im. s. 〈neskl.〉 dvadeseto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 nosni tvrdonepčani zvonačni suglasnik

os. zam. 〈A〉 v. pod on, ono

usk. oponaša neskladne glasove i zvukove

im. s. 〈G njákānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na nja

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. njȃčē, 3. l. mn. njȃčū, aor. 3. l. jd. njȃkā, imperf. 3. l. jd. njȃkāše, prid. r. njákao〉 glasati se glasom koji podsjeća na nja [Magarac njače.]

os. zam. 〈G〉 v. pod ona

im. pl. t. s. 〈G njedárā〉 v. prsa

im. ž. 〈G njȅgē, DL njȅzi〉 briga o ljudima, biljkama ili životinjama [~ bolesnika; ~ kože]; sin. njegovanje

os. zam. 〈GA〉 v. pod on, ono

posv. zam. 〈G njègova, DL njègovu, A njègov/njègova, I njègovīm; ž. njègova, s. njègovo〉 1. koji pripada muškoj osobi, životinji ili predmetu koji je označen imenicom muškoga roda, negovornoj osobi; sin. mu v. pod on 2. koji pripada djetetu ili mladunčetu ili predmetu koji je označen imenicom srednjega roda, negovornoj osobi; sin. mu v. pod ono

im. s. 〈G njȅgovānja〉 1. usp. njega 2. pren. razvijanje osjećaja za što [~ ljubavi prema glazbi; ~ prijateljstva]

im. m. 〈G njȅgovatelja; mn. N njȅgovatelji, G njȅgovatēljā〉 osoba koja koga njeguje [~ bolesnika]

im. ž. 〈G njegovatèljicē; mn. N njegovatèljice, G njegovatèljīcā〉 žena koja koga njeguje [~ bolesnika]

prid. 〈G njegovatèljičina; ž. njegovatèljičina, s. njegovatèljičino〉 koji pripada njegovateljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. njȅgujēm, 3. l. mn. njȅgujū, imp. njȅgūj, aor. njȅgovah, imperf. njȅgovāh, prid. r. njȅgovao, prid. t. njȅgovān〉 1. brinuti se o ljudima, biljkama ili životinjama [~ bolesnike] 2. pren. razvijati osjećaj za što [~ prijateljstvo; ~ ljubav prema glazbi]

prid. 〈G njèmačkōg(a); ž. njèmačkā, s. njèmačkō〉 1. koji se odnosi na Nijemce i Njemačku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Njemačkoj, Austriji, dijelu Belgije i Švicarske te narodni jezik Nijemaca i Austrijanaca te dijela Belgijaca i Švicaraca

os. zam. 〈DL〉 v. pod on, ono

posv. zam. 〈G njȇna, DL njȇnu, A njȇn/njȇna, I njȇnīm; ž. njȇna, s. njȇno〉 v. njezin

posv. zam. 〈G njȇzina, DL njȇzinu, A njȇzin/njȇzina, I njȇzinīm; ž. njȇzina, s. njȇzino〉 koji pripada ženskoj osobi, životinji ili predmetu koji je označen imenicom ženskoga roda, negovornoj osobi; sin. joj v. pod ona, ( njen)

prid. 〈G njèžna; odr. njȅžnī, G njȅžnōg(a); ž. njèžna, s. njȅžno; komp. njèžnijī〉 1. koji ima blage i brižne osjećaje [nježna majka]; ant. grub 2. koji je lagan i ugodan [~ dodir]; sin. blag; ant. grub 3. koji je osjetljiv na vanjske utjecaje [nježna koža; nježna djeca] 4. koji je tanak i mek [nježna tkanina]

pril. 〈komp. njèžnijē〉 1. s blagim i brižnim osjećajima [~ pogledati] 2. lagano i ugodno [~ dodirnuti]; sin. blago; ant. grubo

im. ž. 〈G njȅžnosti, I njȅžnošću/njȅžnosti; mn. N njȅžnosti, G njȅžnostī〉 1. 〈jd.〉 osobina onoga koji ima blage i brižne osjećaje; ant. grubost 2. 〈jd.〉 svojstvo onoga što je lagano i ugodno; sin. blagost; ant. grubost 3. 〈jd.〉 svojstvo onoga što je osjetljivo na vanjske utjecaje 4. 〈jd.〉 svojstvo onoga što je tanko i meko 5. nježan dodir ili riječ

os. zam. 〈GA〉 v. pod oni, one, ona

im. s. 〈G njíhala; mn. N njíhala, G njíhālā〉 tijelo koje se njiše oko čvrste točke; sin. (klatno)

im. ž. 〈G njíhāljkē, DL njíhāljci; mn. N njíhāljke, G njíhāljkā/njíhāljkī〉 naprava za dječju zabavu, sjedalo koje visi i njiše se pokretanjem tijela prema naprijed i prema natrag [vrtna ~]; sin. ljuljačka

