prid. 〈G čètvōrnōg(a); ž. čètvōrnā, s. čètvōrnō〉 koji se odnosi na kvadrat [~ metar]; sin. kvadratni

im. ž. 〈G čȅtvr̄ti, I čȅtvr̄ti; mn. N čȅtvr̄ti, G čȅtvr̄tī〉 1. 〈neskl.〉 četvrti dio cjeline [~ metra; ~ sata]; sin. četvrtina 2. dio grada prepoznatljiv kao zasebna cjelina [industrijska ~; stambena ~]

im. m. 〈G četvŕtka〉 četvrti dan u tjednu, dan između srijede i petka ◇ Veliki ~ rel. četvrtak uoči Uskrsa

prid. 〈G čȅtvrtasta; odr. čȅtvrtastī, G čȅtvrtastōg(a); ž. čȅtvrtasta, s. čȅtvrtasto〉 koji je oblika kvadrata ili pravokutnika [četvrtast kamen]

im. m. 〈G četvrtfinála; mn. m. s. N četvrtfináli/četvrtfinála, G četvrtfinálā〉 v. četvrtzavršnica

im. m. 〈G četvrtfinàlista, V četvrtfinàlistu; mn. N četvrtfinàlisti, G četvrtfinàlīstā〉 osoba ili momčad koja sudjeluje u četvrtzavršnici

im. ž. 〈G četvrtfinàlisticē; mn. N četvrtfinàlistice, G četvrtfinàlistīcā〉 žena koja sudjeluje u četvrtzavršnici

prid. 〈G četvrtfinàlističina; ž. četvrtfinàlističina, s. četvrtfinàlističino〉 koji pripada četvrtfinalistici

prid. 〈G četvrtfìnālnōg(a); ž. četvrtfìnālnā, s. četvrtfìnālnō〉 v. četvrtzavršni

prid. 〈G čètvrtōg(a); ž. čètvrtā, s. čètvrtō〉 koji je iza trećega, a prije petoga

im. ž. 〈G četvr̀ticē; mn. N četvr̀tice, G četvr̀tīcā〉 razg. v. četvorka, vrlo dobar pod dobar

im. ž. 〈G četvr̀tinē; mn. N četvr̀tine, G četvr̀tīnā〉 1. mat. broj koji pomnožen s četiri daje cijeli broj 2. četvrti dio cjeline [~ kuće; ~ kruha]; sin. četvrt 3. sp. jedan od četiriju dijelova utakmice u košarci i vaterpolu

im. ž. 〈G četvr̀tīnkē, DL četvr̀tīnki; mn. N četvr̀tīnke, G četvr̀tīnkā/četvr̀tīnkī〉 glazb. nota koja traje jednu četvrtinu cijele note

prid. 〈G četvrtzávr̄šnōg(a); ž. četvrtzávr̄šnā, s. četvrtzávr̄šnō〉 koji se odnosi na četvrtzavršnicu; sin. (četvrtfinalni)

im. ž. 〈G četvrtzávršnicē; mn. N četvrtzávršnice, G četvrtzávršnīcā〉 sp. dva kruga prije završnoga natjecanja; sin. (četvrtfinale)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. čȅznēm, 3. l. mn. čȅznū, imp. čȅzni, aor. čȅznuh, imperf. čȅžnjāh, prid. r. čȅznuo〉 osjećati silnu želju za kim ili čim [~ za domovinom; ~ za dragim]; sin. žudjeti

prid. 〈G čeznùtljiva; odr. čeznùtljivī, G čeznùtljivōg(a); ž. čeznùtljiva, s. čeznùtljivo; komp. čeznutljìvijī〉 koji je prožet čežnjom [~ pogled]

pril. 〈komp. čeznutljìvijē〉 s mnogo čežnje [~ gledati]

im. ž. 〈G čeznùtljivosti, I čeznùtljivošću/čeznùtljivosti〉 svojstvo onoga što je čeznutljivo

im. ž. 〈G čéžnjē; mn. N čéžnje, G čéžnjā/čéžnjī〉 osjećaj silne želje za kim ili čim [~ za domovinom; ljubavna ~]; sin. žudnja

im. m. 〈G číčka; mn. N číčci, G čȋčākā〉 1. bot. a. dvogodišnja livadna biljka s velikim listovima i cvjetnim glavicama obavijenim bodljikama b. suha glavica istoimene biljke koja se lijepi za odjeću, kosu itd. 2. hrapava, bodljikava vrpca za pričvršćivanje dijelova na odjeći, obući, torbama i sl. ♦ prilijepiti se (zalijepiti se) kao ~ 〈uz koga, za koga〉 ne odvajati se od koga, nametnuti se komu, dosađivati komu

im. ž. 〈G čȉgrē; mn. N čȉgre, G čȋgrā/čȉgrī〉 1. v. zvrk 2. zool. manja ptica močvarica bijeloga, sivoga ili crnoga perja koja se hrani uglavnom sitnom ribom ♦ okretan kao ~ veoma okretan, brz, izrazito nemiran; vrtjeti se kao ~ 1. biti stalno u pokretu, biti nemiran 2. vješto i brzo obavljati koji posao

zam. 〈G čìjēg(a), DL čìjēm(u), A čìjī/čìjēg(a), I čìjīm; ž. čìjā, s. čìjē〉 1. (up. zam.) a. pita za nepoznatoga posjedovatelja [Čiji je on sin?] b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Ne znam ~ je to sin.; Reci mi ~ je to sin.] c. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Ne zna se ~ je to sin.] 2. (neodr. zam.) označuje pripadanje nepoznatomu posjedovatelju [Ako ~ sin dođe, neka pričeka.]; sin. nečiji 3. (odn. zam.) a. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim atributnim rečenicama posvojnoga značenja [To je autorica čiju sam knjigu pročitao.]; sin. koji b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim predikatnim rečenicama [Kuća je čija je i prije bila.] ◇ bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno kojega posjedovatelja [Uzmi bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ kišobran.]

