im. s. 〈neskl.〉 dvadeset drugo slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 dvousneni zaporni šumni bezvučni suglasnik

oznaka za paskal

vez. 1. a. povezuje riječi, označuje da se što zbilo na nakon čega drugoga [Očistila sam kuhinju ~ kupaonicu.] b. u ekspresivnome nabrajanju označuje poslijevremenost i naglašuje svaku riječ u nizu [Očistila sam kuhinju, ~ kupaonicu, ~ dnevnu sobu, ~ spavaću sobu i na kraju predsoblje.] c. povezuje dvije iste riječi naglašavajući njihovo značenje [On priča ~ priča, nikad kraja.]; sin. i, te 2. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici čije radnje mogu biti: a. u odnosu prijevremenost – poslijevremenost [Bila sam u školi ~ otišla kući.]; sin. i, te b. u uzročno-posljedičnome odnosu [Pao je s bicikla, ~ završio u bolnici.]; sin. i, te

čest. izriče nijekanje, nedoumicu i sl. [Pa nisam takva budala!; Pa što onda?; Neću, ~ neću.; Pa ne znam ni sam.]

im. m. 〈G pàbīrka; mn. N pàbīrci, G pàbirākā〉 plod koji zaostane na polju nakon žetve ili u vinogradu nakon berbe [skupljati pabirke]; sin. paljetak

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pàbīrčīm, 3. l. mn. pàbīrčē, imp. pàbīrči, aor. pàbīrčih, imperf. pàbīrčāh, prid. r. pàbīrčio, prid. t. pàbīrčen〉 1. kupiti pabirke, kupiti ono što ostane poslije žetve ili berbe [~ klasje] 2. pren. skupljati pomalo s različitih strana; sin. paljetkovati poet.

im. m. 〈G pacìjenta; mn. N pacìjenti, G pacìjenātā〉 osoba koja se liječi

im. ž. 〈G pacìjenticē; mn. N pacìjentice, G pacìjentīcā〉 žena koja se liječi

prid. 〈G pacìjentičina; ž. pacìjentičina, s. pacìjentičino〉 koji pripada pacijentici

zb. im. ž. 〈G pȁčādi〉 mladunčad patke

im. s. 〈G pȁčeta〉 mlado patke

im. m. 〈G pȁčića; mn. N pȁčići, G pȁčīćā〉 1. um. mali patak 2. mladunče patke

prid. 〈G pȁčjēg(a); ž. pȁčjā, s. pȁčjē〉 1. koji se odnosi na patke [~ kljun] 2. pren. koji je kao u patke [~ hod]

im. ž. 〈G pȁćenicē; mn. N pȁćenice, G pȁćenīcā〉 žena koja pati; sin. mučenica, patnica

prid. 〈G pȁćeničina; ž. pȁćeničina, s. pȁćeničino〉 koji pripada paćenici; sin. mučeničin, patničin

prid. 〈G pȁćeničkōg(a); ž. pȁćeničkā, s. pȁćeničkō〉 koji se odnosi na paćenike; sin. mučenički, patnički

im. m. 〈G pȁćenīka, V pȁčenīče; mn. N pȁćenīci, G pȁćenīkā〉 osoba koja pati; sin. mučenik, patnik

im. m. 〈G pȃda, L pádu; mn. N pȁdovi, G pȁdōvā〉 1. gibanje tijela prema Zemlji zbog sile teže ili njegove vlastite težine [slobodni ~; ~ kamena] 2. posljedica gubitka ravnoteže [~ na ledu; ~ s drveta] 3. smanjenje vrijednosti čega [~ broja stanovnika; ~ cijena; ~ vodostaja rijeka; ~ vrijednosti novca]; ant. porast, rast 4. prelazak čega u posjed osvajača [~ grada] 5. neuspjeh u polaganju ispita; ant. prolaz

