prid. 〈G čȁstohlēpna; odr. čȁstohlēpnī, G čȁstohlēpnōg(a); ž. čȁstohlēpna, s. čȁstohlēpno; komp. častohlèpnijī〉 1. koji pretjerano čezne za čašću i slavom [~ čovjek] 2. koji odražava čiju pretjeranu čežnju za čašću i slavom [~ postupak]

im. s. 〈G čȁstohlēplja〉 osobina onoga koji je častohlepan ili svojstvo onoga što je častohlepno; sin. častohlepnost

im. ž. 〈G čȁstohlēpnosti, I čȁstohlēpnošću/čȁstohlēpnosti〉 usp. častohleplje

im. ž. 〈G čȁšē; mn. N čȁše, G čȃšā〉 1. staklena ili plastična posuda iz koje se pije [~ za vino; ~ za vodu] 2. pren. količina tekućine koja stane u istoimenu posudu [~ vina; ~ soka] ♦ popiti (ispiti) gorku čašu pretrpjeti poteškoće, proživjeti veliko iskušenje; prelilo je čašu komu 〈što〉 ne može više trpjeti što, prešlo je svaku mjeru što, postalo je neizdrživo; utopio bi u čaši (žlici) vode tko koga, usp. žlica; zaviriti u čašu napiti se, opiti se

im. s. 〈G čàšćēnja; mn. N čàšćēnja, G čàšćēnjā〉 1. iskazivanje časti komu 2. plaćanje ili poklanjanje komu onoga što ga veseli ili mu je ugodno 3. v. gošćenje

im. ž. 〈G čȁšicē; mn. N čȁšice, G čȁšīcā〉 1. um. mala čaša 2. pren. količina tekućine koja stane u malu čašu 3. v. čaška ◇ zglobna ~ anat. dio zgloba, kost nalik na malu čašu u koju ulazi zglobna glavica druge kosti

im. ž. 〈G čȁškē, DL čȁški; mn. N čȁške, G čȁšākā/čȃškā/čȁškī〉 bot. vanjski ovoj cvijeta [cvjetna ~]; sin. (čašica)

im. m. 〈G čȃvla; mn. N čȃvli, G čȁvālā〉 zaoštreni ili zašiljeni tanak i izdužen kovinski predmet kojim se što učvršćuje ili zakiva ♦ raditi za čavle biti veoma slabo plaćen za svoj rad

im. ž. 〈G čȃvkē, DL čȃvki; mn. N čȃvke, G čȃvkā/čȃvkī〉 zool. ptica pjevica iz roda gavrana tamna perja koja živi u jatima, često blizu naselja ♦ brbljati kao ~ pričati mnogo i glasno

im. m. 〈G čàvlića; mn. N čàvlići, G čȁvlīćā〉 um. mali čavao

im. s. 〈G čavr̀ljānja〉 ugodan i opušten razgovor

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. čavr̀ljām, 3. l. mn. čavr̀ljajū, imp. čavr̀ljāj, aor. čavr̀ljah, imperf. čavr̀ljāh, prid. r. čavr̀ljao〉 ugodno i opušteno razgovarati [Čavrljali smo uz čaj i kolače.]

prid. 〈G čȅdna; odr. čȅdnī, G čȅdnōg(a); ž. čȅdna, s. čȅdno; komp. čèdnijī〉 1. koji je nesklon porocima [čedna djevojka] 2. koji odražava čiju nesklonost porocima [~ pogled]; sin. neporočan; ant. poročan

im. ž. 〈G čȅdnosti, I čȅdnošću/čȅdnosti〉 osobina onoga koji je čedan ili svojstvo onoga što je čedno; sin. neporočnost; ant. poročnost

im. s. 〈G čȅda; mn. N čȅda, G čȇdā〉 1. v. novorođenče 2. poet. dijete svojim roditeljima, bez obzira na životnu dob

