im. m. 〈G štrajkolómca, V štrȁjkolōmče; mn. N štrajkolómci, G štrajkòlōmācā〉 osoba koja radi za vrijeme štrajka

prid. 〈G štrajkolómčeva; ž. štrajkolómčeva, s. štrajkolómčevo〉 koji pripada štrajkolomcu

im. ž. 〈G štrajkòlōmkē, DL štrajkòlōmki; mn. N štrajkòlōmke, G štrajkòlōmkā/štrajkòlōmkī〉 žena koja radi za vrijeme štrajka

im. ž. 〈G štȑcalicē; mn. N štȑcalice, G štȑcalīcā〉 v. štrcaljka

im. ž. 〈G štȑcāljkē, DL štȑcāljki; mn. N štȑcāljke, G štȑcāljkā/štȑcāljkī〉 1. naprava koja štrca tekućinu 2. šuplja igla kojom se ubrizgava tekućina u tijelo; sin. (štrcalica)

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. štȑcām, 3. l. mn. štȑcajū, imp. štȑcāj, aor. štȑcah, imperf. štȑcāh, prid. r. štȑcao, prid. t. štȑcān〉 1. 〈prijel.〉 ispuštati pod jakim tlakom u tankim mlazovima [~ vodu] 2. 〈neprijel.〉 izbijati pod jakim tlakom u tankim mlazovima [Voda štrca na sve strane.]; sin. prskati, prštati; vidski paranjak: štrcnuti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. štȑcnēm, 3. l. mn. štȑcnū, imp. štȑcni, aor. štȑcnuh, prid. r. štȑcnuo〉 1. 〈prijel.〉 ispustiti pod jakim tlakom u tankome mlazu [~ vodu] 2. 〈neprijel.〉 izbiti pod jakim tlakom u tankome mlazu [Voda je štrcnula iz cijevi]; sin. prsnuti; vidski paranjak: štrcati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. štrȇbām, 3. l. mn. štrébajū, imp. štrȇbāj, aor. štrébah, imperf. štrȇbāh, prid. r. štrébao, prid. t. štrȇbān〉 razg. mnogo učiti, obično napamet i bez razumijevanja

im. m. 〈G štrébera, V štréberu; mn. N štréberi, G štrébērā〉 razg. osoba koja štreba

im. ž. 〈G štrébericē; mn. N štréberice, G štréberīcā〉 razg. žena koja štreba

prid. 〈G štréberičina; ž. štréberičina, s. štréberičino〉 razg. koji pripada štreberici

prid. 〈G štréberskōg(a); ž. štréberskā, s. štréberskō〉 razg. koji se odnosi na štrebere [~ izgled]

prid. 〈G štȑkljasta; odr. štȑkljastī, G štȑkljastōg(a); ž. štȑkljasta, s. štȑkljasto; komp. štrkljàstijī〉 koji je mršav i koščat

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. štròjīm, 3. l. mn. štròjē, imp. štròji, aor. štròjih, imperf. štròjāh, prid. r. štròjio, prid. t. štrȍjen〉 razg. v. kastrirati, škopiti, uškopljavati

im. s. 〈G štȕcānja〉 nesvjesno trzanje ošita popraćeno zvukom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. štȕcām, 3. l. mn. štȕcajū, imp. štȕcāj, aor. štȕcah, imperf. štȕcāh, prid. r. štȕcao〉 patiti od štucanja

im. ž. 〈G štȕcavicē〉 nesvjesni trzaji ošita popraćeni zvukom

im. ž. 〈G štȕkē, DL štȕki; mn. N štȕke, G štȗkā〉 zool. grabežljiva slatkovodna koštunjača tamne boje sa svijetlim šarama koja ima dugu glavu s lopatastom čeljusti i velik rep

prid. 〈G štúra; odr. štȗrī, G štȗrōg(a); ž. štúra, s. štȗro〉 koji je siromašan u opisima i bez živosti [~ tekst; šturo izvješće]

im. m. 〈G štúrka; mn. N štúrci, G štȗrākā〉 zool. v. zrikavac

im. ž. 〈G šùbarē; mn. N šùbare, G šȕbārā〉 kapa od krzna

im. ž. 〈G šȕgē, DL šȕgi〉 v. svrab

prid. 〈G šȕgava; odr. šȕgavī, G šȕgavōg(a); ž. šȕgava, s. šȕgavo; komp. šugàvijī〉 1. v. svrabljiv 2. pren. koji je težak, neugodan ili nezgodan [~ život]

im. m. 〈G šúlja; mn. N šúljevi, G šúljēvā〉 razg. v. hemoroid

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. šȗljām se, 3. l. mn. šúljajū se, imp. šȗljāj se, aor. šúljah se, imperf. šȗljāh se, prid. r. šúljao se〉 potajice prilaziti komu ili čemu [~ neprijatelju s leđa]; sin. prikradati se

im. m. 〈G šȗma, L šúmu; mn. N šȕmovi, G šȕmōvā〉 neodređeni zvuk umjerene jačine koji nastaje nepravilnim titranjem zvučnih valova različite duljine [~ morskih valova; ~ slapa; ~ vjetra]

