im. s. 〈neskl.〉 dvadeset peto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 tvrdonepčani tjesnačni šumni bezvučni suglasnik

im. m. 〈G šȁbāta〉 rel. dan odmora i mirovanja u židova, traje od petka navečer do subote navečer

prid. 〈G šȁčnōg(a); ž. šȁčnā, s. šȁčnō〉 koji se odnosi na šaku [~ zglob]

im. m. 〈G šàfrana; mn. N šàfrani, G šȁfrānā〉 bot. 1. proljetna lukovičasta biljka s cvjetovima ugodna mirisa 2. bijeli, žuti ili ljubičasti cvijet istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin; sin. (podlesak) ◇ jesenski ~ višegodišnja zeljasta otrovna biljka kratke stabljike i podzemnoga gomolja iz porodice ljiljana; sin. mrazovac

im. m. 〈G šȁha, A šȁha/šȁh, L šȁhu/šàhu; mn. N šȁhovi, G šȁhōvā〉 1. pov. 〈A šȁha, L šȁhu〉 a. 〈jd.〉 vladarski naslov u nekim azijskim zemljama b. osoba s istoimenim naslovom 2. 〈A šȁh, L šàhu〉 a. 〈jd.〉 igra za dva igrača koji imaju svaki šesnaest figura na ploči podijeljenoj na šezdeset četiri crna i bijela polja b. šahovska ploča s figurama c. potez u šahovskoj igri i upozorenje protivniku da neka figura napada njegova kralja ♦ držati u šahu koga držati koga u bezizlaznome položaju, prisiljavati koga na poslušnost

im. m. 〈G šàhista, V šàhistu; mn. N šàhisti, G šȁhīstā〉 osoba koja igra šah

im. ž. 〈G šàhisticē; mn. N šàhistice, G šàhistīcā〉 žena koja igra šah

prid. 〈G šàhističina; ž. šàhističina, s. šàhističino〉 koji pripada šahistici

im. ž. 〈G šahóvnicē; mn. N šahóvnice, G šahóvnīcā〉 1. šh. šahovska ploča 2. pren. hrvatski grb čija podjela na polja podsjeća na šahovsku ploču

prid. 〈G šȁhovskōg(a); ž. šȁhovskā, s. šȁhovskō〉 šh. koji se odnosi na šah, na igru šaha [~ majstor]

im. ž. 〈G šȁkē, DL šȁci; mn. N šȁke, G šȃkā〉 anat. završetak ljudske ruke od ručnoga zgloba do vrha prsta ♦ brz na šakama koji se lako potuče; davati (dijeliti i sl.) šakom i kapom davati drugima mnogo (obilno), biti rasipan; dopasti (pasti) komu šaka dospjeti u čije ruke (vlast), doći u opasnost da ga tko istuče; imati (držati) u šaci koga držati u svojoj vlasti koga, držati u ovisnosti koga; pasti u šake (ruke) komu, usp. ruka; pljunuti u šake (dlanove), usp. dlan; propustiti koga kroz šake istući koga, isprebijati koga; puna ~ brade odlično, izvrsno, super, ne može bolje; ~ jada slabašna osoba; nešto neugledno (jadno, ružno); 〈to je〉 kao ~ u oko 〈to je〉 ružno (neukusno), ne može se gledati; udariti (lupiti) šakom po stolu odlučno se suprotstaviti, izraziti protest (nezadovoljstvo)

im. m. 〈G šakáča, V šȁkāču; mn. N šakáči, G šakáčā〉 zast. v. boksač

im. ž. 〈G šakàčicē; mn. N šakàčice, G šakàčīcā〉 zast. v. boksačica

prid. 〈G šakàčičina; ž. šakàčičina, s. šakàčičino〉 zast. v. boksačičin

prid. 〈G šàkāčkōg(a); ž. šàkāčkā, s. šàkāčkō〉 zast. v. boksački

im. m. 〈G šȁkala; mn. N šȁkali, G šȁkālā〉 v. čagalj

im. s. 〈G šȁkānja〉 zast. v. boks

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. šȁkām se, 3. l. mn. šȁkajū se, imp. šȁkāj se, aor. šȁkah se, imperf. šȁkāh se, prid. r. šȁkao se〉 zast. v. boksati se pod boksati

im. m. 〈G šȁla, L šàlu; mn. N šȁlovi, G šȁlōvā〉 odjevni predmet koji se nosi oko vrata ili prebacuje preko ramena [pleteni ~; svileni ~; vuneni ~]

im. ž. 〈G šálē; mn. N šále, G šálā〉 1. duhovita kratka priča kojoj je svrha koga nasmijati [pričati šale] 2. nestašan postupak [neukusna ~]; sin. (zafrkancija) ♦ kao od šale [učiniti što itd.] lako, jednostavno, bez poteškoća, bez problema [učiniti što itd.]; nema šale s kim, s čim opasan je tko, opasno je što, treba se bojati koga, čega; okrenuti što na šalu ublažiti temu razgovora šalom, ne uzeti što 〈za〉 ozbiljno; šalu na stranu govorimo ozbiljno (otvoreno, bez šale); 〈to〉 nije ~ 〈to〉 nije sitnica, 〈to〉 je važno

