im. s. 〈neskl.〉 dvadeset četvrto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 zubni tjesnačni šumni bezvučni suglasnik

() prij. 1. 〈G〉 a. označuje da kretanje započinje na gornjoj ili vanjskoj strani čega [silaziti s brda; pasti sa stola] b. označuje da tko ili što dolazi ili potječe odakle [čovjek s otoka] c. označuje da što počinje u kojemu razdoblju [otputovati s proljeća] 2. 〈I〉 a. označuje da se što obavlja u društvu drugih ili da što postoji, odvija se uz supostojanje čega [ići s prijateljima; prihvatiti sa zahvalnošću; stol sa stolicama]; ant. bez b. označuje da tko ili što ima kakvu osobinu, obilježje ili svojstvo [soba s pogledom na more; mačka s mačićima]; ant. bez c. označuje da se što zbiva kad i što drugo [smiriti se s godinama]

oznaka za sekundu

pokrata za sjever

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàbījām, 3. l. mn. sabíjajū, imp. sàbījāj, aor. sabíjah, imperf. sàbījāh, prid. r. sabíjao, prid. t. sàbījān〉 v. zbijati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàbirēm, 3. l. mn. sàbirū, imp. sàbiri, aor. sàbirah, imperf. sàbirāh, prid. r. sàbirao, prid. t. sàbirān〉 1. kupeći stavljati na jedno mjesto [~ jabuke]; sin. prikupljati, skupljati 2. sastavljati u cjelinu [~ rastresene misli] 3. s različitih strana dovoditi ili činiti da više osoba ili životinja dođe na jedno mjesto • sàbirati se 〈povr.〉 dolaziti na jedno mjesto s različitih strana [Sabirali smo se pred školom.]; sin. okupljati se v. pod okupljati, skupljati se v. pod skupljati; vidski paranjak: sabrati

prid. 〈G sàbīrnōg(a); ž. sàbīrnā, s. sàbīrnō〉 1. koji je namijenjen skupljanju koga ili čega [~ centar] 2. u kojemu se što sabire, koji se s drugima skuplja u istoj točki [sabirne leće]; sin. konvergentan; ant. divergentan, rastresni

im. ž. 〈G sàbīrnicē; mn. N sàbīrnice, G sàbīrnīcā〉 inform. skup vodiča koji služe za prijenos podataka i adresa između mikroprocesora i ostalih dijelova računalnoga sustava ◇ adresna ~ sabirnica kojom se prenose obavijesti o tome kamo podatci trebaju ići; podatkovna ~ sabirnica kojom se prenose podatci koji se obrađuju; serijska ~ sabirnica koja šalje vodičem podatke jedan za drugim; unutarnja ~ sabirnica koja je ugrađena u mikroprocesor i povezuje sve unutarnje sastavnice računala koje se nalaze na matičnoj ploči; upravljačka ~ sabirnica kojom se prenose signali između mikroprocesora i ostalih sastavnica računala; usporedna ~ sabirnica koja istodobno šalje podatke preko više vodiča; vanjska ~ sabirnica koja povezuje vanjske sastavnice računalnoga sustava s matičnom pločom

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȁbijēm, 3. l. mn. sȁbijū, imp. sàbīj, aor. sàbih, prid. r. sàbio, prid. t. sabìjen〉 1. v. zbiti 2. v. stisnuti

im. ž. 〈G sȁblāsti, I sȁblāšću/sȁblāsti; mn. N sȁblāsti, G sȁblāstī〉 bestjelesno biće; sin. duh, prikaza, priviđenje, ( utvara)

prid. 〈G sȁblāsna; odr. sȁblāsnī, G sȁblāsnōg(a); ž. sȁblāsna, s. sȁblāsno; komp. sablàsnijī〉 koji izaziva osjećaj jeze [sablasna ruševina]

im. ž. 〈G sȁblāzni, I sȁblāžnju/sȁblāzni; mn. N sȁblāzni, G sȁblāznī〉 čin kojim se vrijeđa moral okoline [javna ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàblāznīm, 3. l. mn. sàblāznē, imp. sablázni, aor. sabláznih, prid. r. sabláznio, prid. t. sàblāžnjen〉 izazvati jako negodovanje i zgražanje • sablázniti se 〈povr.〉 osjetiti jako negodovanje i zgražanje; Vidski parnjaci: sablažnjavati, sablažnjivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sablàžnjāvām, 3. l. mn. sablažnjávajū, imp. sablàžnjāvāj, aor. sablažnjávah, imperf. sablàžnjāvāh, prid. r. sablažnjávao, prid. t. sablàžnjāvān〉 izazivati jako negodovanje i zgražanje • sablažnjávati se 〈povr.〉 osjećati jako negodovanje i zgražanje; sin. sablažnjivati; vidski paranjak: sablazniti

