im. s. 〈neskl.〉 drugo slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 dvousneni zaporni šumni zvučni suglasnik

oznaka za bel

im. ž. 〈G bȁbē; mn. N bȁbe, G bȃbā〉 1. pogr. a. žena koja ima mnogo godina, koja je u visokoj životnoj dobi; sin. baka pren., starica b. ženska osoba 2. pokr. v. baka 3. pogr., razg. a. v. brbljavac b. v. brbljavica

im. ž. 〈G babarógē, DL babarógi; mn. N babaróge, G babarógā〉 zla starica, vještica kojom se plaše djeca, čest lik pučkih pjesama

im. m. 〈G bȁbića〉 1. crno grožđe koje se uzgaja u okolici Primoštena 2. vino od istoimenoga grožđa

im. ž. 〈G babìnjačē; mn. N babìnjače, G babìnjāčā〉 žena u babinju

im. s. 〈G bàbīnjā〉 razdoblje u životu žene koje traje četrdeset dana od rođenja djeteta

im. ž. 〈G bàburē; mn. N bàbure, G bȁbūrā〉 1. bot. a. paprika velikoga ploda b. plod istoimene paprike 2. zool. mali kopneni, slatkovodni ili morski rak koji je s leđne i trbušne strane splošten, obično smeđe boje i s parom ticala na glavi [obična ~; vodena ~]

im. m. 〈G bacáča, V bȁcāču; mn. N bacáči, G bacáčā〉 1. osoba koja što baca 2. sp. atletičar koji se natječe u bacačkim disciplinama [~ diska; ~ kugle] 3. oružje s pomoću kojega se što ispaljuje ili izbacuje [~ plamena]

im. ž. 〈G bacàčicē; mn. N bacàčice, G bacàčīcā〉 1. žena koja što baca 2. sp. atletičarka koja se natječe u bacačkim disciplinama [~ diska; ~ kugle]

prid. 〈G bacàčičina; ž. bacàčičina, s. bacàčičino〉 koji pripada bacačici

prid. 〈G bàcāčkōg(a); ž. bàcāčkā, s. bàcāčkō〉 koji se odnosi na bacače i bacanje

im. s. 〈G bàcānja; mn. N bàcānja, G bàcānjā〉 1. puštanje iz ruke u zamahu, tako da ono što se u njoj drži leti kroz zrak na drugo mjesto 2. ispuštanje čega tako da padne na niže mjesto 3. oslobađanje od čega nepotrebnoga, onoga što je za otpad 4. naglo i namjerno padanje, rušenje 5. napadanje koga ili navaljivanje na koga ◇ slobodno ~ sp. pravo igrača u košarci da neometano pokuša postići koš nakon prekršaja učinjenoga na njemu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bàcām, 3. l. mn. bàcajū, imp. bàcāj, aor. bàcah, imperf. bàcāh, prid. r. bàcao, prid. t. bȁcān〉 1. puštati iz ruke u zamahu, tako da ono što se u njoj drži leti kroz zrak na drugo mjesto [~ kamen] 2. ispuštati što tako da padne na niže mjesto 3. oslobađati se čega nepotrebnoga, onoga što je za otpad [~ stare stvari] • bàcati se 〈povr.〉 1. naglo i namjerno padati, rušiti se [~ se na zemlju; ~ se na krevet] 2. napadati koga ili navaljivati na koga [~ se na neprijatelja] 3. pren., razg. v. hvatati se pren. pod hvatati, prihvaćati se pren. pod prihvaćati, primati se pren. pod primati, prianjati pren., pristupati pren.; vidski paranjak: baciti

im. m. 〈G bacíla; mn. N bacíli, G bacílā〉 biol. bakterija u obliku štapića koja izaziva teške zarazne bolesti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȃcīm, 3. l. mn. bȃcē, imp. báci, aor. bácih, prid. r. bácio, prid. t. bȃčen〉 1. pustiti iz ruke u zamahu, tako da ono što se u njoj drži odleti kroz zrak na drugo mjesto [~ kamen] 2. ispustiti što tako da padne na niže mjesto 3. osloboditi se čega nepotrebnoga, onoga što je za otpad [~ stare stvari]; sin. ukloniti • báciti se 〈povr.〉 1. naglo i namjerno pasti, srušiti se [~ se na krevet] 2. napasti koga ili navaliti na koga [~ se na neprijatelja] 3. pren., razg. v. prihvatiti se pren. pod prihvatiti, primiti se pren. pod primiti, prionuti pren., pristupiti pren.; vidski paranjak: bacati

im. ž. 〈G bȁčvē; mn. N bȁčve, G bȁčāvā/bȃčvā/bȁčvī〉 valjkasta posuda od drvenih duga stegnutih obručima koja služi za čuvanje i prijevoz tekućine; sin. (bure) ♦ kao iz bačve (badnja) [govoriti i sl.] veoma dubokim glasom [govoriti i sl.]; pijan kao ~ (čep) jako (potpuno) pijan

im. m. 〈G bȁčvāra, V bȁčvāru/bȁčvāre; mn. N bȁčvāri, G bȁčvārā〉 majstor ili obrtnik koji izrađuje bačve

prid. 〈G bȁčvāreva; ž. bȁčvāreva, s. bȁčvārevo〉 koji pripada bačvaru; sin. bačvarov

