prid. 〈G čȕnjasta; odr. čȕnjastī, G, čȕnjastōg(a); ž. čȕnjasta, s. čȕnjasto〉 koji je nalik čunju [čunjasto cvjetište]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čùpām, 3. l. mn. čùpajū, imp. čùpāj, aor. čùpah, imperf. čùpāh, prid. r. čùpao, prid. t. čȕpān〉 izvlačiti što naglim pokretima ili na silu otkidati

prid. 〈G čȕpava; odr. čȕpavī, G čȕpavōg(a); ž. čȕpava, s. čȕpavo; komp. čupàvijī〉 kojemu kosa nije uređena; sin. nepočešljan; ant. počešljan

im. m. 〈G čupérka; mn. N čupérci, G čùpērākā〉 pramen kose koji se ističe ili strši [plavi ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čȕpkām, 3. l. mn. čȕpkajū, imp. čȕpkāj, aor. čȕpkah, imperf. čȕpkāh, prid. r. čȕpkao, prid. t. čȕpkān〉 pomalo čupati [~ bradu]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čȕjēm, 3. l. mn. čȕjū, imp. čȗj, aor. čȕh, imperf. čȕjāh, prid. r. čȕo, prid. t. čȗt, pril. p. čȗvši〉 1. 〈nesvrš.〉 osjetom sluha primati i raspoznavati zvukove [~ zvukove; Slabije čuje na lijevo uho.] 2. 〈svrš.〉 slušajući doznati što od drugih [~ vijesti] • čȕti se 〈povr.〉 biti s kim u vezi ili razgovarati s kim [Često se čujemo telefonom.]

im. ž. 〈G čùturē; mn. N čùture, G čȕtūrā〉 plosnata posuda za piće

im. s. 〈G čúvānja〉 1. imanje koga ili čega pod nadzorom 2. zaštita ili obrana čega 3. oprezno postupanje i izbjegavanje neželjenih posljedica

im. m. 〈G čuvára, V čȕvāru/čȕvāre; mn. N čuvári, G čuvárā〉 osoba koja čuva koga ili što ili kojoj je zanimanje da čuva osobe, imovinu i sl. [~ pruge; ~ zatvora; noćni ~]

prid. 〈G čuváreva; ž. čuváreva, s. čuvárevo〉 koji pripada čuvaru; sin. čuvarov

im. ž. 〈G čuvàricē; mn. N čuvàrice, G čuvàrīcā〉 žena koja čuva koga ili što ili kojoj je zanimanje da čuva osobe, imovinu i sl.

prid. 〈G čuvàričina; ž. čuvàričina, s. čuvàričino〉 koji pripada čuvarici

prid. 〈G čuvárova; ž. čuvárova, s. čuvárovo〉 usp. čuvarev

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čȗvām, 3. l. mn. čúvajū, imp. čȗvāj, aor. čúvah, imperf. čȗvāh, prid. r. čúvao, prid. t. čȗvān〉 1. imati pod nadzorom koga ili što [~ djecu; ~ kuću]; sin. paziti 2. štititi ili braniti što [~ granicu] ◇ ~ stražu v. stražariti • čúvati se 〈povr.〉 1. oprezno postupati i izbjegavati neželjene posljedice [~ ozljeda]; sin. paziti se razg. v. pod paziti 2. međusobno se brinuti jedan za drugoga; sin. paziti se razg. v. pod paziti 3. 〈imp.〉 označuje prijetnju ili upozorenje uz sadržaj koji slijedi [Čuvaj se loših ocjena!; Čuvajte se, govorim vam ozbiljno!]; sin. paziti se razg. v. pod paziti

im. s. 〈G čùvstva; mn. N čùvstva, G čȕvstāvā/čúvstvā〉 v. osjećaj

oznaka za čvor²

im. m. 〈G čvárka; mn. N čvárci, G čvȃrākā〉 1. komadić koji ostaje kod topljenja svinjskoga sala ili slanine 2. 〈mn.〉 hladno jelo od istoimenih komadića

im. m. 〈G čvȍra, L čvòru, I čvȍrom; mn. N čvȍrovi, G čvȍrōvā〉 1. mjesto na kojemu se dva dijela konca, užeta, žice i sl. spajaju vezivanjem; sin. (uzao) 2. zadebljanje na površini drveta; sin. kvrga 3. pren. mjesto na kojemu se križaju željezničke, cestovne i druge prometnice [prometni ~]; sin. čvorište ◇ limfni čvorovi med. nakupine u sustavu limfnih žila smještene svuda po tijelu ♦ presjeći gordijski ~ riješiti težak problem, riješiti zamršenu situaciju na najjednostavniji mogući način

im. m. 〈G čvȍra, L čvòru, I čvȍrom; mn. N čvȍrovi, G čvȍrōvā〉 iznimno dopuštena mjerna jedinica za jačinu i brzinu vjetra (kn, čv)

im. m. 〈G čvórka; mn. N čvórci, G čvȏrākā〉 zool. ptica pjevica većinom crna perja koja može oponašati glasanje drugih životinja

im. s. 〈G čvòrīšta; mn. N čvòrīšta, G čvȍrīštā〉 usp. čvor¹ pren.

prid. 〈G čvòrnata; odr. čvòrnatī, G čvòrnatōg(a); ž. čvòrnata, s. čvòrnato; komp. čvornàtijī〉 koji ima zadebljanja (o drvetu) [čvornata grana]; sin. kvrgav

im. ž. 〈G čvȑgē, DL čvȑgi; mn. N čvȑge, G čvȓgā/čvȑgī〉 oštar i jak udarac prstom, obično po glavi [udariti komu čvrgu]

prid. 〈G čvŕsta; odr. čvȓstī, G čvȓstōg(a); ž. čvŕsta, s. čvȓsto; komp. čvȑšćī〉 1. a. koji se teško može rastaviti, svinuti, uništiti ili razoriti [~ spoj] b. koji se teško lomi; ant. krhak, lomljiv 2. koji je snažne tjelesne građe [~ mladić]; ant. krhak pren., slab 3. na koji se može osloniti, kojemu se može vjerovati [~ dokaz] 4. pren. a. koji se ne mijenja, koji je dosljedan i postojan [~ čovjek]; ant. slab pren. b. koji odražava čiju dosljednost i postojanost [čvrsto obećanje]

pril. 〈komp. čvȑšćē〉 1. tako da se ne može rastaviti i uništiti [~ spojiti]; ant. slabo 2. tako da se na što može osloniti, da se u što može vjerovati [~ utemeljiti] 3. pren. tako da se ne mijenja, dosljedno i postojano [~ obećati]

im. ž. 〈G čvrstòćē; mn. N čvrstòće, G čvrstóćā〉 1. a. svojstvo onoga što se teško može rastaviti, svinuti, uništiti ili razoriti b. svojstvo onoga što se teško lomi; ant. krhkost, lomljivost 2. osobina onoga koji je snažne tjelesne građe; ant. krhkost pren., slabost 3. svojstvo onoga na što se može osloniti, čemu se može vjerovati 4. pren. a. osobina onoga koji se ne mijenja, koji je dosljedan i postojan; ant. slabost pren. b. svojstvo onoga što odražava čiju dosljednost i postojanost 5. fiz. najveća moguća ili dopuštena kohezijska sila među molekulama ili kristalima gradiva u čvrstome agregacijskom stanju