im. s. 〈neskl.〉 dvadeset treće slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 usni alveolarni treptajni zvonačni suglasnik

prid. 〈G rȁbijātna; odr. rȁbijātnī, G rȁbijātnōg(a); ž. rȁbijātna, s. rȁbijātno; komp. rabijàtnijī〉 v. grub, nasilan

pril. v. grubo, nasilno

im. m. 〈G rabína, V rȁbīne; mn. N rabíni, G rabínā〉 rel. židovski vjerski učitelj, voditelj židovske vjerske zajednice

prid. 〈G ràbīnskōg(a); ž. ràbīnskā, s. ràbīnskō〉 koji se odnosi na rabine

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȃbīm, 3. l. mn. rȃbē, imp. rábi, aor. rábih, imperf. rȃbljāh, prid. r. rábio, prid. t. rȃbljen〉 obavljati što s pomoću čega [~ računalo]; sin. koristiti se v. pod koristiti, služiti se v. pod služiti, ( uporabljivati), upotrebljavati

im. s. 〈G rábljēnja〉 obavljanje čega s pomoću čega; sin. korištenje, služenje, ( uporabljivanje), upotrebljavanje

im. ž. 〈G rȃcijē; mn. N rȃcije, G rȃcījā〉 pregled ulica, kuća i drugih objekata radi hvatanja sumnjivih osoba [policijska ~]

prid. 〈G rȁcionālna; odr. rȁcionālnī, G rȁcionālnōg(a); ž. rȁcionālna, s. rȁcionālno; komp. racionàlnijī〉 1. v. razborit, razuman 2. fil. koji je u skladu s razumom, koji je u dosegu razuma; ant. iracionalan

im. m. 〈G racionàlista, V racionàlistu; mn. N racionàlisti, G racionàlīstā〉 sljedbenik racionalizma

im. ž. 〈G racionàlisticē; mn. N racionàlistice, G racionàlistīcā〉 sljedbenica racionalizma

prid. 〈G racionàlističina; ž. racionàlističina, s. racionàlističino〉 koji pripada racionalistici

prid. 〈G racionalìstičkōg(a); ž. racionalìstičkā, s. racionalìstičkō〉 koji se odnosi na racionaliste i racionalizam

im. ž. 〈G racionalizácijē〉 1. usavršavanje rezultata rada i smanjenje troškova [~ proizvodnje] 2. mat. množenje brojnika i nazivnika takvim izrazom da se u nazivniku izbjegnu korijeni

im. m. 〈G racionalìzma〉 učenje prema kojemu je razum izvor svake spoznaje i vrhovno načelo života i kulture

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. racionalìzīrām, 3. l. mn. racionalizírajū, imp. racionalìzīrāj, aor. racionalizírah, imperf. racionalìzīrāh, prid. r. racionalizírao, prid. t. racionalìzīrān〉 1. usavršiti/usavršavati rezultate rada i smanjiti/smanjivati troškove [~ proizvodnju] 2. mat. množiti/pomnožiti brojnik i nazivnik takvim izrazom da se u nazivniku izbjegnu korijeni

im. ž. 〈G racionálnosti, I racionálnošću/racionálnosti〉 1. v. razboritost, razumnost 2. svojstvo onoga što je u skladu s razumom, što je u dosegu razuma; ant. iracionalnost

im. m. 〈G rȁčića; mn. N rȁčići, G rȁčīćā〉 um. mali rak

prid. 〈G rȁčjēg(a); ž. rȁčjā, s. rȁčjē〉 1. koji se odnosi na rakove [~ rep] 2. pren. koji je kao u raka [~ hod]

im. m. 〈G račúna; mn. N račúni, G račúnā〉 1. mat. postupak kojim se računa 2. pismena potvrda o kupljenoj robi ili plaćenoj usluzi [izdati ~] 3. ugovor između banke i korisnika njezinih usluga na temelju kojega banka korisniku pruža usluge [tekući ~; broj računa] 4. v. korist

prid. 〈G rȁčunālnōg(a); ž. rȁčunālnā, s. rȁčunālnō〉 inform. koji se odnosi na računalo [~ program]; sin. kompjutorski razg.

im. s. 〈G račùnala; mn. N račùnala, G račùnālā〉 inform. elektronički uređaj koji prima, obrađuje i sprema različite podatke, stroj koji provodi unaprijed pripremljen i unesen niz naredaba koje tvore program [digitalno ~]; sin. kompjutor razg. ◇ džepno ~ mali elektronički uređaj s pomoću kojega se izvode temeljne računske radnje; sin. kalkulator; glavno/veliko ~ računalo kojim se istodobno može služiti mnogo korisnika pa se najčešće upotrebljava za obradbu goleme količine podataka u velikim organizacijama; malo ~ računalo koje se prema veličini i snazi nalazi između radnih stanica i velikih, odnosno glavnih računala; sin. (miniračunalo); osobno ~ računalo dovoljno niske cijene da se može nabaviti za kućnu uporabu, ali se često upotrebljava i za obradbu poslovnih podataka; pločasto ~ računalo koje ima svojstva prijenosnih i ručnih računala, a po njegovu se zaslonu može pisati ili crtati; prijenosno ~ lagano, prenosivo osobno računalo s tankim zaslonom koje korisnik pri radu može držati u krilu, a napaja se iz električne mreže ili s pomoću akumulatorskih baterija; sin. prijenosnik; ručno ~ malo računalo koje korisnik pri radu može držati na dlanu; sin. dlanovnik; stolno ~ osobno računalo oblikovano za uporabu na radnoj površini, sastavljeno od zasebnih sastavnica od kojih je glavna jedinica sustava, obično u obliku četvrtaste kutije koja je smještena na radnoj površini ili ispod nje

