im. s. 〈neskl.〉 trinaesto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 prednji visoki samoglasnik

vez. 1. a. povezuje riječi, označuje pridruživanje, dodavanje [ja ~ ti; pas ~ mačka] b. zatvara niz u kojemu se nabraja [ja, ti, on ~ ona] c. u ekspresivnome nabrajanju naglašuje svaku riječ u nizu [Nakupovala je ~ haljina, ~ cipela, ~ svakakvih stvari.]; sin. te; ant. ni, niti d. povezuje dvije iste riječi naglašujući njihovo značenje [On priča ~ priča, nikad kraja.]; sin. pa, te e. označuje zbrajanje [dva ~ tri] 2. u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici povezuje surečenice čije radnje mogu biti: a. istodobne [Učio je ~ pisao zadaću.]; sin. te b. u odnosu prijevremenost – poslijevremenost [Bila sam u školi ~ otišla kući.]; sin. pa, te c. neutralne s obzirom na vrijeme [Rado je plesao ~ znao je pjevati.]; sin. te d. u uzročno-posljedičnome odnosu [Pao je s bicikla ~ završio u bolnici.]; sin. pa, te 3. u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici povezuje surečenice s različitim subjektima [Došli su ~ mi smo ih lijepo primili.]; sin. a ◇ i dr. i drugo; i sl. i slično

čest. 1. naglašuje pitanje kojemu je na početku, tj. njime izrečenu neizvjesnost ili nedoumicu [I što ćemo?; I kako ćemo dalje?] 2. označuje najmanju, najnepovoljniju mogućnost [Napravimo li ~ trećinu posla, možemo biti zadovoljni.]; sin. bar, barem, makar ◇ čak/baš ~ naglašuje uključivanje ili isključivanje drugih mogućnosti osim spomenutih [Ovo čak ~ nije loše.; Baš ~ nije ništa posebno.]

pokrata za istok

usk. oponaša glasanje magarca

vez. uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Iako je umoran, doći će na sastanak.]; sin. ako... i v. pod ako, bez obzira na to što v. pod obzir, ( mada), makar, premda, unatoč tomu što v. pod što, usprkos tomu što v. pod što ◇ ~... ipak ima vezničku funkciju u zavisnosloženim stvarnim dopusnim rečenicama [Iako je umoran, ipak će doći na sastanak.]; sin. ako… i… ipak v. pod ako, makar… ipak v. pod makar, premda (i)… ipak v. pod premda

neodr. zam. 〈G ȉčijēg(a), DL ȉčijēm(u), A ȉčijī/ȉčijēg(a), I ȉčijīm; ž. ȉčijā, s. ȉčijē〉 označuje pripadanje barem jednomu nepoznatom posjedovatelju; ant. ničiji

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉdēm, 3. l. mn. ȉdū, imp. ìdi, aor. ìdoh, imperf. ȉđāh, prid. r. ìšao, pril. s. ȉdūći, pril. p. ìšāvši〉 1. kretati se pješice [~ ulicom]; sin. hodati, hoditi zast., pješačiti 2. razg. v. voziti se pod voziti 3. primicati se određenu mjestu ili ga napuštati [~ u kino; ~ iz škole] 4. polaziti ili pohađati koje mjesto, ustanovu, školu [~ u školu; ~ na fakultet; ~ u crkvu] 5. razg. v. gibati se pod gibati, kretati se pod kretati 6. odgovarati jedno drugomu prema kakvim obilježjima [Crvena boja ide dobro s plavom.; Oni idu zajedno.]; sin. slagati se v. pod slagati 7. započeti što raditi, poći kamo s kakvom namjerom [~ spavati; ~ ručati; ~ u lov; ~ u šetnju] 8. događati se od početne do završne točke [Čitanje ide sporo.] 9. zbivati se u vremenskome slijedu [Idu dani.; Vrijeme ide.]; sin. prolaziti 10. 〈3. l.〉 a. biti nadaren za kakvu djelatnost [Matematika mu ide loše.; Ide mu sport.] b. biti traženim [Ovaj kruh dobro ide.] c. biti u radnome stanju, biti ispravnim [Sat ide.] 11. protezati se kroz prostor [Staza ide kroz šumu.]; sin. prolaziti 12. nastojati što postići ili dobiti [~ za novcem; ~ za karijerom]

im. m. 〈G ideála; mn. N ideáli, G ideálā〉 1. v. savršenstvo 2. savršen primjer ili apsolutni uzor

prid. 〈G ȉdeālna; odr. ȉdeālnī, G ȉdeālnōg(a); ž. ȉdeālna, s. ȉdeālno; komp. ideàlnijī〉 v. besprijekoran, savršen

im. m. 〈G ideàlista, V ideàlistu; mn. N ideàlisti, G ideàlīstā〉 osoba koja živi u svijetu ideja, koja se ne snalazi u stvarnosti; ant. realist

im. ž. 〈G ideàlisticē; mn. N ideàlistice, G ideàlistīcā〉 žena koja živi u svijetu ideja, koja se ne snalazi u stvarnosti; ant. realistica

prid. 〈G ideàlističina; ž. ideàlističina, s. ideàlističino〉 koji pripada idealistici; sin. realističin