im. ž. 〈G čegr̀tāljkē, DL čegr̀tāljci; mn. N čegr̀tāljke, G čegr̀tāljkā/čegr̀tāljkī〉 drvena naprava koja okretanjem proizvodi zvuk

im. ž. 〈G čegr̀tušē; mn. N čegr̀tuše, G čegr̀tūšā〉 zool. zmija ljutica s rožnatim krajem repa kojim proizvodi zvuk poput čegrtaljke [američka ~]; sin. (zvečarka)

im. ž. 〈G čèhuljē; mn. N čèhulje, G čȅhūljā〉 1. dio grozda sa zrnjem na peteljci 2. bot. biljka iz porodice štitarki

im. m. 〈G čèka; mn. N čèkovi, G čȅkōvā〉 vrijednosni papir kojim se nalaže banci da komu isplati ili na koga prenese određeni iznos

im. s. 〈G čȅkānja; mn. N čȅkānja, G čȅkānjā〉 očekivanje da se tko ili što pojavi ili da se što dogodi [~ vlaka] ◇ biti na čekanju čekati da se stvore povoljne okolnosti za što

im. ž. 〈G čekaònicē; mn. N čekaònice, G čekaònīcā〉 prostorija za čekanje kojega prijevoznog sredstva ili liječničke usluge [~ u ambulanti; kolodvorska ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čȅkām, 3. l. mn. čȅkajū, imp. čȅkāj, aor. čȅkah, imperf. čȅkāh, prid. r. čȅkao, prid. t. čȅkān〉 1. provoditi vrijeme očekujući da se tko ili što pojavi ili da se što dogodi [~ vlak; ~ Novu godinu] 2. odgoditi što za poslije [Ovaj posao može ~ do sutra.] ◇ ~ dijete biti trudna

im. m. 〈G čèkića; mn. N čèkići, G čȅkīćā〉 1. alat s drškom i čeličnom glavom koji služi za zabijanje čavala, kovanje i sl. 2. anat. uz nakovanj i stremen, jedna od triju slušnih koščica u srednjemu uhu ♦ nalaziti se između čekića i nakovnja biti (nalaziti se) u dvostrukoj opasnosti, biti u bezizlaznome (teškome) položaju; 〈nov〉 〈kao〉 ispod čekića potpuno nov, još neupotrijebljen, tek napravljen

im. ž. 〈G čèkinjē; mn. N čèkinje, G čȅkīnjā〉 zool. oštra dlaka nekih životinja

prid. 〈G čèkinjasta; odr. čèkinjastī, G čèkinjastōg(a); ž. čèkinjasta, s. čèkinjasto〉 koji je nalik na čekinje [čekinjasta brada; čekinjaste obrve]

prid. 〈G čèkōvnōg(a); ž. čèkōvnā, s. čèkōvnō〉 koji se odnosi na čekove [čekovna knjižica]

im. m. 〈G čèkrka; mn. N čèkrci, G čȅkr̄kā〉 tehn. uređaj za podizanje tereta namotavanjem konopa na kolo

im. ž. 〈G čelèstē; mn. N čelèste, G čeléstā〉 glazb. udaraljkaško glazbalo, glasovir koji umjesto žica ima čelične pločice

prid. 〈G čèlična; odr. čèličnī, G čèličnōg(a); ž. čèlična, s. čèlično〉 1. koji je od čelika [čelična cijev] 2. pren. koji je tvrd, postojan ili hladan poput čelika [~ pogled; ~ karakter]

prid. 〈G čèličnōg(a); ž. čèličnā, s. čèličnō〉 koji se odnosi na čelik [čelična industrija]

im. m. 〈G čèlika; mn. N čèlici, G čȅlīkā〉 kem. tvrda, elastična i čvrsta slitina željeza i ugljika s dodatkom drugih elemenata koja se upotrebljava kao tehničko gradivo u strojarstvu, graditeljstvu i u izradbi predmeta za svakodnevnu uporabu ♦ hladan kao ~ veoma hladan; jak kao ~ veoma jak; tvrd kao ~ veoma tvrd