im. ž. 〈G pȁdalinē; mn. N pȁdaline, G pȁdalīnā〉 v. oborina

im. s. 〈G pȁdānja〉 proces u kojemu tko ili što pada

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȁdām, 3. l. mn. pȁdajū, imp. pȁdāj, aor. pȁdah, imperf. pȁdāh, prid. r. pȁdao, prid. t. pȁdān〉 1. 〈neprijel.〉 a. gubiti tjelesnu ravnotežu zbog nedostatka oslonca ili kakva uporišta, dospijevati u niži položaj zbog gubitka tjelesne ravnoteže [~ na leđa; ~ prema naprijed; ~ s drveta; ~ s kreveta na pod] b. spuštati se ili primicati se čemu slobodnim padom [Snijeg pada cijeli dan.; Trešnje padaju s drveta.] c. polako se spuštati s višega mjesta na niže [Padaju mu hlače.]; sin. (spadati) d. biti opušten i slobodno se prostirati duž čega [Kosa joj pada po ramenima.; Nabori na haljini lijepo padaju.] e. pren. pogibati u borbi [~ za slobodu] f. pren. doživljavati poraz ili gubiti bitku [Vlade su padale jedna za drugom.] g. pren. postajati manjim, manje brojnim, manje obilnim, nižim, rjeđim, ograničenijim, manje snažnim ili niže vrijednosti [Dug pada.; Plaće padaju.]; sin. smanjivati se v. pod smanjivati; ant. penjati se pren., povećavati se v. pod povećavati, rasti pren. h. razg. događati se kao završetak ili posljedica čega [Padale su odluke.; Padale su uvredljive riječi.] i. razg. biti podložnim komu ili čemu, biti slab na koga ili što [~ na čije oči; ~ na lijepe riječi] 2. 〈neprijel.〉 a. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ u nesvijest v. onesvješćivati se pod onesvješćivati; ~ u očaj v. očajavati b. ◇ ~ u komu gubiti svijest na duže vrijeme; ~ u ropstvo postajati robom, biti zarobljenim; ~ u zatočeništvo postajati zatočenim, gubiti slobodu 3. 〈prijel.〉 dobivati neprolazne ocjene, ne prelaziti u viši obrazovni stupanj [~ ispite; ~ razrede]; ant. prolaziti; vidski paranjak: pasti

im. ž. 〈G pȁdavicē〉 med. bolest prouzročena poremećajem moždane funkcije s napadajima gubitka ili suženja svijesti te nekontroliranim psihičkim i tjelesnim reakcijama; sin. (epilepsija)

prid. 〈G pȁdavičnōg(a); ž. pȁdavičnā, s. pȁdavičnō〉 koji se odnosi na padavicu; sin. (epileptični)

im. m. 〈G pádeža, I pádežom; mn. N pádeži, G pádēžā〉 gram. gramatička kategorija riječi (uz broj i rod) kojom se izriču odnosi imenskih riječi s ostalim riječima u rečenici ♦ 〈to je〉 drugi ~ (druga pjesma, druga priča) 〈to je〉 nešto sasvim drugo, 〈to je〉 druga stvar

prid. 〈G pádežnōg(a); ž. pádežnā, s. pádežnō〉 koji se odnosi na padeže

im. ž. 〈G pàdinē; mn. N pàdine, G pȁdīnā〉 zem. blago nagnuta strana uzvisine; sin. obronak

im. m. 〈G pȁdobrāna; mn. N pȁdobrāni, G pȁdobrānā〉 naprava od svilenoga ili najlonskoga platna koje se u zraku otvara u obliku kupole i tako usporava pad s velike visine [skakati s padobranom]

im. m. 〈G padobránca, V pȁdobrānče; mn. N padobránci, G padòbrānācā〉 osoba koja skače s padobranom

prid. 〈G padobránčeva; ž. padobránčeva, s. padobránčevo〉 koji pripada padobrancu

im. ž. 〈G padòbrānkē, DL padòbrānki; mn. N padòbrānke, G padòbrānkā/padòbrānkī〉 žena koja skače s padobranom

