im. s. 〈neskl.〉 sedamnaesto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 usni tvrdonepčani bočni zvonačni suglasnik

im. ž. 〈G ljȁgē, DL ljȁgi; mn. N ljȁge, G ljȃgā〉 posljedica lošega ili sramotnoga postupka; sin. sramota ♦ baciti ljagu na koga, na što osramotiti koga, što, okriviti koga, što; skinuti ljagu s koga, s čega skinuti sramotu s koga, s čega, opravdati koga, što

im. ž. 〈G ljámē; mn. N ljáme, G ljámā〉 zool. južnoamerička deva bez grbe koja se uzgaja zbog vunastoga krzna, mesa, mlijeka i kože

im. m. 〈G ljȁnosa; mn. N ljȁnosi, G ljȁnōsā〉 zem. područje visokih trava u Južnoj Americi

prid. 〈G ljèčilīšnōg(a); ž. ljèčilīšnā, s. ljèčilīšnō〉 koji se odnosi na lječilište

im. s. 〈G ljèčilīšta; mn. N ljèčilīšta, G ljèčilīštā〉 zdravstvena ustanova za liječenje ljekovitom vodom, blatom ili povoljnom klimom [~ za alergijske bolesti; klimatsko ~]

im. ž. 〈G ljèkārnē; mn. N ljèkārne, G ljèkārnā/ljèkārnī〉 mjesto na kojemu se priređuju i prodaju lijekovi i sredstva za zaštitu zdravlja [dežurna ~; gradska ~]; sin. (apoteka, farmacija)

im. ž. 〈G ljèkārnicē; mn. N ljèkārnice, G ljèkārnīcā〉 žena koja je završila farmaceutski fakultet i radi u ljekarni; sin. (apotekarica, farmaceutkinja, magistrica)

prid. 〈G ljèkārničina; ž. ljèkārničina, s. ljèkārničino〉 koji pripada ljekarnici; sin. (apotekaričin, farmaceutkinjin, magistričin)

im. m. 〈G ljèkārnīka, V ljèkārnīče; mn. N ljèkārnīci, G ljèkārnīkā〉 osoba koja je završila farmaceutski fakultet i radi u ljekarni; sin. (apotekar, farmaceut, magistar)

im. s. 〈G ljèkārnīštva〉 umijeće izradbe lijekova prema receptima liječnika i propisima koji su općenito prihvaćeni; sin. (farmacija)

prid. 〈G ljekòvita; odr. ljekòvitī, G ljekòvitōg(a); ž. ljekòvita, s. ljekòvito; komp. ljekovìtijī〉 koji služi za liječenje, koji može izliječiti [ljekovita voda; ljekovita biljka]

im. ž. 〈G ljekòvitosti, I ljekòvitošću/ljekòvitosti〉 svojstvo onoga što je ljekovito

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ljènčārīm, 3. l. mn. ljènčarē, imp. ljenčári, aor. ljenčárih, imperf. ljènčārāh, prid. r. ljenčário〉 provoditi vrijeme ne radeći ništa

im. m. 〈G ljènjīvca; mn. N ljènjīvci, G ljènjivācā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 porodica šumskih sisavaca sporih pokreta koji žive na drveću Srednje i Južne Amerike; sin. tipavci v. pod tipavac b. pripadnik istoimene porodice; sin. tipavac 2. v. lijenčina

im. ž. 〈G ljènjivicē; mn. N ljènjivice, G ljènjivīcā〉 v. lijenčina

prid. 〈G ljènjivčina; ž. ljènjivičina, s. ljènjivičino〉 v. lijenčinin

im. ž. 〈G ljèpēnkē, DL ljèpēnci; mn. N ljèpēnke, G ljèpēnkā/ljèpēnkī〉 kruta tanka ploča izrađena od slijepljenih slojeva papira; sin. karton

im. s. 〈G ljèpila; mn. N ljèpila, G ljȅpīlā〉 tvar koja lijepi i služi za lijepljenje [~ za drvo; ~ za papir; tekuće ~]

prid. 〈G ljèpljiva; odr. ljèpljivī, G ljèpljivōg(a); ž. ljèpljiva, s. ljèpljivo; komp. ljepljìvijī〉 1. koji sadržava ljepilo ili se lijepi poput ljepila [ljepljiva vrpca] 2. koji se lijepi od kakve tvari koja nije ljepilo [ljepljive ruke]

im. ž. 〈G ljèpljivosti, I ljèpljivošću/ljèpljivosti〉 svojstvo onoga što je ljepljivo

im. ž. 〈G ljepòtē; mn. N ljepòte, G ljepótā〉 svojstvo onoga koji je lijep ili onoga što je lijepo, dojam ili osjećaj lijepoga koji u nama izaziva nešto čemu se divimo zbog izgleda, sadržaja ili duhovnih vrijednosti [ženska ~; ~ prirode; ~ slike]; ant. ružnoća

im. m. 〈G ljepotána, V ljȅpotāne; mn. N ljepotáni, G ljepotánā〉 muška osoba ili životinja muškoga spola koja je veoma lijepa [filmski ~]