im. ž. 〈G šȕmē; mn. N šȕme, G šȗmā〉 1. velika zajednica biljaka, veće područje obraslo drvećem [crnogorična ~; hrastova ~; listopadna ~] 2. pren. velika količina čega [~ problema; ~ stvari]; sin. brdo pren., gomila pren., hrpa pren., kup¹ pren., masa pren., mnoštvo pren., more pren., obilje

prid. 〈G šúmna; odr. šȗmnī, G šȗmnōg(a); ž. šúmna, s. šȗmno; komp. šùmnijī〉 koji šumi ili stvara šum [šumni slapovi]

im. m. 〈G šȕmāra, V šȕmāru/šȕmāre; mn. N šȕmāri, G šȕmārā〉 1. osoba koja čuva šumu; sin. lugar 2. razg. stručnjak koji se bavi šumarstvom

im. m. 〈G šumárka; mn. N šumárci, G šùmārākā〉 1. mlada šuma; sin. gaj, lug 2. um. mala šuma; sin. šumica

prid. 〈G šȕmāreva; ž. šȕmāreva, s. šȕmārevo〉 koji pripada osobi koja čuva šumu; sin. lugarev, lugarov, šumarov

im. ž. 〈G šumàricē; mn. N šumàrice, G šumàrīcā〉 bot. 1. zeljasta ljekovita biljka iz porodice žabnjaka s cvjetovima [bijela ~] 2. bijeli, žuti, ljubičasti ili crveni zvjezdasti cvijet istoimene biljke

im. ž. 〈G šȕmaricē; mn. N šȕmarice, G šȕmarīcā〉 1. žena koja čuva šumu; sin. lugarica 2. razg. stručnjakinja koja se bavi šumarstvom

prid. 〈G šȕmaričina; ž. šȕmaričina, s. šȕmaričino〉 1. koji pripada šumarici, ženi koja čuva šumu; sin. lugaričin 2. razg. koji pripada šumarici, stručnjakinji koja se bavi šumarstvom

im. ž. 〈G šumàrijē; mn. N šumàrije, G šumàrījā〉 1. ustanova koja vodi brigu o šumama i njihovu iskorištavanju 2. pren. zgrada koja se nalazi u istoimenoj ustanovi

prid. 〈G šȕmārova; ž. šȕmārova, s. šȕmārovo〉 usp. šumarev

prid. 〈G šȕmārskōg(a); ž. šȕmārskā, s. šȕmārskō〉 koji se odnosi na šumare i šumarstvo

im. s. 〈G šumárstva〉 1. gosp. primarna gospodarska grana koja se bavi zaštitom, njegom, čuvanjem i iskorištavanjem šuma 2. znanost koja se bavi proučavanjem šume i njezinih biljnih vrsta [studirati ~]

im. ž. 〈G šȕmicē; mn. N šȕmice, G šȕmīcā〉 um. mala šuma; sin. šumarak um.

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. šúmī, 3. l. mn. šúmē, aor. 3. l. jd. šȗmī, imperf. 3. l. jd. šúmljāše, prid. r. šúmio〉 1. proizvoditi šum [slapovi šume; šuma šumi; vjetar šumi] 2. imati osjet šuma ili doživljavati šum [šumi mi u ušima]

prid. 〈G šȗmnōg(a); ž. šȗmnā, s. šȗmnō〉 gram. pri čijemu je izgovoru potpuno zatvoren prolaz zračnoj struji

im. m. 〈G šȗmnīka; mn. N šȗmnīci, G šȗmnīkā〉 gram. suglasnik pri čijemu je izgovoru potpuno zatvoren prolaz zračnoj struji [bezvučni ~; zvučni ~]; sin. (opstruent)

im. m. 〈G šȕmora, I šȕmorom〉 stalan, lagan šum [~ lišća]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. šùmorī, 3. l. mn. šùmorē, aor. 3. l. jd. šȕmorī, imperf. 3. l. jd. šùmorāše, prid. r. šumòrio〉 stvarati stalan, lagan šum [lišće šumori; potok šumori]

prid. 〈G šumòvita; odr. šumòvitī, G šumòvitōg(a); ž. šumòvita, s. šumòvito; komp. šumovìtijī〉 koji obiluje šumom [~ kraj; šumovito gorje]

prid. 〈G šȕmskōg(a); ž. šȕmskā, s. šȕmskō〉 koji se odnosi na šumu [~ požar; šumsko bilje]

im. ž. 〈G šȗnkē, DL šȗnki; mn. N šȗnke, G šȗnkā/šȗnkī〉 svinjski but priređen na poseban način i sušen na dimu [kuhana ~; pečena ~]

prid. 〈G šúplja; odr. šȗpljī, G šȗpljēg(a); ž. šúplja, s. šúplje〉 1. koji je iznutra prazan [šuplje drvo; šuplja kost] 2. koji ima rupu ili otvor [~ džep] 3. pren. koji je bez sadržaja, koji ne znači ili ne govori ništa [šuplje riječi] ♦ prelijevati iz šupljega u prazno baviti se beskorisnim (besmislenim) poslom