selo]; sin. zabačen

zàbiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zȁbijēm, 3. l. mn. zȁbijū, imp. zàbīj, aor. zàbih, prid. r. zàbio, prid. t. zabìjen 1. udarcima utisnuti što u tvrdu podlogu [~ čavao u zid]; vidski parnjak: zabijati 2. udarajući loptu postići zgoditak [~ gol]; vidski parnjak: zabijati • zàbiti se povr. 1. udariti svom snagom o kakvu prepreku [~ se biciklom u ogradu]; vidski parnjak: zabijati se v. pod zabijati 2. pren. ne izići, ne napustiti kakav zatvoreni prostor [~ se u kuću]

zàblatiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàblatīm, 3. l. mn. zàblatē, imp. zàblati, aor. zàblatih, prid. r. zàblatio, prid. t. zàblaćen zaprljati blatom

zabléjati

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. zàblējī, 3. l. mn. zàblējē, aor. 3. l. jd. zȁblējā, prid. r. zabléjao početi blejati, oglasiti se blejanjem [Janje je zablejalo.]

zablìstati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zablìstām, 3. l. mn. zablìstajū, imp. zablìstāj, aor. zablìstah, prid. r. zablìstao 1. početi blistati, postati pun sjaja [Dragulj je zablistao.] 2. pren. a. izdvojiti se od ostalih po kakvim osobinama ili svojstvima, postići kakav izniman uspjeh [~ u predstavi; ~ svojim znanjem] b. dotjerati, urediti koga ili što tako da sjaji, da zrači [~ u novoj haljini]

zàbluda

im. ž. G zàbludē; mn. N zàblude, G zȁblūdā vjerovanje da je istinito ono što nije [dovesti koga u zabludu; biti u zabludi]

zablúdjeti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàblūdīm, 3. l. mn. zàblūdē, imp. zablúdi, aor. zablúdih, prid. r. m. zablúdio, ž. zablúdjela, s. zablúdjelo; mn. zablúdjeli zast. v. izgubiti se pod izgubiti, zalutati

zabòljeti

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. zàbolī, 3. l. mn. zàbolē, aor. 3. l. jd. zȁbolje, prid. r. m. zabòlio, ž. zabòljela, s. zabòljelo, mn. zabòljeli početi boljeti [Zaboljela me glava.; Zabolio me zub.; Zaboljela me duša.]

zȁborāv

im. m. G zȁborāva; mn. N zȁborāvi, G zȁborāvā prestanak pamćenja ili nestanak sjećanja ♦ oteti zaboravu koga, što ne dopustiti da se tko, što zaboravi, upamtiti koga, što; pasti (otići i sl.) u ~ nestati iz sjećanja

zȁborāvan

prid. G zȁborāvna; odr. zȁborāvnī, G zȁborāvnōg(a); ž. zȁborāvna, s. zȁborāvno; komp. zaboràvnijī koji brzo i lako zaboravlja [zaboravni profesor]; sin. zaboravljiv

zabòraviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zabòravīm, 3. l. mn. zabòravē, imp. zabòravi, aor. zabòravih, prid. r. zabòravio, prid. t. zabòravljen 1. prestati se sjećati koga ili čega, više ne pamtiti što [~ melodiju; ~ čije riječi]; ant. upamtiti, zapamtiti; vidski parnjak: zaboravljati 2. propustiti učiniti što zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kupiti kruh]; ant. sjetiti se; vidski parnjak: zaboravljati 3. ostaviti što gdje zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kišobran]; vidski parnjak: zaboravljati • zabòraviti se povr. izgubiti nadzor nad svojim postupcima [Zaboravila se i glasno uzviknula.]

zabòravljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zabòravljām, 3. l. mn. zabòravljajū, imp. zabòravljāj, aor. zabòravljah, imperf. zabòravljāh, prid. r. zabòravljao, prid. t. zabòravljān 1. prestajati se sjećati koga ili čega, više što ne pamtiti [~ čije riječi; ~ melodiju]; ant. pamtiti 2. propuštati činiti što zbog nepažnje ili rastresenosti [Često zaboravlja kupiti kruh.] 3. ostavljati što gdje zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kišobran]; vidski paranjak: zaboraviti

zaboràvljiv

prid. G zaboràvljiva; odr. zaboràvljivī, G zaboràvljivōg(a); ž. zaboràvljiva, s. zaboràvljivo; komp. zaboravljìvijī usp. zaboravan

zaboràvljivōst

im. ž. G zaboràvljivosti, I zaboràvljivošću/zaboràvljivosti usp. zaboravnost

zȁborāvnōst

im. ž. G zȁborāvnosti, I zȁborāvnošću/zȁborāvnosti osobina onoga koji je zaboravan; sin. zaboravljivost

zàbrana

im. ž. G zàbranē; mn. N zàbrane, G zȁbrānā naredba da se što ne čini

zabrániti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàbrānīm, 3. l. mn. zàbrānē, imp. zabráni, aor. zabránih, prid. r. zabránio, prid. t. zàbrānjen 1. narediti da se što ne čini, izdati zabranu [~ djetetu izlaske]; ant. dopustiti, odobriti 2. onemogućiti da se što učini [~ čije mišljenje; ~ tiskanje novina]; sin. (proskribirati); vidski paranjak: zabranjivati

zabranjívānje

im. s. G zabranjívānja naređivanje da se što ne smije činiti, izdavanje zabrane; ant. dopuštanje, odobravanje

zabranjívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zabrànjujēm, 3. l. mn. zabrànjujū, imp. zabrànjūj, aor. zabranjívah, imperf. zabrànjīvāh, prid. r. zabranjívao, prid. t. zabrànjīvān 1. naređivati da se što ne čini, izdavati zabranu [~ djetetu izlaske]; ant. dopuštati, odobravati 2. onemogućivati da se što čini [~ čije mišljenje; ~ tiskanje novina]; sin. (proskribirati); vidski paranjak: zabraniti

zàbraviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàbravīm, 3. l. mn. zàbravē, imp. zàbravi, aor. zàbravih, prid. r. zàbravio, prid. t. zàbravljen čvrsto što zatvoriti bravom

zabrázditi

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàbrāzdīm, 3. l. mn. zàbrāzdē, imp. zabrázdi, aor. zabrázdih, prid. r. zabrázdio, prid. t. zàbrāžđen udaljiti se od onoga od čega se krenulo, pretjerati u čemu [~ u teške misli]

zàbrbljati se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. zàbrbljām se, 3. l. mn. zàbrbljajū se, imp. zàbrbljāj se, aor. zàbrbljah se, prid. r. zàbrbljao se zadržati se u brbljanju

zàbrinūt

prid. G zàbrinūta; odr. zàbrinūtī, G zàbrinūtōg(a); ž. zàbrinūta, s. zàbrinūto; komp. zabrinùtijī 1. koji ima briga [~ dječak] 2. koji odražava brigu [~ pogled]; ant. bezbrižan

zàbrinuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàbrinēm, 3. l. mn. zàbrinū, imp. zàbrini, aor. zàbrinuh, prid. r. zàbrinuo, prid. t. zàbrinūt zadati komu brige [~ roditelje] • zàbrinuti se povr. osjetiti brigu zbog čega [~ se za bakino zdravlje]

zàbrinūtōst

im. ž. G zàbrinūtosti, I zàbrinūtošću/zàbrinūtosti osobina onoga koji je zabrinut ili svojstvo onoga što je zabrinuto; ant. bezbrižnost

zabŕljati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàbr̄ljām, 3. l. mn. zabŕljajū, imp. zabŕljāj, aor. zabŕljah, imperf. zàbr̄ljāh, prid. r. zabŕljao, prid. t. zȁbr̄ljān razg. učiniti da što propadne ili pođe neželjenim tijekom [~ stvar]; sin. uprskati razg.

zabrùndati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zabrùndām, 3. l. mn. zabrùndajū, imp. zabrùndāj, aor. zabrùndah, prid. r. zabrùndao 1. početi brundati, oglasiti se brundanjem [Medvjed je zabrundao.] 2. pren. nezadovoljno prigovoriti

zàbuna

im. ž. G zàbunē; mn. N zàbune, G zȁbūnā pogreška koja se dogodila iz nehaja ili slučajno

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga