d | im. s. 〈neskl.〉 šesto slovo hrvatske abecede |
d | im. m. 〈neskl.〉 zubni zaporni šumni zvučni suglasnik |
dȁ | vez. 1. uvodi predikatnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Kuća mu je ~ je nema u cijeloj okolici.] 2. uvodi subjektnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Priča se ~ je Marko pametan.]; sin. kako 3. uvodi objektnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Vidjela sam ~ ulaze u razred.]; sin. gdje, kako 4. uvodi atributnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Složili smo se s tvrdnjom ~ ćemo pokušati ponovno.]; sin. kako 5. uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Sretan je ~ ga opet vidi.]; sin. što 6. uvodi namjernu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Otišli su u šumu ~ naberu gljiva.]; sin. eda zast., kako, li 7. uvodi nestvarnu pogodbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Da sam znala da nitko neće doći, ostala bih kod kuće.] 8. uvodi moguću dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Da me ubiju, ne znam!]; sin. neka ◇ ~... i uvodi nestvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Da je i umoran, došao bi.; Pa ~ i dođe, prekasno je.]; sin. ako... i v. pod ako; budući ~ uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (zavisna rečenica dolazi prije glavne) [Budući ~ pada kiša, nećemo ići na izlet.]; sin. jer, s obzirom na to da v. pod obzir, s obzirom na to što v. pod obzir, stoga što v. pod što, zato što v. pod što, zbog toga što v. pod što; ~ li v. pod li; kao ~ uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Izgledao je kao ~ je čuo lošu vijest.]; mjesto/umjesto ~ uvodi dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Mjesto/umjesto ~ mi pomogne, odmogao mi je.]; nego ~ uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (uz obvezatan komparativ u glavnoj surečenici) [Bolje je kupiti knjige nego ~ novac potrošimo za slatkiše.]; tako... ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženoj posljedičnoj rečenici (posljedica proizlazi iz načina odvijanja radnje izrečene u glavnoj surečenici) [Kiša je tako (jako) padala ~ smo bili posve mokri.]; takav... ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženoj posljedičnoj rečenici (posljedica proizlazi iz kakvoće čega spomenutoga u glavnoj surečenici) [On je takav prevrtljivac ~ mu ne treba vjerovati.]; toliki... ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženoj posljedičnoj rečenici (posljedica proizlazi iz kakvoće ili količine čega spomenutoga u glavnoj surečenici) [On je toliki prevrtljivac ~ mu ne treba vjerovati.] |
dȁ | čest. 1. izriče odobravanje ili potvrdu, jesni odgovor na pitanje [Je li tako? Da.]; ant. ne 2. izriče zahtjev ili zapovijed [Da si me smjesta poslušao!] 3. izriče čuđenje ili sumnju [Da se nije predomislila?] |
dȁbar | im. m. 〈G dȁbra, I dȁbrom; mn. N dȁbrovi, G dȁbrōvā〉 zool. glodavac prilagođen životu u vodi, zdepaste građe, široka plosnata repa s plivaćim kožicama između prsta stražnjih nogu i obično smeđega krzna [europski ~] |
dȁća | im. ž. 〈G dȁćē; mn. N dȁće, G dȃćā〉 pov. davanja kojima je kmet ispunjavao obveze prema feudalcu |
dàdilja | im. ž. 〈G dàdiljē; mn. N dàdilje, G dȁdīljā〉 osoba koja se brine o djeci u obitelji kod koje je zaposlena |
dag | oznaka za dekagram |