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. njȋšēm, 3. l. mn. njȋšū, imp. njíši, aor. njíhah, imperf. njȋhāh, prid. r. njíhao, prid. t. njȋhān〉 laganim pokretima ravnomjerno pomicati koga ili što naprijed i natrag ili lijevo i desno [~ dijete]; sin. zibati • njíhati se 〈povr.〉 pomicati se ravnomjerno naprijed i natrag ili lijevo i desno [Njiše se pri hodu.; Njiše se na njihaljci.]; sin. ljuljati

posv. zam. 〈G njȉhova, DL njȉhovu, A njȉhov/njȉhova, I njȉhovīm; ž. njȉhova, s. njȉhovo〉 1. koji pripada muškim negovornim osobama ili negovornim osobama različita spola; sin. im v. pod oni 2. koji pripada ženskim negovornim osobama; sin. im v. pod one 3. koji pripada djeci ili mladunčadi kao negovornim osobama; sin. im v. pod ona

os. zam. 〈I〉 v. pod on, ono

os. zam. 〈DLI〉 v. pod oni, one, ona

os. zam. 〈I〉 v. pod on, ono

im. m. 〈G njȋska〉 jednokratno prodorno oglašavanje konja

im. ž. 〈G njȉskē, DL njȉsci/njȉski〉 prodorno glasanje konja; sin. njištanje

im. s. 〈G njíštānja〉 usp. njiska

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. njíštī, 3. l. mn. njíštē, aor. 3. l. jd. njȋštā, imperf. 3. l. jd. njíštāše, prid. r. njíštao〉 glasati se njiskom [Konj njišti.]

im. ž. 〈G njȉvē; mn. N njȉve, G njȋvā〉 polj. zemlja koja se ore i redovito obrađuje; sin. oranica

os. zam. 〈DL〉 v. pod ona

im. pl. t. m. 〈G njȏkā, DLI njȍkima〉 1. valjkasto oblikovani komadići krumpirova tijesta koji se za jelo pripremaju kuhanjem 2. jelo od istoimenoga tijesta

os. zam. 〈I〉 v. pod ona

os. zam. 〈I〉 v. pod ona

os. zam. 〈A〉 v. pod ona

im. m. 〈G njȗha, L njúhu〉 osjetilo koje omogućuje sposobnost primanja i razlikovanja mirisa s pomoću nosa

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. njȕšīm, 3. l. mn. njȕšē, imp. njȕši, aor. njȕših, imperf. njȕšāh, prid. r. njȕšio, prid. t. njȕšen〉 njuhom osjećati, utvrđivati miris čega [njušim ribu]

im. ž. 〈G njȕškē, D njȕšci/njȕški; mn. N njȕške, G njȕšākā/njȗškā/njȕškī〉 1. anat. prednji dio glave nekih životinja na kojemu se nalaze nozdrve, usta te gornja i donja čeljust; sin. gubica 2. bot. uz plodnicu i vrat jedan od triju dijelova tučka ♦ dati po njuški (gubici) komu, usp. gubica

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. njȕškām, 3. l. mn. njȕškajū, imp. njȕškāj, aor. njȕškah, imperf. njȕškāh, prid. r. njȕškao, prid. t. njȕškān〉 1. njuhom utvrđivati miris čega 2. pren. ići posvuda pokušavajući, obično kriomice, doznati, otkriti što

im. m. 〈G njȕtna; mn. N njȕtni, G njȕtnā〉 fiz. mjerna jedinica za silu (N)

im. m. 〈G njȕtnmetra, I njȕtnmetrom; mn. N njȕtnmetri, G njȕtnmetārā〉 fiz. mjerna jedinica za moment sile (Nm)