prid. 〈G sablàžnjiva; odr. sablàžnjivī, G sablàžnjivōg(a); ž. sablàžnjiva, s. sablàžnjivo; komp. sablažnjìvijī〉 koji izaziva sablazan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sablàžnjujēm, 3. l. mn. sablàžnjujū, imp. sablàžnjūj, aor. sablažnjívah, imperf. sablàžnjīvāh, prid. r. sablažnjívao, prid. t. sablàžnjīvān〉 usp. sablažnjavati

im. ž. 〈G sȁbljē; mn. N sȁblje, G sȁbāljā/sȃbljā/sȁbljī〉 hladno ručno oružje koje se sastoji od drška i zakrivljene oštrice

im. m. 〈G sàbljana; mn. N sàbljani, G sȁbljānā〉 zool. grabežljiva morska koštunjača čija je gornja čeljust izdužena poput sablje; sin. (sabljarka)

im. ž. 〈G sȁbljārkē, DL sȁbljārki; mn. N sȁbljārke, G sȁbljārkā/sȁbljārkī〉 1. zool. slatkovodna riba sivosmeđih ravnih leđa i bijela trbuha koja izgledom podsjeća na sablju 2. v. sabljan

prid. 〈G sȁbljasta; odr. sȁbljastī, G sȁbljastōg(a); ž. sȁbljasta, s. sȁbljasto〉 koji ima oblik sablje [~ rep]

im. m. 〈G sábora, I sáborom; mn. N sábori, G sábōrā〉 1. pol. u suvremenim demokratskim državama najviše na izborima izabrano zakonodavno i savjetodavno tijelo; sin. parlament 2. pov. najviše političko tijelo u povijesti Hrvatske 3. (Sábor) pol. istoimeno tijelo u Republici Hrvatskoj 4. zasjedanje članova kakve organizacije ili kakve organizirane skupine; sin. konvencija, skupština

prid. 〈G sáborskōg(a); ž. sáborskā, s. sáborskō〉 1. koji se odnosi na sabor, u suvremenim demokratskim državama najviše na izborima izabrano zakonodavno i savjetodavno tijelo [~ zastupnik]; sin. parlamentarni 2. koji se odnosi na najviše političko tijelo u povijesti Hrvatske 3. koji se odnosi na najviše političko tijelo u Republici Hrvatskoj 4. koji se odnosi na zasjedanje članova kakve organizacije ili kakve organizirane skupine

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàberēm, 3. l. mn. sàberū, imp. sabèri, aor. sàbrah, prid. r. m. sȁbrao, ž. sȁbrāla, s. sȁbrālo, mn. sȁbrāli, prid. t. sȁbrān〉 1. kupeći staviti na jedno mjesto [~ jabuke]; sin. prikupiti, skupiti 2. sastaviti u cjelinu [~ rastresene misli] 3. s različitih strana dovesti ili učiniti da više osoba ili životinja dođe na jedno mjesto [~ ljude na okup] • sàbrati se 〈povr.〉 1. s različitih strana doći na jedno mjesto [Sabrali smo se pred školom.]; sin. okupiti se v. pod okupiti, skupiti se v. pod skupiti 2. pren. svladati jake osjećaje, uznemirenost ili rastresenost [Saberi se i počni učiti!]; sin. (pribrati se); vidski paranjak: sabirati

im. ž. 〈G sȁčmē; mn. N sȁčme, G sȃčmā/sȁčmī〉 sitna olovna zrna u streljivu lovačke puške

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàčūvām, 3. l. mn. sačúvajū, imp. sàčūvāj, aor. sačúvah, prid. r. sačúvao, prid. t. sàčūvān〉 1. zaštiti što od propadanja, oštećenja ili uništenja [~ spomenike od propadanja; ~ zdravlje]; sin. očuvati 2. čuvajući uštedjeti [~ što za stare dane] 3. pren. učiniti da što ostane u nepromijenjenu stanju [~ mir; ~ prijateljstvo] • sačúvati se 〈povr.〉 ne nestati tijekom vremena [Stari su se običaji sačuvali.]; sin. očuvati se v. pod očuvati

zb. im. s. 〈G sȁća〉 skup stanica koje pčele grade od pčelinjega voska, a koji služi kao leglo i za spremanje meda

pril. 1. u ovome trenutku, u trenutku u kojemu govoritelj govori [Sad me svi slušaju.] 2. u vrijeme veoma malo udaljeno od trenutka u kojemu govoritelj govori [Sad su otišli.; Sad smo se sve dogovorili.]; sin. upravo; sin. sada ♦ ~ ili nikad jedinstvena je prilika, odlučujući je trenutak

