k | im. s. 〈neskl.〉 petnaesto slovo hrvatske abecede |
k | im. m. 〈neskl.〉 mekonepčani zaporni šumni bezvučni suglasnik |
ka | |
K | oznaka za kelvin |
kabàla | im. ž. 〈G kabàlē〉 1. rel. mistični nauk u judaizmu zasnovan na tumačenju brojčanih odnosa nekih starozavjetnih tekstova 2. pren. proricanje budućnosti na temelju brojaka, slova, snova i slično |
kabànica | im. ž. 〈G kabànicē; mn. N kabànice, G kabànīcā〉 nepromočivi ogrtač, plašt koji štiti od kiše i vjetra [kišna ~] ♦ okretati kabanicu 〈prema vjetru〉 mijenjati uvjerenja (stavove ili ponašanje) prema prilikama, biti prevrtljiv; krojiti kabanicu komu odlučivati o čijoj sudbini |
kàbao | im. m. 〈G kàbla; mn. N kàblovi/kàbli, G kȁblōvā/kabálā〉 drvena ili kovinska posuda za vodu ♦ lije (pada, pljušti) kao iz kabla pljusak je, jako kiši |
kabàrē | im. m. 〈G kabarèa; mn. N kabarèi, G kabaréā〉 kaz. malo građansko kazalište sa zabavnim i kritičkim sadržajem; sin. (kabaret) |
kabàret | im. m. 〈G kabarèta; mn. N kabarèti, G kabarétā〉 v. kabare |
kábel | im. m. 〈G kábela; mn. N kábeli, G kábēlā〉 1. čvrsto debelo uže izrađeno od spletenih čeličnih žica 2. tehn. električni vod sastavljen od nekoliko međusobno izoliranih vodiča |
kabína | im. ž. 〈G kabínē; mn. N kabíne, G kabínā〉 manja prostorija različitih namjena, može biti zasebna ili odvojeni dio većega prostora [brodska ~; telefonska ~] |
kabìnēt | im. m. 〈G kabinéta; mn. N kabinéti, G kabinétā〉 manja radna prostorija namijenjena određenoj djelatnosti [kemijski ~] |
kabìnētskī | prid. 〈G kabìnētskōg(a); ž. kabìnētskā, s. kabìnētskō〉 1. koji se odnosi na kabinet [kabinetska nastava] 2. pren. koji nije utemeljen na praksi |
kȁblić | im. 〈G kȁblića; mn. N kȁblići, G kȁblīćā〉 um. mali kabao |
kàciga | im. ž. 〈G kàcigē, DL kàcigi; mn. N kàcige, G kȁcīgā〉 štitnik koji štiti glavu od udaraca, padova, eksplozija, metaka i sl.; sin. (šljem) |
kȁčiti | gl. nesvrš. prijel. → kvačiti |
kàćūn | im. m. 〈G kaćúna; mn. N kaćúni, G kaćúnā〉 bot. divlja orhideja, trajna zeljasta tropska jednosupnica s gomoljem koja se zbog neobičnih cvjetova uzgaja i kao ukrasna biljka |
kȁd | pril. 1. uvodi pitanje o vremenu, u koje vrijeme [Kad ćeš doći?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Znamo ~ ćeš doći.; Reci mi ~ ćeš doći.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ ćeš doći.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim vremenskim rečenicama, uvodi vremensku surečenicu a. uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva istodobno s radnjom glavne surečenice [Smeta mi glazba ~ učim.]; sin. dok b. izriče da radnja zavisne surečenice prethodi radnji glavne surečenice [Učit ću ~ dođem kući.] 5. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim uzročnim rečenicama, uvodi uzročnu surečenicu [Mora da si bolestan ~ si tako blijed.]; sin. čim, dok razg. 6. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim pogodbenim rečenicama, uvodi moguću pogodbenu surečenicu [Kad bismo imali vremena, došli bismo.] 7. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim dopusnim rečenicama, uvodi moguću dopusnu surečenicu [Kad bi želio, došao bi na sastanak.]; sin. kada ◇ bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno u koje vrijeme [Dođi bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~.]; ~... i uvodi moguću dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Kad bi i bio umoran, došao bi na sastanak]; sin. ako … i v. pod ako; ~... i... ipak ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mogućim dopusnim rečenicama [Kad bi i bio umoran, ipak bi došao na sastanak.]; sin. ako... i... ipak v. pod ako; kao ~ uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Bili smo veseli kao ~ idemo na izlet.]; nego ~ uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (uz obvezatan komparativ u glavnoj surečenici) [Bili smo veseliji nego ~ smo prošli put išli na izlet.] |