im. ž. 〈G ljepòticē; mn. N ljepòtice, G ljepòtīcā〉 žena ili djevojka iznimne ljepote [filmska ~]; sin. krasotica

prid. 〈G ljepòtičina; ž. ljepòtičina, s. ljepòtičino〉 koji pripada ljepotici; sin. krasotičin; ant. rugobin

prid. 〈G ljepùškasta; odr. ljepùškastī, G ljepùškastōg(a); ž. ljepùškasta, s. ljepùškasto〉 koji je prilično lijep [ljepuškasto dijete]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ljȅskā se, 3. l. mn. ljȅskajū se, aor. 3. l. jd. ljȅskā se, imperf. ljȅskāše se, prid. r. ljȅskao se〉 1. kratkotrajno i višekratno odbijati svjetlo ili sjajiti [Snijeg se ljeska na suncu.] 2. kratkotrajno se i višekratno odražavati, često na vodenoj površini [Svjetlost se ljeska u vodi.]

prid. 〈G ljȅskava; odr. ljȅskavī, G ljȅskavōg(a); ž. ljȅskava, s. ljȅskavo〉 koji se ljeska

prid. 〈G ljȅskova; ž. ljȅskova, s. ljȅskovo〉 koji pripada lijeski

im. pl. t. ž. 〈G ljȅstāvā/ljȇstvā/ljȅstvī〉 naprava za penjanje i spuštanje koja se sastoji od dvaju usporednih jednako dugačkih komada drva, čelika ili konopca spojenih prečkama [brodske ~; švedske ~]

im. ž. 〈G ljȅstvicē; mn. N ljȅstvice, G ljȅstvīcā〉 1. niz ravnomjerno raspoređenih znakova za očitavanje stupnjeva neke mjere 2. glazb. slijed tonova složenih po visini ◇ durska ~ ljestvica veseloga karaktera; sin. (dur); molska ~ ljestvica sjetnoga karaktera; sin. (mol)

im. m. 〈G ljȅšnjāka; mn. N ljȅšnjāci, G ljȅšnjākā〉 bot. 1. razg. v. lijeska 2. plod lijeske koji se sastoji od tvrde glatke okruglaste smećkaste ljuske u kojoj se nalazi tvrda jestiva jezgra bjelkaste boje obavijena tankom smećkastom opnom

prid. 〈G ljȅšnjākova; ž. ljȅšnjākova, s. ljȅšnjākovo〉 koji pripada lješnjaku [lješnjakova jezgra]

pril. tijekom ljeta, u ljetno doba; ant. zimi

im. ž. 〈G ljȅtinē; mn. N ljȅtine, G ljȅtīnā〉 polj. jednogodišnji urod ratarskih kultura [dobra~; loša ~]

prid. 〈G ljȅtnōg(a); ž. ljȅtnā, s. ljȅtnō〉 koji se odnosi na ljeto; ant. zimski

im. m. 〈G ljȅtnikōvca; mn. N ljȅtnikōvci, G ljȅtnikovācā〉 kuća u prirodi namijenjena ljetovanju

im. s. 〈G ljȅta; mn. N ljȅta, G ljȇtā〉 1. godišnje doba koje počinje 21. lipnja i traje do 22. rujna; ant. zima 2. zast. v. godina ♦ bablje ~ sunčana i topla jesen

im. m. 〈G ljȅtopīsa; mn. N ljȅtopīsi, G ljȅtopīsā〉 1. zapis ili više njih u vremenskome slijedu o povijesnim događajima [~ popa Dukljanina] 2. časopis koji izlazi povremeno [~ HAZU]

pril. prošloga ili ovoga ljeta; ant. zimus

im. s. 〈G ljȅtovalīšta; mn. N ljȅtovalīšta, G ljȅtovalīštā〉 mjesto u kojemu se ljetuje; ant. zimovalište

im. s. 〈G ljȅtovānja〉 ljetni odmor izvan stalnoga mjesta boravka; ant. zimovanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ljȅtujēm, 3. l. mn. ljȅtujū, imp. ljȅtūj, aor. ljȅtovah, imperf. ljȅtovāh, prid. r. ljȅtovao〉 provoditi ljetni odmor izvan stalnoga mjesta boravka [~ na moru; ~ u planinama]; ant. zimovati

im. m. 〈G ljeváča, V ljȅvāču; mn. N ljeváči, G ljeváčā〉 obrtnik koji proizvodi predmete lijevajući rastaljene kovine u kalup

im. m. 〈G ljeváka, V ljȅvāče; mn. N ljeváci, G ljevákā〉 osoba koja se spretnije služi lijevom nego desnom rukom; ant. dešnjak

im. ž. 〈G ljevàkinjē; mn. N ljevàkinje, G ljevàkīnjā〉 žena koja se spretnije služi lijevom nego desnom rukom; ant. dešnjakinja

im. ž. 〈G ljevaònicē; mn. N ljevaònice, G ljevaònīcā〉 tvornica ili radionica u kojoj se na visokoj temperaturi tope kovine i od njih lijevanjem izrađuju različiti predmeti [~ željeza; ~ zvona]