prid. 〈G pȁdobrānskōg(a); ž. pȁdobrānskā, s. pȁdobrānskō〉 koji se odnosi na padobrane [padobransko platno]

im. ž. 〈G pàgodē; mn. N pàgode, G pȁgōdā〉 budistički hram od kamena ili drva s bogatim ukrasima koji je nalik na toranj s više katova

im. ž. 〈G pȁhōvkē, DL pȁhōvci; mn. N pȁhōvke, G pȁhōvkā/pȁhōvkī〉 v. ovsenica

im. ž. 〈G pàhuljē; mn. N pàhulje, G pȁhūljā〉 1. mala nakupina kristala snijega [Pahulje lebde zrakom.] 2. meko, nježno perce na tijelu ptica

im. ž. 〈G pahùljicē; mn. N pahùljice, G pahùljīcā〉 um. mala pahulja

im. m. 〈G pajàca, V pȁjače; mn. N pajàci, G pajácā〉 dječja igračka, lutka koja prikazuje smiješnu figuru klauna

im. m. 〈G pàka, N mn. pàkovi, G pȁkōvā〉 sp. tvrda gumena pločica kojom se igra hokej

im. m. 〈G pàkla〉 1. rel. u kršćanstvu mjesto ili stanje u kojemu borave duše grešnika 2. pren. nepodnošljive okolnosti ili mjesto na kojemu vladaju nepodnošljive okolnosti [~ na zemlji; živjeti u paklu]; ant. raj ♦ vruće kao u paklu nesnosno vruće, prevruće

im. m. 〈G pakéta; mn. N pakéti, G pakétā〉 1. ambalaža četvrtasta oblika [napuniti ~] 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu ambalažu [~ čokolade]

im. m. 〈G pakètića; mn. N pakètići, G pakètīćā〉 1. um. mali paket, ambalaža četvrtasta oblika 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu ambalažu [~ šibica]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pàkīrām, 3. l. mn. pakírajū, imp. pàkīrāj, aor. pakírah, imperf. pàkīrāh, prid. r. pakírao, prid. t. pàkīrān〉 spremati ili slagati što u paket [~ odjeću; ~ poštu] • pakírati (se) 〈prijel.〉 spremati koga za odlazak [~ dijete za izlet; ~ se za more]

im. ž. 〈G pàklinē〉 v. katran

im. ž. 〈G pȁkosti, I pȁkošću/pȁkosti; mn. N pȁkosti, G pȁkostī〉 1. osobina onoga koji je pakostan ili svojstvo onoga što je pakosno; sin. zluradost 2. ružan postupak kojemu je cilj uvrijediti koga ili mu nanijeti štetu [Učinio joj je niz pakosti.]

prid. pȁkosna; odr. pȁkosnī, G pȁkosnōg(a); ž. pȁkosna, s. pȁkosno; komp. pakòsnijī〉 1. koji se raduje tuđoj nesreći, koji uživa u tuđoj nevolji [~ susjed] 2. koji odražava radost zbog tuđe nesreće, koji odražava užitak zbog tuđe nevolje [~ smijeh]; sin. zlurad

im. m. 〈G pakpapíra, I pakpapírom; mn. N pakpapíri, G pakpapírā〉 čvršći papir u koji se omataju ili uvijaju pošiljke

im. m. 〈G pȁkta; mn. N pȁktovi, G pȁktōvā〉 sporazum, dogovor ili nagodba kojom u savez stupaju države, stranke ili osobe

im. m. 〈G pȃlca; mn. N pȃlci/pȃlčevi, G pȁlācā/pȃlčēvā〉 anat. prvi, najkraći, najsnažniji i najdeblji prst na ruci te prvi i najkrupniji prst na nozi ♦ držati palce 〈komu〉 željeti komu sreću (uspjeh)