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. idealìzīrām, 3. l. mn. idealizírajū, imp. idealìzīrāj, aor. idealizírah, imperf. idealìzīrāh, prid. r. idealizírao, prid. t. idealìzīrān〉 prikazati/prikazivati što u ljepšemu i boljemu ili savršenome obliku [~ život na selu]

im. ž. 〈G idéjē; mn. N idéje, G idéjā〉 1. misao, plan ili naum do kojega se dolazi razmišljanjem [dobra ~; Imam ideju!] 2. pojam o čemu [~ slobode] 3. osnovno načelo ili uvjerenje [kršćanska ~] ♦ doći na ideju smisliti što, zamisliti što

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. identifìcīrām, 3. l. mn. identificírajū, imp. identifìcīrāj, aor. identificírah, imperf. identifìcīrāh, prid. r. identificírao, prid. t. identifìcīrān〉 utvrditi/utvrđivati čiji identitet • identificírati se 〈povr.〉 1. dokazati/dokazivati svoj identitet 2. v. poistovjetiti se pod poistovjetiti, poistovjećivati se pod poistovjećivati

im. ž. 〈G identifikácijē〉 1. utvrđivanje identiteta [~ leša] 2. osjećaj istovjetnosti ili velike sličnosti s kim ili čim [~ s likom iz književnoga djela]; sin. poistovjećivanje

im. m. 〈G identitéta; mn. N identitéti, G identitétā〉 ukupnost činjenica na osnovi kojih se jedna osoba razlikuje od druge [dokazati čiji ~]

im. ž. 〈G ideològijē; mn. N ideològije, G ideològījā〉 fil. sustav ideja, vjerovanja i nauka koji izražava određene vrijednosti u politici, znanosti, umjetnosti, religiji

prid. 〈G ideòloškōg(a); ž. ideòloškā, s. ideòloškō〉 koji se odnosi na ideologiju [~ rat]

im. ž. 〈G idìlē; mn. N idìle, G idílā〉 1. umj. pjesma, slika ili skladba koja opisuje ili dočarava ugođaj sklada i ljepote u prirodi 2. pren. sretan život u kojemu vlada sklad i razumijevanje [bračna ~]

prid. 〈G idìlična; odr. idìličnī, G idìličnōg(a); ž. idìlična, s. idìlično; komp. idilìčnijī〉 koji je poput idile, u kojemu je kao u idili [~ život; ~ kraj filma]

prid. 〈G idìličnōg(a); ž. idìličnā, s. idìličnō〉 koji se odnosi na idilu [~ ep]

prid. 〈G ȉdiofōnskōg(a); ž. ȉdiofōnskā, s. ȉdiofōnskō〉 koji stvara zvuk titranjem cijeloga tijela

im. m. 〈G idiòlekta; mn. N idiòlekti, G idiòlēktā〉 jez. govor pojedinca

im. m. 〈G idióma; mn. N idiómi, G idiómā〉 1. jez. svako ostvarenje jezika i svaki jezični sustav [čakavski ~; nestandardni ~] 2. → frazem

prid. 〈G idìōmskōg(a); ž. idìōmskā, s. idìōmskō〉 koji se odnosi na idiome

im. m. 〈G idìota; mn. N idìoti, G idìōtā〉 1. med. osoba koja ima najteži stupanj psihičke zaostalosti 2. pogr. osoba smanjene inteligencije ili mogućnosti prosudbe; sin. debil, imbecil, kreten

im. ž. 〈G idiòtijē〉 med. najteži oblik psihičke zaostalosti, stečen ili prirođen u ranome djetinjstvu; sin. slaboumnost

im. ž. 〈G idìotkinjē; mn. N idìotkinje, G idìotkīnjā〉 1. med. žena koja ima najteži stupanj mentalne zaostalosti 2. pogr. žena smanjene inteligencije ili mogućnosti prosudbe

prid. 〈G idìotskōg(a); ž. idìotskā, s. idìotskō〉 koji se odnosi na idiote

im. m. 〈G idóla, V ȉdōle; mn. N idóli, G idólā〉 1. predmet, kip ili slika koji se poistovjećuje s nekim koga se štuje i koji je za štovatelja svetinja 2. pren. osoba, ideja, stvar ili predmet prema kojima se iskazuje pretjerana ljubav i slijepa privrženost

im. ž. 〈G idolàtrijē〉 v. idolopoklonstvo

im. s. 〈G idolopoklònstva〉 1. obožavanje idola, štovanje slika ili kipova koji se smatraju božanstvima 2. pren. uzdizanje idola, osoba, ideja, stvari ili predmeta kojima se iskazuje pretjerana ljubav i slijepa privrženost; sin. (idolatrija)