im. s. 〈G računálstva〉 inform. grana elektronike koja se bavi računalima

im. s. 〈G račùnānja〉 1. utvrđivanje ili određivanje čega s pomoću računa, izvođenje računske operacije 2. očekivanje čega ili nadanje čemu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. račùnām, 3. l. mn. račùnajū, imp. račùnāj, aor. račùnah, imperf. račùnāh, prid. r. račùnao〉 1. mat. utvrđivati ili određivati što s pomoću računa, izvoditi računsku operaciju [~ napamet; ~ na prste] 2. pren. očekivati što ili se nadati čemu [~ na prijateljsku pomoć; ~ na uspjeh]

im. ž. 〈G račùnicē; mn. N račùnice, G račùnīcā〉 zast. udžbenik iz računa, matematike za niže razrede škole

prid. 〈G računovòdstvenōg(a); ž. računovòdstvenā, s. računovòdstvenō〉 koji se odnosi na računovodstvo [~ sustav]

im. s. 〈G računovòdstva〉 1. sustavno praćenje financijskoga poslovanja ustanove 2. služba koja obavlja istoimeno sustavno praćenje poslovanja 3. prostorija u kojoj je smještena istoimena služba

im. m. 〈G računòvođē, V rȁčunovođo; mn. m. ž. N računòvođe, G računòvōđā〉 osoba koja obavlja računovodstvene poslove [taj ~; ti računovođe; te računovođe]

im. ž. 〈G računòvotkinjē; mn. N računòvotkinje, G računòvotkīnjā〉 žena koja obavlja računovodstvene poslove

prid. 〈G ràčūnskōg(a); ž. ràčūnskā, s. ràčūnskō〉 koji se odnosi na račun i računanje [računska radnja; računske operacije; računski stroj]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. rȁčvā se, 3. l. mn. rȁčvajū se, aor. 3. l. jd. rȁčvā se, imperf. 3. l. jd. rȁčvāše se, prid. r. rȁčvao se〉 granati se u dva kraka [Put se račva.]

im. pl. t. ž. 〈G rȁčāvā/rȃčvā/rȁčvī〉 1. mjesto na kojemu se stablo počinje granati 2. drvo ili grana koja se razdvaja u dva kraka; sin. rašlje

im. m. 〈G rȃda, L rádu; mn. N rȁdovi, G rȁdōvā〉 1. svjesna ljudska tjelesna i duhovna djelatnost koja ima svrhu da se učini što korisno [umni ~]; ant. nerad 2. ono što je učinjeno ili urađeno [ručni ~; umjetnički ~] 3. pismeni zadatak koji treba napraviti tijekom školovanja [diplomski ~; školski ~; maturalni ~] 4. plaćena djelatnost [~ na određeno vrijeme] 5. 〈mn.〉 skup djelovanja u određenome području [javni radovi; podzemni radovi] 6. djelovanje kakva sustava [~ motora; ~ bubrega; ~ tvornice] 7. fiz. svladavanje sile pri gibanju čestice na kojemu putu, fizička veličina koja se izračunava množenjem vrijednosti sile i puta, mjeri se džulima

oznaka za radijan

im. m. 〈G rȁdāra, I rȁdārom/rȁdārem; mn. N rȁdāri, G rȁdārā〉 tehn. uređaj koji odašilje radiovalove u okolni prostor i prima ih kad se odbiju od predmeta u okolici te tako određuje njihov položaj

prid. 〈G rȁdārskōg(a); ž. rȁdārskā, s. rȁdārskō〉 koji se odnosi na radar

prij. 〈G〉 označuje da je što namjera, svrha čemu [otputovati ~ promjene; vježbati ~ zdravlja]; sin. (glede, poradi, zaradi)

im. m. 〈G radíčā; mn. N radíči, G radíčā〉 bot. 1. dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika 2. jestivo lišće istoimene biljke ◇ divlji ~ višegodišnja samonikla zeljasta biljka nazubljenih listova koja raste po livadama; sin. maslačak

im. m. 〈G rȃdija〉 kem. kemijski element (Ra), u prirodi se pojavljuje iznimno rijetko, radioaktivna kovina koja se upotrebljava u nuklearnim istraživanjima i u medicini

im. ž. 〈G radijácijē〉 v. zračenje

im. m. 〈G radijána; mn. N radijáni, G radijánā〉 mat. jedinica kuta jednaka središnjemu kutu kojemu pripada luk na jediničnoj kružnici duljine jedan (rad); sin. kutni stupanj v. pod stupanj

im. m. 〈G radìjātora, I radìjātorom; mn. N radìjātori, G radìjātōrā〉 grijalica koja se sastoji od spojenih cijevi koje se zagrijavaju vrućom vodom ili uljem

prid. 〈G rȃdijeva; ž. rȃdijeva, s. rȃdijevo〉 kem. 1. koji pripada radiju [~ atom] 2. koji sadržava radij [~ hidroksid]

prid. 〈G rȃdījskōg(a); ž. rȃdījskā, s. rȃdījskō〉 koji se odnosi na radio, sustav elektroničkoga snimanja, prenošenja i emitiranja zvuka [~ prijamnik; radijska izvedba]

im. m. 〈G rȃdijusa; mn. N rȃdijusi, G rȃdijūsā〉 v. polumjer

im. m. 〈G radikála; mn. N radikáli, G radikálā〉 kem. skupina od dvaju ili više atoma koja može nepromijenjena proći kroz više kemijskih reakcija, a ne može samostalno postojati