káda | im. ž. 〈G kádē; mn. N káde, G kádā〉 veliko korito za kupanje |
kàda | pril., usp. kad |
kádar | im. m. 〈G kádra, I kádrom〉 stručno osoblje [nastavni ~] |
kȁdar | im. m. 〈G kȁdra, I kȁdrom; mn. N kȁdrovi, G kȁdrōvā〉 1. prostor koji snima filmska kamera [Ušao je u ~] 2. prizor koji je snimljen bez prekida rada kamere [Sve se dogodilo u jednome kadru.] |
kádar | prid. 〈neskl.〉 v. sposoban |
kàdēt | im. m. 〈G kadéta, V kȁdēte; mn. N kadéti, G kadétā〉 1. vojn. polaznik vojne škole za dočasnike i časnike 2. sp. sportaš koji ima od 14 do 16 godina |
kadètkinja | im. ž. 〈G kadètkinjē; mn. N kadètkinje, G kadètkīnjā〉 1. vojn. polaznica vojne škole za dočasnike i časnike 2. sp. sportašica koja ima od 14 do 16 godina |
kàdgod | |
kadìfica | im. ž. 〈G kadìficē; mn. N kadìfice, G kadìfīcā〉 bot. 1. jednogodišnja grmolika ukrasna biljka američkoga ili afričkoga podrijetla 2. žuti ili narančasti cvijet istoimene biljke |
kàdija | im. m. 〈G kàdijē; mn. N kàdije, G kȁdījā〉 pov. sudac koji donosi presude u skladu s islamskim propisima i zakonima |
kadìluk | im. m. 〈G kadìluka; mn. N kadìluci, G kadìlūkā〉 pov. upravno-teritorijalna jedinica veličine kotara u Osmanskome Carstvu |
kadiònica | im. ž. 〈G kadiònicē; mn. N kadiònice, G kadiònīcā〉 rel. posuda koja u bogoslužju služi za paljenje tamjana i kađenje |
káditi | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȃdīm, 3. l. mn. kȃdē, imp. kádi, aor. kádih, imperf. kȃđāh, prid. r. kádio, prid. t. kȃđen〉 mahati kadionicom i širiti miris i dim [~ tamjanom] |
kàdšto | |
kȁd-tȁd | pril. prije ili poslije, u neodređenome trenutku, ali sigurno [To će se ~ dogoditi.] |
kàdulja | im. ž. 〈G kàduljē〉 bot. 1. višegodišnja niska grmovita ljekovita biljka malih ljubičastih cvjetova ugodna mirisa iz porodice usnača [livadna ~; ljekovita ~; med od kadulje] 2. dugački ovalni listići istoimene biljke koji se upotrebljavaju kao čaj i začin 3. mali ljubičasti cvijet ili cvjetovi istoimene biljke; sin. (žalfija) |
káđēnje | im. s. 〈G káđēnja〉 širenje ugodna mirisa i dima paljenjem mirisne tvari |
kàfīć | im. m. 〈G kafíća; mn. N kafíći, G kafíćā〉 razg. ugostiteljski objekt, mjesto na kojemu se poslužuje kava i piće |
kȁjāk | im. m. 〈G kȁjāka; mn. N kȁjāci, G kȁjākā〉 1. eskimski čamac za ribolov 2. sp. a. sportski čamac za natjecanje na mirnim i brzim vodama b. 〈jd.〉 sportska disciplina, veslanje u istoimenim čamcima |
kajàkāš | im. m. 〈G kajakáša, V kȁjakāšu; mn. N kajkáši, G kajakášā〉 osoba koja se bavi veslanjem u kajaku |
kajakàšica | im. ž. 〈G kajakàšicē; mn. N kajkàšice, G kajakàšīcā〉 žena koja se bavi veslanjem u kajaku |
kajakàšičin | prid. 〈G kajakàšičina; ž. kajakàšičina, s. kajakàšičino〉 koji pripada kajakašici |
kajakáštvo | im. s. 〈G kajakáštva〉 sp. sport na mirnim i divljim vodama u kajacima i kanuima |
kȁjānje | im. s. 〈G kȁjānja〉 osjećaj ili izražavanje žalosti zbog lošega djela ili propusta; sin. žaljenje |
kȁjati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. kȁjēm se, 3. l. mn. kȁjū se, imp. kȃj se, aor. kȁjah se, imperf. kȁjāh se, prid. r. kȁjao se〉 osjećati ili izražavati žaljenje zbog lošega djela ili propusta [~ zbog grubih riječi]; sin. žaliti |
kȃjda | im. ž. 〈G kȃjdē; mn. N kȃjde, G kȃjdā/kȃjdī〉 zast. v. nota |
kàjdānka | im. ž. 〈G kàjdānkē, DL kàjdānci; mn. N kàjdānke, G kàjdānkā/kàjdānkī〉 bilježnica s crtovljem za unošenje nota |
kȁjgana | im. ž. 〈G kȁjganē; mn. N kȁjgane, G kȁjgānā〉 tučena pržena jaja |
kájkavac | im. m. 〈G kájkāvca, V kájkāvče; mn. N kájkāvci, G kájkavācā〉 osoba koja govori kajkavskim narječjem [turopoljski ~] |
kàjkāvčev | prid. 〈G kàjkāvčeva; ž. kàjkāvčeva, s. kàjkāvčevo〉 koji pripada kajkavcu |