neodr. zam. 〈G čìjēgagod; ž. čìjāgod, s. čìjēgod〉 označuje pripadanje bilo kojemu, svejedno kojemu posjedovatelju

im. m. 〈G čìka; mn. N čìkovi, G čȉkōvā〉 razg. v. opušak

vez. 1. uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva neposredno prije radnje glavne surečenice [Čim je došao, javio mi se.]; sin. istom što v. pod što, netom što v. pod što, samo što v. pod što, tek što v. pod što 2. uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Mora da si bolestan ~ si tako blijed.]; sin. dok razg., kad

čest. uvodi komparativ i naglašuje njegovo značenje [Dođi ~ prije.; Uzmi ~ više.]; sin. što

im. m. 〈G čȉmbenīka; mn. N čȉmbenīci, G čȉmbenīkā〉 onaj koji čini ili tvori što, koji je pokretačka snaga ili jedan od uvjeta koji dovode do kakve pojave ili procesa [biti važan ~ u razvoju zemlje]; sin. (faktor)

im. ž. 〈G čimpànzē; mn. N čimpànze, G čimpánzā〉 zool. hominid razvijene inteligencije i sposobnosti oponašanja koji živi u tropskoj Africi

im. m. 〈G čȋna, L čínu; mn. N čȉnovi, G čȉnōvā〉 1. ono što je tko učinio, kakva radnja ili djelo [hrabar ~]; sin. postupak 2. kaz., knjiž. cjeloviti dio kazališne predstave ili pisane drame nakon kojega je stanka [opera u tri čina] 3. vojn. hijerarhijski stupanj u vojsci [časnički ~] ♦ staviti koga pred gotov (svršen) ~ staviti koga u položaj u kojemu nema drugoga izbora

im. ž. 〈G činčìlē; mn. N činčìle, G činčílā〉 1. 〈mn.〉 porodica glodavaca biljoždera veoma cijenjena krzna tamnije sive ili crne boje po leđima, a od svjetlije sive do bijele po trbuhu 2. pripadnik istoimene porodice

im. pl. t. ž. 〈G čȉnēlā〉 glazb. glazbalo koje se sastoji od dviju okruglih bakrenih ploča, udaranjem jedne o drugu proizvodi se zvuk

im. pl. t. ž. 〈G čínī〉 ono što nastaje čaranjem, što je začarano [bacati čini; skinuti čini]; sin. čari v. pod čar

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čìnīm, 3. l. mn. čìnē, imp. čìni, aor. čìnih, imperf. čìnjāh, prid. r. čìnio, prid. t. čȉnjen〉 1. djelovati s kakvom posljedicom ili rezultatom, postupati na određeni način [~ dobra djela; ~ štetu] 2. ulaziti u sastav čega, biti sastavnim dijelom čega [Dijelovi čine cjelinu.]; sin. tvoriti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. čìnī se, 3. l. mn. čìnē se, aor. 3. l. jd. čȉnī se, imperf. 3. l. jd. čìnjāše se, prid. r. čìnio se〉 dobivati ili stjecati dojam o kome ili čemu [Činilo mu se da je netko tamo.]

im. ž. 〈G činòvnicē; mn. N činòvnice, G činòvnīcā〉 administrativna službenica

prid. 〈G činòvničina; ž. činòvničina, s. činòvničino〉 koji pripada činovnici

prid. 〈G činòvnīčkōg(a); ž. činòvnīčkā, s. činòvnīčkō〉 koji se odnosi na činovnike [~ posao]

pril. na način činovnika [~ obavljati posao]

im. m. 〈G činovníka, V čȉnovnīče; mn. N činovníci, G činovníkā〉 administrativni službenik

im. s. 〈G činovníštva〉 činovnički stalež

im. ž. 〈G čȉnjenicē; mn. N čȉnjenice, G čȉnjenīcā〉 podatak za koji postoji dokaz [iznositi činjenice]

prid. 〈G čȉnjeničnōg(a); ž. čȉnjeničnā, s. čȉnjeničnō〉 koji se može dokazati s pomoću činjenica [činjenično stanje]

im. s. 〈G čìnjēnja〉 djelovanje s kakvom posljedicom ili rezultatom, postupanje na određeni način

im. ž. 〈G čȉopē; mn. N čȉope, G čȉōpā〉 zool. ptica selica slična lastavici koja većinu vremena provodi u zraku i širokim kljunom u letu lovi kukce

im. m. 〈G čìpa; mn. N čìpovi, G čȉpōvā〉 inform. tanka pločica od poluvodičkoga gradiva na kojoj je smješten velik broj povezanih elektroničkih sastavnica

im. ž. 〈G čȉpkē, DL čȉpki; mn. N čȉpke, G čȉpākā/čȋpkā/čȉpkī〉 ručni rad ili rukotvorina izrađena od lanenoga, pamučnoga ili svilenoga konca s različitim ukrasnim oblicima [paška ~]

prid. 〈G čȉpkasta; odr. čȉpkastī, G čȉpkastōg(a); ž. čȉpkasta, s. čȉpkasto〉 koji je od čipke, obrubljen čipkom