dȁgnja | im. ž. 〈G dȁgnjē; mn. N dȁgnje, G dȁgānjā/dȃgnjā/dȁgnjī〉 zool. jestivi morski školjkaš duguljaste školjke koja je izvana crna s tankim tamnoplavim prugama, a iznutra bijela, raste u nakupinama |
dȃh | im. m. 〈G dȃha, L dáhu〉 1. zrak koji se udahne i izdahne pri disanju [roniti na ~]; sin. sapa 2. kratko i lagano strujenje zraka [~ vjetra]; sin. dašak ♦ doći do daha oporaviti se od iznenađenja ili straha; do posljednjega daha do smrti, do kraja života; kratka je daha kratko traje; ostati bez daha zaprepastiti se, začuditi se; u jednome dahu brzo i bez prekida; zastao je ~ komu zaprepastio se; iznenadio se |
dàhija | im. m. 〈G dàhijē; mn. N dàhije, G dȁhījā〉 pov. 1. 〈jd.〉 naslov turskoga poglavara ili nositelja vlasti 2. osoba s istoimenim naslovom |
dàhnuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȁhnēm, 3. l. mn. dȁhnū, imp. dàhni, aor. dàhnuh, prid. r. dàhnuo〉 1. uvući dah u pluća i ispustiti ga; vidski parnjak: dahtati 2. pren. a. izreći što u jednome dahu [ne moći ~ ni riječi] b. nakratko se odmoriti [Ne mogu ni ~ od posla.]; sin. predahnuti |
dàhtati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȁšćēm, 3. l. mn. dȁšćū, imp. dàhći, aor. dàhtah, imperf. dȁhtāh, prid. r. dàhtao〉 uvlačiti dah u pluća i ispuštati ga; ubrzano, teško, isprekidano ili čujno disati; vidski parnjak: dahnuti |
dakàko | |
dȁklē | pril. 1. uvodi zaključak [Ti, ~, odlaziš.] 2. ima vezničku funkciju u nezavisnosloženoj zaključnoj rečenici [Uzeo je stvari, ~ odlazi na put.] |
daktilògraf | im. m. 〈G daktilògrafa; mn. N daktilògrafi, G daktilògrāfā〉 osoba koja piše na pisaćemu stroju |
daktilògrafkinja | im. ž. 〈G daktilògrafkinjē; mn. N daktilògrafkinje, G daktilògrafkīnjā〉 žena koja piše na pisaćemu stroju |
daktiloskòpija | im. ž. 〈G daktiloskòpijē〉 metoda identifikacije osoba s pomoću otisaka prsta |
dàlāj-lȁma | im. m. 〈G dàlāj-lȁmē; mn. N dàlāj-lȁme, G dàlāj-lȃmā〉 rel. 1. 〈jd.〉 naslov budističkoga vjerskog i državnog poglavara 2. osoba s istoimenim naslovom |
dàlek | prid. 〈G dalèka; odr. dàlekī, G dàlekōg(a); ž. dalèka, s. dalèko; komp. dȁljī〉 1. koji je na velikoj prostornoj udaljenosti [daleka zemlja] 2. koji je na velikoj vremenskoj udaljenosti [daleka prošlost; daleka budućnost] 3. a. 〈odr.〉 koji je s kim u neizravnome krvnom srodstvu [daleki rod; daleki rođak]; sin. daljnji b. koji nije s kim u prijateljskome odnosu, koji nije s kim povezan [Postali smo daleki.]; ant. blizak |
dalèko | pril. 〈komp. dȁljē〉 1. na velikoj prostornoj udaljenosti [Škola nam je daleko.]; ant. blizu, u blizini v. pod blizina 2. na velikoj vremenskoj udaljenosti [Praznici su još ~.]; ant. blizu 3. 〈dalèko〉 razg. a. pojačava značenje komparativa [On je ~ bolji.]; sin. kudikamo, mnogo, znatno b. pojačava značenje superlativa [On je ~ najbolji.]; sin. uvjerljivo ♦ ~ dogurati uspjeti u životu, mnogo postići, zauzeti visok društveni položaj; ~ od toga nikako, ni govora; držati se ~ (dalje) od koga, od čega izbjegavati koga, što, držati se na udaljenosti od koga, od čega |
dalekòmetan | prid. 〈G dalekòmetna; odr. dalekòmetnī, G dalekòmetnōg(a); ž. dalekòmetna, s. dalekòmetno〉 koji ima dalek domet [dalekometna raketa; dalekometni top] |
dalekopìsāč | im. m. 〈G dalekopisáča; mn. N dalekopisáči, G dalekopisáčā〉 tehn. telegrafski uređaj za odašiljanje i primanje pisanih poruka; sin. teleprinter |
