im. s. 〈neskl.〉 četrnaesto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 usni tvrdonepčani približni zvonačni suglasnik

oznaka za džul

pokrata za jug

os. zam. 〈GA mȅne/me, D mȅni/mi, L mȅni, I mnȏm/mnóme〉 1. osoba koja govori ili piše, govoritelj 2. 〈D mi〉 izriče prisnost sa sugovoriteljem [Kako si mi?] 3. 〈D mi〉 koji pripada govoritelju [To mi je otac.]; sin. moj ♦ imati svoje ~ imati čvrst karakter, biti čvrst u svojim uvjerenjima ili postupcima; ~ pa ~ pretjerano isticanje samoga sebe

im. m. 〈G jȁblāna; mn. N jȁblanovi/jȁblāni, G jȁblanōvā/jȁblānā〉 bot. veoma visoko listopadno drvo uske stožaste ili valjkaste krošnje

im. ž. 〈G jȁbučicē; mn. N jȁbučice, G jȁbučīcā〉 um. mala jabuka ◇ Adamova ~ anat. ispupčena hrskavica u grlu muškarca nad ulazom u dušnik; očna ~ anat. središnji okrugli dio oka

prid. 〈G jȁbučnōg(a); ž. jȁbučnā, s. jȁbučnō〉 koji se odnosi na plod jabuke [~ sok; ~ ocat]

im. ž. 〈G jȁbukē, DL jȁbuci; mn. N jȁbuke, G jȁbūkā〉 bot. 1. voćka široke krošnje i bijelih ili ružičastih cvjetova 2. ukusan sočan jestiv i okrugao plod čvrsta mesa istoimene voćke s košticama u sredini [kisela ~; rumena ~; divlja ~] ◇ japanska ~ 1. visoko listopadno drvo kratka debla, razgranate krošnje i tamnozelenih kožastih listova 2. sočan sladak jestiv okruglast žutonarančast plod istoimenoga drveta ♦ ~ razdora uzrok (povod) svađe (spora, smutnje); kao crvena (rumena, zlatna) ~ lijep i zdrav; miješati (zbrajati) kruške i jabuke, usp. kruška

prid. 〈G jȁbukova; ž. jȁbukova, s. jȁbukovo〉 koji pripada jabuci, koji se odnosi na stablo jabuke [~ cvijet]

im. ž. 〈G jȁbukovačē; mn. N jȁbukovače, G jȁbukovāčā〉 1. rakija od jabuka 2. sok ili vino od jabuka

im. s. 〈G jàčānja〉 1. činjenje koga ili čega jačim; ant. slabljenje¹ 2. postajanje jačim, dobivanje snage; sin. očvršćivanje; ant. slabljenje²

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jàčām, 3. l. mn. jàčajū, imp. jàčāj, aor. jàčah, imperf. jàčāh, prid. r. jàčao, prid. t. jȁčān〉 1. 〈prijel.〉 činiti koga ili što jačim [~ mišiće]; ant. slabiti 2. 〈neprijel.〉 postajati jačim, dobivati snagu [~ od rada; ~ u ratu]; sin. očvršćivati; ant. slabjeti

im. ž. 〈N jačìnē〉 osobina onoga koji je jak ili svojstvo onoga što je jako

im. m. 〈G jȁda; mn. N jȁdi, G jȃdā〉 1. osjećaj tegobe, psihičke patnje i bespomoćnosti [ljubavni jadi]; sin. muka 2. stanje bijede i oskudice [Ne mogu gledati taj ~.] ♦ na jedvite jade s velikom mukom, uz velike napore; zadati komu trista jada zadati komu velike brige; postati velik problem komu

prid. 〈G jȁdna; odr. jȁdnī, G jȁdnōg(a); ž. jȁdna, s. jȁdno; komp. jàdnijī〉 1. koji je u velikome jadu ili u teškome stanju [Pusti ga, sav je ~.; Jadan ja.] 2. koji živi u bijedi i siromaštvu; sin. bijedan, ubog 3. koji je bezvrijedan ili zapušten [jadna nagrada; ~ izgled]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. jȁdām se, 3. l. mn. jȁdajū se, imp. jȁdāj se, aor. jȁdah se, imperf. jȁdāh se, prid. r. jȁdao se〉 iznositi komu svoje probleme

im. s. 〈G jȁdikovānja〉 glasno iskazivanje neraspoloženja, jada, tuge, žalosti; sin. (lamentacija)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jȁdikujēm, 3. l. mn. jȁdikujū, imp. jȁdikūj, aor. jȁdikovah, imperf. jȁdikovāh, prid. r. jȁdikovao〉 glasno iskazivati neraspoloženje, jad, tugu, žalost [~ za kim; svakodnevno ~]; sin. (lamentirati)

im. ž. 〈G jȁdikōvkē, DL, jȁdikōvci; mn. N jȁdikōvke, G jȁdikōvkā/jȁdikōvkī〉 1. pjesma kojom se jada, plače ili žali za čim 2. 〈mn.〉 pren. pretjerano žaljenje zbog vlastitih poteškoća [Svaki dan slušam njezine jadikovke.]

im. ž. 〈G jȁdnicē; mn. N jȁdnice, G jȁdnīcā〉 žena koja izaziva žaljenje ili sućut; sin. bogica razg., siromahinja pren., sirotica pren.