prid. 〈G ìdūćēg(a); ž. ìdūćā, s. ìdūćē〉 1. koji dolazi, slijedi za čim [~ događaji]; sin. daljnji 2. koji je prvi na redu [~ mjesec]; sin. sljedeći

pril. u barem kojemu, na barem kojemu neodređenom mjestu, gdje bilo

im. ž. 〈G ìglē, D ȉgli, A ȉglu; mn. N ȉgle, G igálā/íglā〉 1. tanka mala kovinska šipka s oštrim vrhom na jednome, a malom rupom na drugome kraju u koju se uvlači konac [šivaća ~; postolarska ~] 2. tanka manja šipka s oštrim vrhom, različitih oblika, veličina i namjena [igle za pletenje; gramofonska ~; pletaća ~; ukrasna ~ za kosu] ♦ kao na iglama 1. jako nestrpljiv, nemiran 2. jako nestrpljivo, nemirno; tražiti iglu u plastu (stogu) sijena raditi uzaludan posao, tražiti što nemoguće

im. ž. 〈G ìglicē; mn. N ìglice, G ȉglīcā〉 1. um. mala igla 2. bot. a. list crnogoričnoga drveta [borove iglice] b. biljka u obliku polugrma ili grma s peteročlanim cvjetovima nalik na ptičji kljun i s produženim tučkom c. v. bodljika 3. zool. a. morska koštunjača uska tijela i izdužene čeljusti b. v. bodljika

prid. 〈G ìgličasta; odr. ìgličastī, G ìgličastōg(a); ž. ìgličasta, s. ìgličasto〉 1. koji je nalik na iglicu [~ list] 2. koji sadržava iglice [~ kristal]

im. m. 〈G ìglua, DL ìgluu; mn. N ìglui, G iglúā〉 grad. tradicionalna eskimska nastamba koja ima oblik kupole, izgrađena od ledenih blokova

im. ž. 〈G ìgrē, D ȉgri, A ȉgru; mn. N ȉgre, G igárā〉 1. aktivnost u kojoj se vrijeme provodi u zabavi [dječja ~] 2. sportsko natjecanje ili utakmica [~ šaha; sportske igre] 3. sp. dio teniskoga susreta koji natjecatelj osvaja ako postigne najmanje četiri boda pri čemu razlika mora iznositi najmanje dva boda; sin. gem ◇ odlučujuća ~ trinaesta igra kojom se nakon stanja 6 : 6 u gemovima odlučuje pobjednik seta; Olimpijske igre međunarodno sportsko natjecanje koje se održava svake četvrte godine u drugome gradu nastavljajući tako tradiciju atletskih natjecanja koja su se u čast boga Zeusa održavala na Olimpiji u staroj Grčkoj [ljetne Olimpijske igre; zimske Olimpijske igre]; sin. olimpijada 4. dramska, scenska ili glazbena izvedba [igra mladih glumaca] 5. pren. unaprijed smišljena radnja s određenom svrhom [prljava igra] ♦ biti u igri aktivno sudjelovati u čemu, biti sudionik čega; ~ mačke i miša neravnopravna borba, poigravanje sa slabijim protivnikom; igrom slučaja slučajno, neočekivano; ispasti iz igre prestati sudjelovati u čemu, biti izbačen iz kombinacije; izbaciti koga iz igre ukloniti koga s vodećega položaja (mjesta); onemogućiti (spriječiti) koga u radu (odlučivanju); namjestiti komu igru podvaliti komu, prevariti koga

im. m. 〈G igráča, V ȉgrāču; mn. N igráči, G igráčā〉 osoba koja što igra ili sudjeluje u kakvoj igri, sudionik igre ◇ vezni ~ sp. igrač zadužen za povezivanje obrane i napada

im. ž. 〈G igràčicē; mn. N igràčice, G igràčīcā〉 žena koja što igra ili sudjeluje u kakvoj igri, sudionica igre

prid. 〈G igràčičina; ž. igràčičina, s. igràčičino〉 koji pripada igračici

im. ž. 〈G ìgračkē, DL ìgrački; mn. N ìgračke, G ìgračākā/ȉgrāčkā/ìgračkī〉 predmet namijenjen igri, ono čime se igra [dječja ~; drvena ~] ♦ biti ~ u čijim rukama pokoravati se tuđoj volji, biti poslušan u svemu, biti u čijoj vlasti

im. ž. 〈G ìgrāčnicē; mn. N ìgrāčnice, G ìgrāčnīcā〉 prostorija predviđena za igre na sreću; sin. (kasino)

prid. 〈G ìgrāćēg(a); ž. ìgrāćā, s. ìgrāćē〉 koji služi za igru [igraće karte; ~ stol]