| ć | im. s. 〈neskl.〉 peto slovo hrvatske abecede |
| ć | im. m. 〈neskl.〉 nepčani sliveni šumni bezvučni suglasnik |
| ćȁkula | im. ž. 〈G ćȁkulē〉 pokr. razgovor o nevažnim i svakodnevnim stvarima |
| ćakùlati | |
| ćȁp | usk. označuje naglo hvatanje |
| ćȅlav | prid. 〈G ćȅlava; odr. ćȅlavī, G ćȅlavōg(a); ž. ćȅlava, s. ćȅlavo; komp. ćelàvijī〉 koji je bez kose; sin. plješiv zast. |
| ćȅlavjeti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ćȅlavīm, 3. l. mn. ćȅlavē, imp. ćȅlavi, aor. ćȅlavih, imperf. ćȅlavljāh, prid. r. m. ćȅlavio, ž. ćȅlavjela, s. ćȅlavjelo, mn. ćȅlavjeli〉 postajati ćelavim |
| ćȅlavōst | im. ž. 〈G ćȅlavosti, I ćȅlavošću/ćȅlavosti〉 osobina onoga koji je ćelav; sin. plješivost zast. |
| ćèlija | im. ž. 〈G ćèlijē; mn. N ćèlije, G ćȅlījā〉 1. soba u samostanu ili zatvoru 2. → kućica 3. → stanica 4. → članak |
| ćevàpčić | im. m. 〈G ćevàpčića; mn. N ćevàpčići, G ćevàpčīćā〉 1. komadić mljevenoga mesa oblikovan u mali valjak i pečen na žaru 2. 〈mn.〉 jelo od istoimenih komadića mesa |
| ćìlim | im. m. 〈G ćìlima; mn. N ćìlimi, G ćȉlīmā〉 pokr. v. sag |
| ćirìlica | im. ž. 〈G ćirìlicē〉 jez. pismo nekih slavenskih naroda nazvano po sv. Ćirilu ◇ hrvatska ~ staro hrvatsko pismo, oblik ćirilice koji se upotrebljavao u Bosni i Hercegovini i južnoj Hrvatskoj; sin. (bosančica) |
| ćirìličnī | prid. 〈G ćirìličnōg(a); ž. ćirìličnā, s. ćirìličnō〉 koji se odnosi na ćirilicu [ćirilično pismo] |
| ćȕba | im. ž. 〈G ćȕbē; mn. N ćȕbe, G ćȗbā〉 v. kukma |
| ćȕbast | prid. 〈G ćȕbasta; odr. ćȕbastī, G ćȕbastōg(a); ž. ćȕbasta, s. ćȕbasto〉 v. kukmast |
| ćȗd | im. ž. 〈G ćȗdi, L ćúdi; mn. N ćȗdi, G ćúdī, DLI ćúdima〉 v. narav ♦ biti komu po ćudi sviđati se komu, biti prihvatljiv komu |
| ćùdljiv | prid. 〈G ćùdljiva; odr. ćùdljivī, G ćùdljivōg(a); ž. ćùdljiva, s. ćùdljivo; komp. ćudljìvijī〉 koji je promjenjive naravi |
| ćȕdorēdan | prid. 〈G ćȕdorēdna; odr. ćȕdorēdnī, G ćȕdorēdnōg(a); ž. ćȕdorēdna, s. ćȕdorēdno; komp. ćudorèdnijī〉 1. koji se pridržava vjerskih i moralnih načela [~ mladić] 2. koji odražava pridržavanje vjerskih i moralnih načela [ćudoredno ponašanje] |
| ćȕdorednōst | im. ž. 〈G ćȕdorednosti, I ćȕdorednosti/ćȕdorednošću〉 osobina onoga koji je ćudoredan ili svojstvo onoga što je ćudoredno |
| ćȕdorēđe | im. s. 〈G ćȕdorēđa〉 moral propisan vjerskim ili društvenim pravilima |
| ćȗk | im. m. 〈G ćȗka; mn. N ćȕkovi, G ćȕkōvā〉 zool. sovovka sivosmeđe boje s dvama uzdignutim čupercima na vrhu glave koja se hrani manjim sisavcima i pticama ♦ sam kao ~ potpuno sam, osamljen; stajati kao ~ stajati potpuno sam, biti osamljen |
| ćȕp | im. m. 〈G ćùpa; mn. N ćùpovi, G ćȕpōvā〉 zemljana posuda užega grla u kojoj se čuvaju zrnati plodovi, sitni predmeti ili tekućina |
| ćȕška | im. ž. → pljuska |