im. m. 〈G šalabàhtera, I šalabàhterom; mn. N šalabàhteri, G šalabàhtērā〉 razg. sažete bilješke kojima se učenici ili studenti potajno služe na ispitu

im. ž. 〈G šȁlicē; mn. N šȁlice, G šȁlīcā〉 1. manja posuda iz koje se pije mlijeko, crna ili bijela kava, čaj i sl. [~ za kavu] 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu posudu [~ kave]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. šȁlīm se, 3. l. mn. šȁlē se, imp. šȁli se, aor. šȁlih se, imperf. šȁljāh se, prid. r. šȁlio se〉 1. praviti šale, pričati šale, izazivati smijeh ili zabavljati društvo šalama 2. ne misliti ozbiljno [Nije istina što sam rekao, šalio sam se.; Nemoj se šaliti s bolešću!]

im. m. 〈G šàltera, I šàlterom; mn. N šàlteri, G šȁltērā〉 otvor ili prozor kroz koji službenici obavljaju poslove sa strankama [~ u banci]

prid. 〈G šàlterskōg(a); ž. šàlterskā, s. šàlterskō〉 koji se odnosi na šalter [~ službenik]

prid. 〈G šàljiva; odr. šàljivī, G šàljivōg(a); ž. šàljiva, s. šàljivo; komp. šaljìvijī〉 koji je prožet humorom [šaljiva priča]; sin. komičan, humorističan, smiješan

im. m. 〈G šàljīvca, V šàljīvče; mn. N šàljīvci, G šàljivācā〉 osoba koja se voli šaliti; sin. šaljivčina

prid. 〈G šàljīvčeva; ž. šàljīvčeva, s. šàljīvčevo〉 koji pripada šaljivcu

im. m. ž. 〈G šaljìvčinē; mn. N šaljìvčine, G šaljìvčīnā〉 1. osoba koja se voli šaliti [taj ~; ta ~; ti šaljivčine; te šaljivčine]; sin. šaljivac 2. žena koja se voli šaliti [ta ~; te šaljivčine]; sin. šaljivica

im. ž. 〈G šàljivicē; mn. N šàljivice, G šàljivīcā〉 žena koja se voli šaliti; sin. šaljivčina

prid. 〈G šàljivičina; ž. šàljivičina, s. šàljivičino〉 koji pripada šaljivici; sin. šaljivčinin

pril. 〈komp. šaljìvijē〉 tako da izaziva smijeh ili nasmijava [~ pričati]; sin. humoristično, smiješno

im. m. 〈G šàmana, V šȁmane; mn. N šàmani, G šȁmānā〉 svećenik vrač u primitivnim plemenima koji priziva duhove

im. m. 〈G šàmara, I šàmarom; mn. N šàmari, G šȁmārā〉 v. pljuska

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šamàrām, 3. l. mn. šamàrajū, imp. šamàrāj, aor. šamàrah, imperf. šamàrāh, prid. r. šamàrao, prid. t. šȁmarān〉 v. pljuskati

im. m. 〈G šàmota; mn. N šàmoti, G šȁmōtā〉 vatrostalna glinena cigla koja služi za gradnju peći i ložišta

im. m. 〈G šampánjca; mn. N šampánjci, G šàmpānjācā〉 pjenušavo vino podrijetlom iz francuske pokrajine Champagne

im. m. 〈G šampinjóna; mn. N šampinjóni, G šampinjónā〉 bot. jestiva gljiva iz roda pečurka s bijelim ili smeđim klobukom

im. m. 〈G šampióna, V šȁmpiōne; mn. N šampióni, G šampiónā〉 pobjednik u kojemu sportskom natjecanju [rukometni ~]; sin. prvak

im. ž. 〈G šampìōnkē, DL šampìōnki; mn. N šampìōnke, G šampìōnkā/šampìōnkī〉 pobjednica u kojemu sportskom natjecanju [rukometna ~]; sin. prvakinja

prid. 〈G šampìōnskōg(a); ž. šampìōnskā, s. šampìōnskō〉 koji se odnosi na šampione

im. m. 〈G šampóna; mn. N šampóni, G šampónā〉 tekuće sredstvo za pranje kose, automobila itd. koje se rastapa i pjeni u vodi [~ za suhu kosu; ~ protiv prhuti]

im. m. 〈G šȁnka; mn. N šȁnkovi, G šȁnkōvā〉 v. točionik

im. ž. 〈G šȃnsē; mn. N šȃnse, G šȃnsā/šȃnsī〉 razg. v. prilika

im. ž. 〈G šansónē; mn. N šansóne, G šansónā〉 glazb. popularna pjesma, često sa zanimljivim tekstom i izražajnom glasovnom interpretacijom

im. m. 〈G šansonijéra, V šȁnsonijēru; mn. N šansonijéri, G šansonijérā〉 pjevač koji izvodi šansone

im. ž. 〈G šansonìjērkē, DL šansonìjērki; mn. N šansonìjērke, G šansonìjērkā/šansonìjērkī〉 pjevačica koja izvodi šansone