z | im. s. 〈neskl.〉 dvadeset deveto slovo hrvatske abecede |
z | im. m. 〈neskl.〉 zubni tjesnačni šumni zvučni suglasnik |
Z | pokrata za zapad |
za | prij. 1. 〈G〉 označuje da se što proteže u određenome razdoblju [postići ~ života]; sin. kroz, tijekom 2. 〈A〉 a. označuje da što dospijeva kamo [sjesti ~ stol; zataknuti ~ šešir] b. označuje koliko vremena treba proći [vratiti se ~ godinu dana] c. označuje da je što namijenjeno komu ili čemu [koš ~ smeće; sladoled ~ brata] d. označuje da je što mjera koliko se što razlikuje [viši ~ glavu; proširiti ~ centimetar] 3. 〈I〉 a. označuje da se tko ili što nalazi iza čega [grad ~ brdom] b. označuje da se tko ili što nalazi neposredno uza što drugo [sjediti ~ stolom] c. označuje da tko ili što dolazi nakon koga ili čega [dan ~ danom; jedan ~ drugim] d. označuje da je tko ili što usmjereno prema čemu [težiti ~ slobodom; ići ~ poslom] |
zàbāčen | prid. 〈G zàbāčena; odr. zàbāčenī, G zàbāčenōg(a); ž. zàbāčena, s. zàbāčeno; komp. zabačènijī〉 koji je daleko od većih gradova i glavnih prometnica [zabačeno selo]; sin. zabitan |
zȁbat | im. m. 〈G zȁbata; mn. N zȁbati, G zȁbātā〉 dio zida na bočnim završetcima krova |
zàbava | |
zàbāvan | prid. 〈G zàbāvna; odr. zàbāvnī, G zàbāvnōg(a); ž. zàbāvna, s. zàbāvno; komp. zabàvnijī〉 koji koga zabavlja [~ čovjek] |
zàbaviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbavīm, 3. l. mn. zàbavē, imp. zàbavi, aor. zàbavih, prid. r. zàbavio, prid. t. zàbavljen〉 učiniti da tko ugodno provede vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ društvo; ~ publiku]; sin. (animirati) • zàbaviti se 〈povr.〉 ugodno provesti vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ se na rođendanu]; vidski paranjak: zabavljati |
zabàvljāč | im. m. 〈G zabavljáča, V zȁbavljāču; mn. N zabavljáči, G zabavljáčā〉 osoba koja koga zabavlja |
zabavljàčica | im. ž. 〈G zabavljàčicē; mn. N zabavljàčice, G zabavljàčīcā〉 žena koja koga zabavlja |
zabavljàčičin | prid. 〈G zabavljàčičina; ž. zabavljàčičina, s. zabavljàčičino〉 koji pripada zabavljačici |
zàbavljānje | im. s. 〈G zàbavljānja〉 1. činjenje da tko ugodno provodi vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri 2. doživljavanje ugodnih trenutaka |
zàbavljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbavljām, 3. l. mn. zàbavljajū, imp. zàbavljāj, aor. zàbavljah, imperf. zàbavljāh, prid. r. zàbavljao, prid. t. zàbavljān〉 činiti da tko ugodno provodi vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ društvo; ~ publiku]; sin. (animirati) • zàbavljati se 〈povr.〉 ugodno provoditi vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ se na rođendanu]; vidski paranjak: zabaviti |
zàbāvnī | prid. 〈G zàbāvnōg(a); ž. zàbāvnā, s. zàbāvnō〉 koji se odnosi na zabavu, koji je namijenjen zabavi [~ program; zabavna igra] |
zabezéknuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zabèzēknēm, 3. l. mn. zabèzēknū, imp. zabezékni, aor. zabezéknuh, prid. r. zabezéknuo, prid. t. zabèzēknūt〉 začuditi, iznenaditi koga čime neočekivanim |
zabíjānje | im. s. 〈G zabíjānja〉 1. utiskivanje čega u tvrdu podlogu udarcima; sin. zakucavanje razg. 2. postizanje zgoditka pucanjem; sin. zakucavanje razg. 3. udaranje svom snagom o kakvu prepreku |
zabíjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbījām, 3. l. mn. zabíjajū, imp. zàbījāj, aor. zabíjah, imperf. zàbījāh, prid. r. zabíjao, prid. t. zàbījān〉 1. udarcima utiskivati što u tvrdu podlogu [~ čavao u zid] 2. udarajući loptu postizati zgoditak [~ gol] • zabíjati se 〈povr.〉 udarati svom snagom o kakvu prepreku [~ se biciklom u ogradu]; vidski paranjak: zabiti |
zabìlježiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zabìlježīm, 3. l. mn. zabìlježē, imp. zabìlježi, aor. zabìlježih, prid. r. zabìlježio, prid. t. zabìlježen〉 1. napraviti zapis ili bilješku [~ podatke]; sin. (evidentirati, notirati), zapisati 2. snimiti što kao podatak ili dokument [~ kamerom] 3. ostvariti kakvu vrijednost [~ najveći broj nezaposlenih; ~ rast prodaje] |
zȁbīt | im. ž. 〈G zȁbīti; mn. N zȁbīti, G zȁbītī〉 zabačeno područje, područje daleko od većih gradova i glavnih prometnica |
zȁbītan | prid. 〈G zȁbītna; odr. zȁbītnī, G zȁbītnōg(a); ž. zȁbītna, s. zȁbītno; komp. zabìtnijī〉 koji se nalazi u zabiti [zabitno selo]; sin. zabačen |
zàbiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁbijēm, 3. l. mn. zȁbijū, imp. zàbīj, aor. zàbih, prid. r. zàbio, prid. t. zabìjen〉 1. udarcima utisnuti što u tvrdu podlogu [~ čavao u zid]; vidski parnjak: zabijati 2. udarajući loptu postići zgoditak [~ gol]; vidski parnjak: zabijati • zàbiti se 〈povr.〉 1. udariti svom snagom o kakvu prepreku [~ se biciklom u ogradu]; vidski parnjak: zabijati se v. pod zabijati 2. pren. ne izići, ne napustiti kakav zatvoreni prostor [~ se u kuću] |
zàblatiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàblatīm, 3. l. mn. zàblatē, imp. zàblati, aor. zàblatih, prid. r. zàblatio, prid. t. zàblaćen〉 zaprljati blatom |
zabléjati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zàblējī, 3. l. mn. zàblējē, aor. 3. l. jd. zȁblējā, prid. r. zabléjao〉 početi blejati, oglasiti se blejanjem [Janje je zablejalo.] |
zablìstati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zablìstām, 3. l. mn. zablìstajū, imp. zablìstāj, aor. zablìstah, prid. r. zablìstao〉 1. početi blistati, postati pun sjaja [Dragulj je zablistao.] 2. pren. a. izdvojiti se od ostalih po kakvim osobinama ili svojstvima, postići kakav izniman uspjeh [~ u predstavi; ~ svojim znanjem] b. dotjerati, urediti koga ili što tako da sjaji, da zrači [~ u novoj haljini] |
zàbluda | im. ž. 〈G zàbludē; mn. N zàblude, G zȁblūdā〉 vjerovanje da je istinito ono što nije [dovesti koga u zabludu; biti u zabludi] |
zablúdjeti | |
zabòljeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zàbolī, 3. l. mn. zàbolē, aor. 3. l. jd. zȁbolje, prid. r. m. zabòlio, ž. zabòljela, s. zabòljelo, mn. zabòljeli〉 početi boljeti [Zaboljela me glava.; Zabolio me zub.; Zaboljela me duša.] |
zȁborāv | im. m. 〈G zȁborāva; mn. N zȁborāvi, G zȁborāvā〉 prestanak pamćenja ili nestanak sjećanja ♦ oteti zaboravu koga, što ne dopustiti da se tko, što zaboravi, upamtiti koga, što; pasti (otići i sl.) u ~ nestati iz sjećanja |
zȁborāvan | prid. 〈G zȁborāvna; odr. zȁborāvnī, G zȁborāvnōg(a); ž. zȁborāvna, s. zȁborāvno; komp. zaboràvnijī〉 koji brzo i lako zaboravlja [zaboravni profesor]; sin. zaboravljiv |
zabòraviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zabòravīm, 3. l. mn. zabòravē, imp. zabòravi, aor. zabòravih, prid. r. zabòravio, prid. t. zabòravljen〉 1. prestati se sjećati koga ili čega, više ne pamtiti što [~ melodiju; ~ čije riječi]; ant. upamtiti, zapamtiti; vidski parnjak: zaboravljati 2. propustiti učiniti što zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kupiti kruh]; ant. sjetiti se; vidski parnjak: zaboravljati 3. ostaviti što gdje zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kišobran]; vidski parnjak: zaboravljati • zabòraviti se 〈povr.〉 izgubiti nadzor nad svojim postupcima [Zaboravila se i glasno uzviknula.] |
zabòravljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zabòravljām, 3. l. mn. zabòravljajū, imp. zabòravljāj, aor. zabòravljah, imperf. zabòravljāh, prid. r. zabòravljao, prid. t. zabòravljān〉 1. prestajati se sjećati koga ili čega, više što ne pamtiti [~ čije riječi; ~ melodiju]; ant. pamtiti 2. propuštati činiti što zbog nepažnje ili rastresenosti [Često zaboravlja kupiti kruh.] 3. ostavljati što gdje zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kišobran]; vidski paranjak: zaboraviti |
zaboràvljiv | prid. 〈G zaboràvljiva; odr. zaboràvljivī, G zaboràvljivōg(a); ž. zaboràvljiva, s. zaboràvljivo; komp. zaboravljìvijī〉 usp. zaboravan |
zaboràvljivōst | im. ž. 〈G zaboràvljivosti, I zaboràvljivošću/zaboràvljivosti〉 usp. zaboravnost |
zȁborāvnōst | im. ž. 〈G zȁborāvnosti, I zȁborāvnošću/zȁborāvnosti〉 osobina onoga koji je zaboravan; sin. zaboravljivost |
zàbrana | im. ž. 〈G zàbranē; mn. N zàbrane, G zȁbrānā〉 naredba da se što ne čini |
zabrániti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbrānīm, 3. l. mn. zàbrānē, imp. zabráni, aor. zabránih, prid. r. zabránio, prid. t. zàbrānjen〉 1. narediti da se što ne čini, izdati zabranu [~ djetetu izlaske]; ant. dopustiti, odobriti 2. onemogućiti da se što učini [~ čije mišljenje; ~ tiskanje novina]; sin. (proskribirati); vidski paranjak: zabranjivati |
zabranjívānje | im. s. 〈G zabranjívānja〉 naređivanje da se što ne smije činiti, izdavanje zabrane; ant. dopuštanje, odobravanje |
zabranjívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zabrànjujēm, 3. l. mn. zabrànjujū, imp. zabrànjūj, aor. zabranjívah, imperf. zabrànjīvāh, prid. r. zabranjívao, prid. t. zabrànjīvān〉 1. naređivati da se što ne čini, izdavati zabranu [~ djetetu izlaske]; ant. dopuštati, odobravati 2. onemogućivati da se što čini [~ čije mišljenje; ~ tiskanje novina]; sin. (proskribirati); vidski paranjak: zabraniti |
zàbraviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbravīm, 3. l. mn. zàbravē, imp. zàbravi, aor. zàbravih, prid. r. zàbravio, prid. t. zàbravljen〉 čvrsto što zatvoriti bravom |
zabrázditi | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbrāzdīm, 3. l. mn. zàbrāzdē, imp. zabrázdi, aor. zabrázdih, prid. r. zabrázdio, prid. t. zàbrāžđen〉 udaljiti se od onoga od čega se krenulo, pretjerati u čemu [~ u teške misli] |
zàbrbljati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàbrbljām se, 3. l. mn. zàbrbljajū se, imp. zàbrbljāj se, aor. zàbrbljah se, prid. r. zàbrbljao se〉 zadržati se u brbljanju |
zàbrinūt | prid. 〈G zàbrinūta; odr. zàbrinūtī, G zàbrinūtōg(a); ž. zàbrinūta, s. zàbrinūto; komp. zabrinùtijī〉 1. koji ima briga [~ dječak] 2. koji odražava brigu [~ pogled]; ant. bezbrižan |
zàbrinuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbrinēm, 3. l. mn. zàbrinū, imp. zàbrini, aor. zàbrinuh, prid. r. zàbrinuo, prid. t. zàbrinūt〉 zadati komu brige [~ roditelje] • zàbrinuti se 〈povr.〉 osjetiti brigu zbog čega [~ se za bakino zdravlje] |
zàbrinūtōst | im. ž. 〈G zàbrinūtosti, I zàbrinūtošću/zàbrinūtosti〉 osobina onoga koji je zabrinut ili svojstvo onoga što je zabrinuto; ant. bezbrižnost |
zabŕljati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbr̄ljām, 3. l. mn. zabŕljajū, imp. zabŕljāj, aor. zabŕljah, imperf. zàbr̄ljāh, prid. r. zabŕljao, prid. t. zȁbr̄ljān〉 razg. učiniti da što propadne ili pođe neželjenim tijekom [~ stvar]; sin. uprskati razg. |
zabrùndati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zabrùndām, 3. l. mn. zabrùndajū, imp. zabrùndāj, aor. zabrùndah, prid. r. zabrùndao〉 1. početi brundati, oglasiti se brundanjem [Medvjed je zabrundao.] 2. pren. nezadovoljno prigovoriti |
zàbuna | im. ž. 〈G zàbunē; mn. N zàbune, G zȁbūnā〉 pogreška koja se dogodila iz nehaja ili slučajno |