im. s. 〈neskl.〉 četvrto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 prednjonepčani sliveni šumni bezvučni suglasnik

im. m. 〈G čàbra, I čàbrom; mn. N čàbrovi, G čȁbrōvā〉 veća drvena posuda s dvjema ručicama u kojoj se drži voda, mlijeko i sl., sužena pri vrhu; sin. vjedro

im. ž. 〈G čȁčkalicē; mn. N čȁčkalice, G čȁčkalīcā〉 tanak drveni štapić koji služi za uklanjanje hrane među zubima, uzimanje hrane i sl.

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. čȁčkām, 3. l. mn. čȁčkajū, imp. čȁčkāj, aor. čȁčkah, imperf. čȁčkāh, prid. r. čȁčkao, prid. t. čȁčkān〉 1. 〈prijel.〉 vaditi ili uklanjati što s pomoću čačkalice [~ zube] 2. 〈neprijel.〉 pren. tražiti što skriveno [~ po starim slučajevima]; sin. čeprkati pren.

im. ž. → čađa, gar

im. ž. 〈G čȁđē; mn. N čȁđe, G čȃđā〉 crni prah koji se sliježe iz dima, proizvod nepotpunoga izgaranja; sin. gar

im. m. 〈G čȁglja; mn. N čȁgljevi/čȁglji, G čȁgljēvā/čȁgāljā〉 zool. zvijer iz porodice pasa, glava mu je kao u vuka, a veličina, rep i boja krzna kao u lisice; sin. (šakal)

im. ž. 〈G čàhurē; mn. N čàhure, G čȁhūrā〉 1. zool. zaštitna vlaknasta ovojnica u razvojnoj fazi nekih kukaca 2. vojn. kovinska ili papirnata ovojnica metka u kojoj se nalazi barut ◇ zglobna ~ med. dio zgloba, čvrsta vezivna ovojnica koja obavija cijeli zglob i osigurava mu čvrstoću

im. m. 〈G čȁja; mn. N čȁjevi, G čȁjēvā〉 1. bot. vazdazelena grmolika ljekovita biljka bijelih ili ružičastih cvjetova; sin. (čajevac) 2. sušeno lišće istoimene biljke ili cvjetovi, korijenje ili lišće drugoga ljekovitog bilja [~ od kamilice; ~ od šipka; sljezov ~; zeleni ~] 3. topli ili hladni napitak dobiven od sušenoga lišća ili cvjetova istoimene biljke ili cvjetova, korijena ili listova drugoga ljekovitog bilja [~ s mlijekom; ledeni ~]

im. ž. 〈G čajànē; mn. N čajàne, G čajánā〉 ugostiteljski objekt u kojemu se poslužuje čaj

im. ž. 〈G čàjānkē, DL čàjānki; mn. N čàjānke, G čàjānkā/čàjānkī〉 zabava na kojoj se pije čaj

im. m. 〈G čȁjēvca; mn. N čȁjēvci, G čȁjevācā〉 v. čaj

im. m. 〈G čȃjnīka; mn. N čȃjnīci, G čȃjnīkā〉 1. posuda za pripremanje čaja 2. vrč s drškom i cijevi ili utorom za točenje čaja

čest. pojačava tvrdnju ili izjavu, izriče da je što veće ili manje od očekivanoga [Ona sve zna, ~ i pjeva.; Nije mi prišao, ~ me nije ni pozdravio.]

im. m. 〈G čákāvca, V čákāvče; mn. N čákāvci, G čákavācā〉 osoba koja govori čakavskim narječjem

prid. 〈G čákāvčeva; ž. čákāvčeva, s. čákāvčevo〉 koji pripada čakavcu

im. m. 〈G čakavìzma; mn. N čakavìzmi, G čakavìzāmā〉 jez. riječ ili koji drugi element čakavskoga narječja koji se nalazi u standardnome jeziku ili kojemu drugom narječju

im. ž. 〈G čákāvkē, DL čákāvki; mn. N čákāvke, G čákāvkā/čákāvkī〉 žena koja govori čakavskim narječjem

prid. 〈G čákavskōg(a); ž. čákavskā, s. čákavskō〉 1. koji se odnosi na narječje hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici ča koja znači što [čakavska književnost] 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici ča koja znači što; sin. čakavsko narječje v. pod narječje, čakavština razg.

