| đ | im. s. 〈neskl.〉 osmo slovo hrvatske abecede |
| đ | im. m. 〈neskl.〉 nepčani sliveni šumni zvučni suglasnik |
| đȃčkī | prid. 〈G đȃčkōg(a); ž. đȃčkā, s. đȃčkō〉 v. učenički |
| đȃk | im. m. 〈G đáka, V đȃče; mn. N đáci, G đákā〉 v. učenik |
| đȁkon | im. m. 〈G đȁkona; mn. N đȁkoni, G đȁkōnā〉 rel. 1. crkveni službenik, pomoćnik biskupa i svećenika 2. najniži stupanj svećeničkoga reda u pravoslavlju |
| đȁvao | im. m. 〈G đȃvla; mn. N đȃvli, G đȁvālā〉 v. vrag |
| đavòlskī | prid. 〈G đavòlskōg(a); ž. đavòlskā, s. đavòlskō〉 v. vražji |
| đȁvoljī | prid. 〈G đȁvoljēg(a); ž. đȁvoljā, s. đȁvoljē〉 v. vražji |
| đéram | im. ž. 〈G đérma; mn. N đérmovi, G đérmōvā〉 stup s motkom kojoj je na jednoj strani uteg, a na drugoj kabao za izvlačenje vode iz bunara |
| đèrdān | im. m. 〈G đerdána; mn. N đerdáni, G đerdánā〉 folk. ogrlica, obično od zlatnika, koja je dio narodne nošnje |
| đȉhā | usk. pokr. 1. oponaša konjski hod 2. služi za tjeranje konja; sin. đija |
| đȉjā | usk. pokr. usp. điha |
| đȍn | im. m. 〈G đòna; mn. N đònovi, G đȍnōvā〉 donji dio obuće [~ cipele]; sin. potplat ♦ ići đonom na koga bezobzirno (grubo) napadati koga |
| đùmbīr | im. m. 〈G đumbíra, I đumbírom〉 bot. 1. močvarna zeljasta tropska biljka kopljasta lišća nalik trski 2. aromatičan i ljut korijen istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin |
| đùrđica | im. ž. 〈G đùrđicē; mn. N đùrđice, G đȕrđīcā〉 bot. 1. šumska i ukrasna zeljasta biljka iz porodice ljiljana s malim mirisnim bijelim cvjetovima 2. bijeli mirisni cvijet istoimene biljke koji ima oblik zvončića |
| đùveč | im. m. 〈G đùveča〉 zapečeno jelo od mesa s rajčicom, rižom i paprikom |