dalekòsēžan | prid. 〈G dalekòsēžna; odr. dalekòsēžnī, G dalekòsēžnōg(a); ž. dalekòsēžna, s. dalekòsēžno; komp. dalekosèžnijī〉 koji daleko seže, koji ima velik doseg, koji ima dugoročne posljedice [dalekosežna odluka] |
dalekòsēžnōst | im. ž. 〈G dalekòsēžnosti, I dalekòsēžnošću/dalekòsēžnosti〉 svojstvo onoga što je dalekosežno |
dalekòvidan | prid. 〈G dalekòvidna; odr. dalekòvidnī, G dalekòvidnōg(a); ž. dalekòvidna, s. dalekòvidno; komp. dalekovìdnijī〉 1. koji boluje od dalekovidnosti [dalekovidna osoba] 2. pren. a. koji predosjeća ili predviđa buduće događaje b. koji odražava predosjećaj ili predviđanje budućih događaja [~ plan]; ant. kratkovidan |
dalekòvidnōst | im. ž. 〈G dalekòvidnosti, I dalekòvidnošću/dalekòvidnosti〉 1. med. nedostatak oka prouzročen smanjenom moći sabiranja zraka svjetlosti pa se zato nejasno vide slike bližih predmeta 2. pren. a. osobina onoga koji predosjeća ili predviđa buduće događaje b. svojstvo onoga što odražava predosjećaj ili predviđanje budućih događaja; ant. kratkovidnost |
dalekòvod | im. m. 〈G dalekòvoda; mn. N dalekòvodi, G dalekòvōdā〉 tehn. sustav električnih vodiča kojima se električna energija, uz male gubitke, pod visokim naponom prenosi na velike udaljenosti |
dalekòzor | im. m. 〈G dalekòzora, I dalekòzorom; mn. N dalekòzori, G dalekòzōrā〉 tehn. optička naprava koja povećava sliku udaljenoga predmeta [kazališni ~; vojni ~]; sin. (dvogled) |
dȃlija | im. ž. 〈G dȃlijē; mn. N dȃlije, G dȃlījā〉 bot. 1. ukrasna biljka podrijetlom iz Meksika koja ima gomoljasto korijenje 2. jednobojan ili šaren cvijet istoimene biljke; sin. georgina |
dalmatínac | im. m. 〈G dalmatínca; mn. N dalmatínci, G dalmàtīnācā〉 zool. pas kratke bijele dlake sa smeđim ili crnim mrljama |
dàlmatskī | prid. 〈G dàlmatskōg(a); ž. dàlmatskā, s. dàlmātskō〉 1. koji se odnosi na Dalmate, autohtono romansko stanovništvo u gradovima i na otocima uz hrvatsku obalu Jadrana 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. izumrli autohtoni romanski jezik koji se govorio u gradovima i na otocima uz hrvatsku obalu Jadrana |
dàlton | im. m. 〈G dàlton; mn. N dàltoni, G dȁltōnā〉 fiz. mjerna jedinica za masu atoma i molekula (Da) |
daltònist | im. m. 〈G daltònista, V daltònistu; mn. N daltònisti, G daltònīstā〉 osoba koja boluje od daltonizma |
daltònistica | im. ž. 〈G daltònisticē; mn. N daltònistice, G daltònistīcā〉 žena koja boluje od daltonizma |
daltònističin | prid. 〈G daltònističina; ž. daltònističina, s. daltònističino〉 koji pripada daltonistici |
daltonìstičkī | prid. 〈G daltonìstičkōg(a); ž. daltonìstičkā, s. daltonìstičkō〉 koji se odnosi na daltoniste i daltonizam |
daltonìzam | im. m. 〈G daltonìzma〉 med. sljepoća za boje, uglavnom za crvenu i zelenu |
daljìna | im. ž. 〈G daljìnē〉 1. velika udaljenost od čega [svjetlo u daljini]; ant. blizina 2. razmak između dviju točaka u prostoru [velika ~]; sin. udaljenost 3. neodređeno dalek prostor [doći iz daljine] |
dàljīnskī | prid. 〈G dàljīnskōg(a); ž. dàljīnskā, s. dàljīnskō〉 koji se odnosi na daljinu, s pomoću kojega se čime upravlja na daljinu [~ upravljač] |
dȃljnjī | |