prid. 〈G čȇlnōg(a); ž. čȇlnā, s. čȇlnō〉 koji je prednji, najvažniji ili istaknut [~ položaj]

im. ž. 〈G čȇlnicē; mn. N čȇlnice, G čȇlnīcā〉 žena koja je na čelu kakve stranke, zajednice, organa vlasti, koja što vodi ili sudjeluje u vođenju čega

prid. 〈G čȇlničina; ž. čȇlničina, s. čȇlničino〉 koji pripada čelnici

im. m. 〈G čȇlnīka, V čȇlnīče; mn. N čȇlnīci, G čȇlnīkā〉 osoba koja je na čelu kakve stranke, zajednice, organa vlasti, koja što vodi ili sudjeluje u vođenju čega

im. s. 〈G čèla; mn. N čèla, G čélā〉 1. anat. dio glave čovjeka i životinja 2. pren. a. prednji ili istaknuti dio čega [~ kolone]; ant. začelje b. prvo mjesto u kakvu poretku, skupu, hijerarhiji ili nizu [~ države; ~ stranke] 3. razg. v. violončelo ♦ biti (stajati) na čelu čega predvoditi što, biti vođa (čelnik, predsjednik i sl.) čega; doći (stati) na ~ čega preuzeti vodstvo čega, postati vođa (predsjednik i sl.) čega; lupati se (udarati se) po čelu biti zatečen vlastitim postupkom, čuditi se sam sebi zbog svojega propusta, kajati se; piše komu što na čelu ne može se skriti, veoma je očito; uzdignuta čela ponosno, samosvjesno, smjelo; vedra čela poletno, s radošću

zb. im. ž. 〈G čȅljādi〉 više ljudi

im. s. 〈G čeljádeta〉 razg. v. čovjek

prid. 〈G čȅljūsnōg(a); ž. čȅljūsnā, s. čȅljūsnō〉 koji se odnosi na čeljust [čeljusna kost]

im. ž. 〈G čȅljūsti, I čȅljūšću/čȅljūsti; mn. N čȅljūsti, G čȅljūstī〉 anat. pokretna kost lica u koju su usađeni zubi [donja ~; gornja ~]; sin. (vilica)

im. m. 〈G čembàlista, V čembàlistu; mn. N čembàlisti, G čembàlīstā〉 glazbenik koji svira čembalo

im. ž. 〈G čembàlisticē; mn. N čembàlistice, G čembàlistīcā〉 glazbenica koja svira čembalo

prid. 〈G čembàlističina; ž. čembàlističina, s. čembàlističino〉 koji pripada čembalistici

im. s. 〈G čèmbala; mn. N čèmbala, G čȅmbālā〉 glazb. žičano glazbalo s tipkama, preteča klavira

im. m. 〈G čȅmera, I čȅmerom; mn. N čȅmeri, G čȅmērā〉 1. v. pelin 2. pren. osjećaj težine, tjeskobe, bola i žalosti, razočaranosti kakvom nepravdom; sin. gorčina pren. ♦ gorak kao ~ (pelin) veoma gorak

im. m. 〈G čèmpresa; mn. N čèmpresi, G čȅmprēsā〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica četinjača, mediteranskih stabala ili grmova s vazdazelenim igličastim ili ljuskastim listovima 2. pripadnik istoimene porodice [himalajski ~; kalifornijski ~; obični ~]

prid. 〈G čèonōg(a); ž. čèonā, s. čèonō〉 koji se odnosi na čelo [čeona kost; ~ režanj]

im. m. 〈G čèpa; mn. N čèpovi, G čȅpōvā〉 ono čime se zatvaraju boce, posuđe, sudoperi, kade ili što drugo što ima kružni otvor ♦ napiti se kao ~ jako se napiti; pijan kao ~ (bačva), usp. bačva