čest. 1. izriče oklijevanje ili nesigurnost [Sad, nisam siguran što je bolje.; Sad, kako se uzme, tko zna što je bolje.] 2. izriče čuđenje ili iznenađenost [E pa ~!; Vidi ga ~!; Evo ga ~!; Gle ~ ovo!]

pril., usp. sad

prid. 〈G sàdašnjēg(a); ž. sàdašnjā, s. sàdašnjē〉 koji pripada vremenu koje upravo traje [sadašnja djeca; sadašnja tehnika]; sin. današnji

im. ž. 〈G sàdašnjicē〉 današnje, sadašnje vrijeme [Želimo bolju sadašnjicu.]; sin. danas pren., današnjica, sadašnjost

im. ž. 〈G sàdašnjosti, I sàdašnjošću/sàdašnjosti〉 današnje, sadašnje vrijeme [Želimo bolju ~.]; sin. danas pren., današnjica, sadašnjica

im. m. 〈G sàdista, V sàdistu; mn. N sàdisti, G sȁdīstā〉 osoba koja uživa u tuđim patnjama, mučenju koga; ant. mazohist

im. ž. 〈G sàdisticē; mn. N sàdistice, G sàdistīcā〉 žena koja uživa u tuđim patnjama, mučenju koga; ant. mazohistica

prid. 〈G sàdističina; ž. sàdističina, s. sàdističino〉 koji pripada sadistici; ant. mazohističin

prid. 〈G sadìstičkōg(a); ž. sadìstičkā, s. sadìstičkō〉 koji se odnosi na sadiste i sadizam; ant. mazohistički

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȃdīm, 3. l. mn. sȃdē, imp. sádi, aor. sádih, imperf. sȃđāh, prid. r. sádio, prid. t. sȃđen〉 stavljati u zemlju gomolje ili mlade biljke

im. m. 〈G sadìzma〉 uživanje u tuđim patnjama, mučenju koga; ant. mazohizam

im. ž. 〈G sádnicē; mn. N sádnice, G sádnīcā〉 biljka namijenjena sadnji ili presađivanju [borove sadnice]

im. ž. 〈G sádnjē; mn. N sádnje, G sádnjā/sádnjī〉 polj. 1. postupak kojim se u zemlju stavljaju sadnice [rana ~] 2. razdoblje u kojemu se sadi; sin. (sađenje)

im. ž. 〈G sȁdrē〉 kem. mineral, kalcijev sulfat s vodom, bijele, crvenkaste ili crne boje koji se upotrebljava u gradnji kuća, za izradbu kiparskih modela i u kirurgiji; sin. gips

prid. 〈G sȁdrena; odr. sȁdrenī, G sȁdrenōg(a); ž. sȁdrena, s. sȁdreno〉 koji je od sadre [sadreni zavoj]; sin. gipsani

im. m. 〈G sȁdržāja; mn. N sȁdržāji, G sȁdržājā〉 1. ono što se u čemu nalazi, čime je što ispunjeno [~ vreće] 2. ukupnost sastavnih dijelova čega [~ mlijeka; ~ rude] 3. knjiž. razvoj i slijed radnje književnoga ili scenskoga djela [~ pripovijetke; ~ romana]; sin. fabula 4. popis poglavlja ili članaka knjige s oznakom stranica 5. jez. dio jezičnoga znaka koji izražava njegovo značenje; ant. izraz

prid. 〈G sȁdržājna; odr. sȁdržājnī, G sȁdržājnōg(a); ž. sȁdržājna, s. sȁdržājno; komp. sadržàjnijī〉 koji je bogat kvalitetnim sadržajem [~ tekst]

prid. 〈G sȁdržājnōg(a); ž. sȁdržājnā, s. sȁdržājnō〉 koji se odnosi na sadržaj [sadržajna obradba]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàdržīm, 3. l. mn. sàdržē, imp. sadr̀ži, aor. sadr̀žah, imperf. sàdržāh, prid. r. sadr̀žao, prid. t. sȁdržān〉 v. sadržavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sadr̀žāvām, 3. l. mn. sadržávajū, imp. sadr̀žāvāj, aor. sadržávah, imperf. sadr̀žāvāh, prid. r. sadržávao, prid. t. sadr̀žāvān〉 imati kao svoj sadržaj ili biti sastavljen od čega [~ vitamine; ~ tri poglavlja]; sin. (sadržati)