im. ž. 〈G čákavštinē〉 razg. jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici ča koja znači što; sin. čakavski, čakavsko narječje v. pod narječje

im. m. 〈G čámca; mn. N čámci, G čȃmācā〉 manje plovilo koje se pokreće veslima ili motorom, služi za prijevoz ljudi i robe na rijekama, jezerima i morima [~ za spašavanje; gumeni ~; ribarski ~]

im. m. 〈G čàmčića; mn. N čàmčići, G čȁmčīćā〉 um. mali čamac

im. ž. 〈G čànčarē; mn. N čànčare, G čȁnčārā〉 zool. kopnena kornjača visoka zaobljena oklopa

im. ž. 〈G čȁpljē; mn. N čȁplje, G čȃpljā/čȁpljī〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica ptica selica dugih nogu i vrata te duga šiljasta kljuna koja živi u slatkovodnim staništima 2. pripadnik istoimene porodice [crvena ~]

im. m. 〈G čȁpljana; mn. N čȁpljani, G čȁpljānā〉 bot. korov ljubičastih i crvenih cvjetova

im. ž. 〈G čȃri, L čári, I čȃrju/čȃri; mn. N čȃri, G čárī, DLI čárima〉 1. svojstvo koje koga komu privlači, oduševljava za što [~ čitanja] 2. 〈mn.〉 ono što nastaje čaranjem, što je začarano [bacati čari; skinuti čari]; sin. čini

im. s. 〈G čárānja; mn. N čárānja, G čárānjā〉 izgovaranje tajanstvenih riječi i izvođenje određenih radnja kako bi se dozvale nadnaravne sile za koje se vjeruje da će ostvariti željeno

im. ž. 〈G čàrapē; mn. N čàrape, G čȁrāpā〉 odjevni predmet od vune, pamuka ili umjetnoga vlakna koji se navlači na bosu nogu ♦ mijenjati kao čarape često mijenjati; udaren mokrom čarapom (krpom) 〈po glavi〉, usp. krpa

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. čȃrām, 3. l. mn. čárajū, imp. čȃrāj, aor. čárah, imperf. čȃrāh, prid. r. čárao〉 izgovarati tajanstvene riječi i činiti određene radnje kako bi se dozvale nadnaravne sile za koje se vjeruje da će ostvariti željeno

im. m. 〈G čȁrdāka; mn. N čȁrdāci, G čȁrdākā〉 1. grad., hist. drvena promatračnica i stražarnica na stupovima u turskim pograničnim područjima 2. grad. prostorija na najvišemu katu orijentalne kuće dijelom izbočena na ulicu 3. polj. spremište na stupovima za kukuruz ♦ ~ ni na nebu ni na zemlji nesigurno, neuhvatljivo, bez uporišta

prid. 〈G čȁrobna; odr. čȁrobnī, G čȁrobnōg(a); ž. čȁrobna, s. čȁrobno; komp. čaròbnijī〉 1. koji služi za čaranje, koji ima nadnaravnu moć i stvara čuda [čarobna riječ; čarobni štapić] 2. koji je pun čari, koji je divan ili prekrasan, koji je kao u bajci [čarobna ljepota; čarobni krajolik]

im. ž. 〈G čaròbnicē; mn. N čaròbnice, G čaròbnīcā〉 žena koja čara, koja ima čarobne moći

prid. 〈G čaròbnjāčkōg(a); ž. čaròbnjāčkā, s. čaròbnjāčkō〉 koji se odnosi na čarobnjake [~ trik]

im. m. 〈G čarobnjáka, V čȁrobnjāče; mn. N čarobnjáci, G čarobnjákā〉 osoba koja čara, koja ima čarobne moći