im. ž. 〈G bȁčvaricē; mn. N bȁčvarice, G bȁčvarīcā〉 majstorica ili obrtnica koja izrađuje bačve

prid. 〈G bȁčvaričina; ž. bȁčvaričina, s. bȁčvaričino〉 koji pripada bačvarici

prid. 〈G bȁčvārova; ž. bȁčvārova, s. bȁčvārovo〉 usp. bačvarev

prid. 〈G bȁčvārskōg(a); ž. bȁčvārskā, s. bȁčvārskō〉 koji se odnosi bačvare i bačvarstvo

im. s. 〈G bačvárstva〉 djelatnost izradbe bačava

prid. 〈G bȁčvasta; odr. bȁčvastī, G bȁčvastōg(a); ž. bȁčvasta, s. bȁčvasto〉 koji je oblikom nalik na bačvu [bačvasto glazbalo]

im. m. 〈G bàdnja; mn. N bàdnjevi, G bȁdnjēvā〉 velika drvena posuda ♦ kao iz badnja (bačve), usp. bačva

pril. 1. → besplatno 2. → uzalud

im. m. 〈G bádema; mn. N bádemi, G bádēmā〉 bot. 1. sredozemna drvenasta biljka s jestivim plodovima 2. jestiv plod gorkaste jezgre istoimene biljke; sin. bajam pokr.

prid. 〈G bádemova; ž. bádemova, s. bádemovo〉 1. koji pripada bademu [bademovo drvo] 2. koji se odnosi na badem, koji se dobiva od badema [bademovo ulje]; sin. bajamov pokr.

im. m. 〈G bȁdmintona〉 sp. igra slična tenisu u kojoj se posebna loptica prebacuje reketom preko mreže koja je viša od teniske

im. m. 〈G bȁdnjāka; mn. N bȁdnjāci, G bȁdnjākā〉 1. panj, drvo ili grana koji se unose u kuću na Badnju večer 2. (Bȁdnjāk) 〈jd.〉 dan uoči Božića; sin. Badnji dan v. pod dan

prid. 〈G bȁdnjēg(a); ž. bȁdnjā, s. bȁdnjē〉 koji se odnosi na Badnjak

im. ž. 〈G badr̀ljicē; mn. N badr̀ljice, G badr̀ljīcā〉 zool. ispupčenje na koži ptice iz kojega raste pero

im. m. 〈G bágera, I bágerom; mn. N bágeri, G bágērā〉 stroj kojim se vadi šljunak ili pijesak iz korita rijeka, kopa zemlja, izravnava tlo i izvode različiti grubi građevni radovi

im. m. 〈G bàgrema; mn. N bàgremi, G bȁgrēmā〉 bot. grmolika ili drvenasta biljka sjevernoameričkoga podrijetla iz porodice leptirnjača s bijelim mirisnim cvatom i trnovitim listovima

prid. 〈G bàhata; odr. bàhatī, G bàhatōg(a); ž. bàhata, s. bàhato; komp. bahàtijī〉 1. koji nema poštovanja prema drugome, koji se pravi važan [bahata žena] 2. koji odražava čije nepoštovanje prema komu ili čemu [~ odgovor]

pril. 〈komp. bahàtijē〉 tako da odražava čije nepoštovanje prema komu ili čemu [~ odgovarati]

im. ž. 〈G bàhatosti, I bàhatošću/bàhatosti〉 osobina onoga koji je bahat ili svojstvo onoga što je bahato

im. m. 〈G bàjama; mn. N bàjami, G bȁjāmā〉 pokr. v. badem

prid. 〈G bàjamova; ž. bàjamova, s. bàjamovo〉 pokr. v. bademov

im. ž. 〈G bȃjkē, DL bȃjci; mn. N bȃjke, G bȃjkā/bȃjkī〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 jednostavna prozna književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se uz zbiljski svijet i likove pojavljuju nadnaravne sile i bića i koja redovito ima sretan završetak 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

prid. 〈G bajkòvita; odr. bajkòvitī, G bajkòvitōg(a); ž. bajkòvita, s. bajkòvito; komp. bajkovìtijī〉 koji je kao u bajci [~ film; bajkovita pjesma]

im. m. 〈G Bàjrama〉 rel. najveći muslimanski blagdan [Ramazanski ~; Kurban-Bajram ili Hadžijski ~]

prid. 〈G bàjramskōg(a); ž. bàjramskā, s. bàjramskō〉 koji se odnosi na Bajram

im. m. 〈G bȁjta; mn. N bȁjtovi, G bȁjtōvā〉 inform. jedinica za količinu podataka, niz binarnih znamenaka koji ima osam mjesta (B); sin. (osmak)

im. ž. 〈G bákē, DL báki, V bȃko; mn. N báke, G bákā〉 1. majčina ili očeva majka [~ po ocu; ~ po majci] 2. pren. žena koja ima mnogo godina, koja je u visokoj životnoj dobi; sin. starica; sin. baba pokr.; ant. djed

im. m. 〈G bakalára, I bakalárom/bakalárem; mn. N bakalári, G bakalárā〉 zool. riba koja živi u sjevernim morima ♦ suh kao ~ veoma mršav