dáma | im. ž. 〈G dámē; mn. N dáme, G dámā〉 1. gospođa uglađena ponašanja, otmjena žena 2. 〈mn.〉 naslov kojim se s osobitim poštovanjem, posebice u formalnim prigodama, oslovljavaju žene [Dame i gospodo!] 3. v. kraljica 4. igra s dvanaest bijelih i crnih pločica na ploči sa šezdeset i četiri polja 5. jedna od figura igraćih karata |
dȃn | im. m. 〈G dȃna, L dánu; mn. N dȃni, G dánā〉 1. razdoblje od izlaska do zalaska Sunca; ant. noć 2. astr. vrijeme za koje se Zemlja okrene oko svoje osi, vrijeme od 0 do 24 sata ◇ Badnji ~ dan uoči Božića; sin. Badnjak; Dan antifašističke borbe državni praznik koji se slavi 22. lipnja, na dan kad je 1941. u šumi Brezovici kod Siska osnovana prva antifašistička postrojba u Hrvatskoj i Europi; Dan državnosti državni praznik koji se slavi 25. lipnja, na dan kad je 1991. Hrvatski sabor proglasio Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom; Dan neovisnosti državni praznik koji se slavi 8. listopada, na dan kad je 1991. Hrvatski sabor donio Odluku o raskidu državnopravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije; Dan pobjede i domovinske zahvalnosti državni praznik koji se slavi 5. kolovoza, na dan kad je 1995. u akciji Oluja oslobođen Knin; Dobar ~! pozdrav pri susretu između jutra i večeri; sudnji ~ rel. prema Bibliji posljednji dan svijeta, dan kad će se suditi živima i mrtvima ♦ brojiti dane (godine, sate) nestrpljivo iščekivati; čuvati (spremiti, ostaviti) za crne dane stavljati na stranu (za slučaj potrebe), štedjeti za budućnost; ~ i noć stalno, neprekidno, neprestano; dobar kao dobar ~ veoma dobar, dobre naravi; imati svoj ~ pokazati se u najboljemu svjetlu, biti u formi; iz dana u ~ svakoga dana, neprekidno, neprestano; jasno kao ~ potpuno jasno, očito, nedvojbeno; kao ~ i noć potpuno različito; odbrojeni su dani komu, čemu 1. na samrti je, još će kratko živjeti; gubi vlast (moć, položaj) 2. osuđeno je na propast; ukinut će se; pod stare dane u starosti, u poodmaklim godinama života; svanut će bolji dani komu poći će nabolje komu što; usred bijela dana 1. danju, za dana 2. javno i pred svima |
dának | im. m. 〈G dánka; mn. N dȃnci, G dȁnākā〉 hip., um. dan od milja [zlatni danci]; ant. noćca |
dȁnak | im. m. 〈G dȃnka〉 pov. 1. dio prihoda od obradbe zemlje što ga je kmet plaćao gospodaru 2. davanje koje jedna država plaća drugoj ◇ ~ u krvi pov. oduzimanje muške djece koja su se odgajala za janjičare u Osmanskome Carstvu od 15. do 17. stoljeća ♦ plaćati ~ ispaštati, trpjeti posljedice svojega ponašanja (položaja), biti kažnjen; ubirati (uzimati) ~ neopravdano kažnjavati; nanositi štetu |
dànas | pril. 1. tijekom dana koji traje, u danu koji traje [Danas sam učio.; Doći će ~.] 2. 〈u im. funkciji〉 a. dan koji traje [Od ~ će se sve promijeniti.] b. pren. današnje, sadašnje vrijeme [Želimo bolje ~.]; sin. današnjica, sadašnjica, sadašnjost ♦ sjećati se čega kao ~ sjećati se čega jasno i precizno; živjeti od ~ do sutra 1. životariti, živjeti s veoma skromnim financijskim mogućnostima 2. živjeti bez ikakvih životnih planova |
dànašnjī | prid. 〈G dànašnjēg(a); ž. dànašnjā, s. dànašnjē〉 1. koji je od danas [današnje novine] 2. koji je danas [~ dan] 3. koji pripada vremenu koje upravo traje [današnja djeca; današnja tehnika]; sin. sadašnji |
dànašnjica | im. ž. 〈G dànašnjicē〉 današnje, sadašnje vrijeme [Želimo bolju današnjicu.]; sin. danas pren., sadašnjica, sadašnjost |