im. ž. 〈G čaròlijē; mn. N čaròlije, G čaròlījā〉 ono što nastaje čaranjem, što je čarobno ili nestvarno

im. m. 〈G čȁsa, L čàsu; mn. N čȁsovi/čȁsi, G čȁsōvā/čásā〉 1. v. tren, trenutak 2. točno određeno vrijeme [u tome času]; sin. časak, hip poet., ( moment), tren, trenutak ♦ ~ posla veoma brzo, začas, odmah; kucnuo je ~ došlo je vrijeme; u pravi (dobar) ~ u pravome (dobrome) trenutku, u pravo (dobro) vrijeme; u prvi ~ na početku, u prvi trenutak; u (za) tili ~ odmah, ubrzo, začas; u zadnji (posljednji) ~ na kraju, u posljednji trenutak

im. m. 〈G čáska; mn. N čásci, G čȃsākā〉 um. 1. v. tren, trenutak 2. usp. čas

im. ž. 〈G čȃsnicē; mn. N čȃsnice, G čȃsnīcā〉 vojn. žena s činom časnika

prid. 〈G čȃsničina; ž. čȃsničina, s. čȃsničino〉 koji pripada časnici

prid. 〈G čȃsničkōg(a); ž. čȃsničkā, s. čȃsničkō〉 koji se odnosi na časnike [~ čin]; sin. (oficirski)

im. m. 〈G čȃsnīka, V čȃsnīče; mn. N čȃsnīci, G čȃsnīkā〉 vojn. 1. osoba na zapovjedničkome položaju u vojsci bez obzira na čin 2. 〈jd.〉 viši vojni čin u svim rodovima vojske (poručnik, natporučnik, satnik, bojnik, pukovnik, brigadir) [niži ~; pričuvni ~; viši ~] 3. osoba s istoimenim činom; sin. (oficir)

pril. 〈komp. čàsnijē〉 u skladu s čašću i moralnim načelima [~ živjeti]; ant. nečasno

im. m. 〈G čȁsopīsa; mn. N čȁsopīsi, G čȁsopīsā〉 periodična publikacija u obliku tanje knjižice u kojoj se tiskaju različiti tekstovi, slike i oglasi, objavljuje se obično jednom tjedno ili mjesečno [~ za žene; dječji ~]

im. m. 〈G čȁsoslova; mn. N čȁsoslovi, G čȁsoslōvā〉 rel. katolička službena knjiga koja sadržava molitvene tekstove i čitanja za sve dane u godini [grkokatolički ~]; sin. brevijar

im. ž. 〈G čȃsti, L části, I čȃšću/čȃsti; mn. N čȃsti, G částī, DLI částima〉 1. pošten odnos prema ljudima i društvu, osjećaj za istinu i pravdu 2. opće priznanje, ugled koji se čemu pripisuje [~ ministra] 3. isključivo pravo, iznimna povlastica [Čast mi je predstaviti ovu knjigu.] ♦ ispod časti je komu 〈što〉 ne dopušta dostojanstvo (čast, oholost) komu 〈što〉, ne priliči komu 〈što〉; služi na ~ komu što pohvalno je za koga što, može se ponositi tko čime; svaka 〈ti〉 ~ čestitam, bravo

prid. 〈G čȁsna; odr. čȁsnī, G čȁsnōg(a); ž. čȁsna, s. čȁsno; komp. čàsnijī〉 1. koji postupa u skladu s čašću i moralnim načelima [~ čovjek] 2. koji je u skladu s čašću i moralnim načelima [časna odluka; ~ postupak]; ant. nečastan

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čàstīm, 3. l. mn. čàstē, imp. čàsti, aor. čàstih, imperf. čàšćāh, prid. r. čàstio, prid. t. čȁšćen〉 1. iskazivati komu čast 2. platiti ili pokloniti komu ono što ga veseli ili mu je ugodno [~ društvo sladoledom] • čàstiti se 〈povr.〉 v. gostiti se pod gostiti