prid. 〈G jȁdničina; ž. jȁdničina, s. jȁdničino〉 koji pripada jadnici; sin. bogičin razg., siromahinjin pren., sirotičin

im. m. 〈G jȁdnīka, V jȁdnīče; mn. N jȁdnīci, G jȁdnīkā〉 osoba koja izaziva žaljenje ili sućut; sin. bogac razg., siromah pren., sirotan pren.

im. m. 〈G jȁgānjca, I jȁgānjcem; mn. N jȁgānjci, G jȁganjācā〉 1. → janje 2. (Jȁganjac) rel. simbol Isusa Krista, jedan od naziva za Isusa Krista [~ Božji]

im. m. 〈G jaglàca; mn. N jaglàci, G jaglácā〉 bot. 1. trajna zeljasta biljka šumskih i travnatih područja koja raste u malim grmovima 2. žuti cvijet istoimene biljke srcolikih latica

im. ž. 〈G jȁgodē; mn. N jȁgode, G jȁgōdā〉 bot. 1. niska zeljasta samonikla ili uzgojena biljka iz porodice ruža 2. jestiv sladak okruglast crven plod istoimene biljke [šumska ~; vrtna ~; divlja ~; torta od jagoda]

im. ž. 〈G jȁgodicē; mn. N jȁgodice, G jȁgodīcā〉 1. um. mala jagoda 2. anat. a. izbočeni dio lica ispod oka b. obli osjetilni dio vrha prsta nasuprot noktu

im. m. 〈G jȁguāra, I jȁguārom/jȁguārem; mn. N jȁguāri, G jȁguārā〉 zool. zvijer iz porodice mačaka žućkastosmeđega krzna s tamnim nepravilnim mrljama i kolutovima koja živi u tropskim krajevima Južne i Srednje Amerike

im. m. 〈G jaháča, V jȁhāču; mn. N jaháči, G jaháčā〉 1. osoba koja jaše 2. osoba koja se bavi jahanjem

im. ž. 〈G jahàčicē; mn. N jahàčice, G jahàčīcā〉 1. žena koja jaše 2. žena koja se bavi jahanjem

prid. 〈G jahàčičina; ž. jahàčičina, s. jahàčičino〉 koji pripada jahačici

prid. 〈G jàhāčkōg(a); ž. jàhāčkā, s. jàhāčkō〉 koji se odnosi na jahače i jahanje [jahačka škola]

prid. 〈G jàhāćēg(a); ž. jàhāćā, s. jàhāćē〉 koji služi za jahanje [~ pribor; jahaća oprema; jahaće čizme]

im. ž. 〈G jahàćicē; mn. N jahàćice, G jahàćīcā〉 kobila, deva, magarica, mula ili mazga koju se jaše

im. s. 〈G jȁhānja〉 1. kretanje pri kojemu se sjedi na leđima jahaće životinje 2. sp. sportska disciplina u kojoj se jaše konja

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jȁšēm, 3. l. mn. jȁšū, imp. jȁši, aor. jȁhah, imperf. jȁhāh, prid. r. jȁhao, prid. t. jȁhān〉 kretati se sjedeći na leđima jahaće životinje [~ na devi; ~ konja; ~ poljem]; sin. jezditi zast.

im. ž. 〈G jȁhtē; mn. N jȁhte, G jȃhtā〉 manji luksuzni brod za krstarenje

im. m. 〈G jahtáša, V jȁhtāšu; mn. N jahtáši, G jahtášā〉 vlasnik jahte ili osoba koja njome upravlja

im. ž. 〈G jahtàšicē; mn. N jahtàšice, G jahtàšīcā〉 vlasnica jahte ili žena koja njome upravlja

prid. 〈G jahtàšičina; ž. jahtàšičina, s. jahtàšičino〉 koji pripada jahtašici

prid. 〈G jàhtāškōg(a); ž. jàhtāškā, s. jàhtāškō〉 koji se odnosi na jahtaše i jahte [~ klub]

im. s. 〈G jajášca; mn. N jajášca, G jàjāšācā/jàjāšcā〉 um. malo jaje

im. s. 〈G jája/jàjeta; mn. N jája, G jájā〉 1. biol. ženska nepokretna spolna stanica 2. rani stadij samostalnoga razvoja živoga bića, nastaje od jajne stanice, sastoji se od žutanjka i bjelanjka u ljusci ovalna oblika koju nesu neke vrste ptica i gmazova, služi za prehranu [ptičje ~; kokošje ~; krokodilsko ~] ♦ biti sličan komu, čemu kao ~ jajetu biti veoma sličan komu, nalikovati jedno na drugo; hodati (ići) kao po jajima veoma oprezno (pažljivo, bojažljivo) hodati (ići); kukavičje ~ podvala, neugodno iznenađenje

prid. 〈G jȃjnōg(a); ž. jȃjnā, s. jȃjnō〉 koji se odnosi na jaje [jajna stanica]

im. ž. 〈G jȃjnīka; mn. N jȃjnīci, G jȃjnīkā〉 anat. ženska spolna žlijezda u kojoj se razvijaju spolne stanice i spolni hormoni; sin. (ovarij)

prid. 〈G jajòlika; odr. jajòlikī, G jajòlikōg(a); ž. jajòlika, s. jajòliko〉 koji ima oblik jaja; sin. ovalan

im. m. 〈G jȁjovōda; mn. N jȁjovōdi, G jȁjovōdā〉 anat. cjevasti ženski spolni organ između jajnika i maternice kroz koji prolazi jajna stanica

im. m. 〈G jàka; mn. N jàkovi, G jȁkōvā〉 zool. govedo duge dlake koje živi u planinskim područjima južne i istočne Azije