prid. 〈G šupljìkava; odr. šupljìkavī, G šupljìkavōg(a); ž. šupljìkava, s. šupljìkavo; komp. šupljikàvijī〉 koji je pun šupljina

im. ž. 〈G šupljìnē; mn. N šupljìne, G šupljínā〉 1. prazan prostor ili otvor u čemu [~ u tlu] 2. pren. ono čega nema, što nedostaje [šupljine u znanju] ◇ prsna ~ anat. gornji koštani dio trupa; sin. koš; trbušna ~ anat. dio tijela između prsnoga koša i zdjelice u kojemu su smješteni probavni organi, bubrezi, slezena i krvne žile; sin. trbuh, utroba

prid. 〈G šupljòglava; odr. šupljòglavī, G šupljòglavōg(a); ž. šupljòglava, s. šupljòglavo; komp. šupljoglàvijī〉 koji je bez pameti

im. m. 〈G šupljoróšca; mn. N šupljoróšci, G šupljòrožācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica preživača parnoprstaša koji imaju trajne rožnate šuplje rogove 2. pripadnik istoimene porodice

im. m. 〈G šȕrjāka, V šȕrjāče; mn. N šȕrjāci, G šȕrjākā〉 ženin brat; sin. kunjad pokr., šogor razg.

im. ž. 〈G šurjàkinjē; mn. N šurjàkinje, G šurjàkīnjā〉 šurjakova žena; sin. šogorica razg.

im. ž. 〈G šùrlē; mn. N šùrle, G šúrlā〉 folk., glazb. istarska pučka svirala

im. ž. 〈G šȕšē; mn. N šȕše, G šȗšā〉 1. zool. kratkorepi rak desetonožac kvadratičnoga plosnatog glavopršnjaka 2. pren., razg. bezvrijedna osoba

im. ž. 〈G šȕškē, DL šȕški〉 1. suho lišće kukuruza 2. otpadci pri struganju drva

im. s. 〈G šȕškānja〉 1. činjenje da što proizvede šuškav zvuk 2. proizvođenje šuškava zvuka 3. pren. govorenje o stvarima koje nije zgodno spominjati ili širenje kakvih glasina; sin. šaputanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šȕškām, 3. l. mn. šȕškajū, imp. šȕškāj, aor. šȕškah, imperf. šȕškāh, prid. r. šȕškao〉 1. činiti da što proizvede šuškav zvuk; vidski parnjak: šušnuti 2. proizvoditi šuškav zvuk [Vrećica šuška.]; vidski parnjak: šušnuti 3. 〈3. l.〉 pren. govoriti o stvarima koje nije zgodno spominjati ili širiti kakve glasine [Šuška se da on nije pošten.; Šuška se da si zaljubljen.]; sin. šaputati pren.

prid. 〈G šȕškava; odr. šȕškavī, G šȕškavōg(a); ž. šȕškava, s. šȕškavo〉 1. koji proizvodi suho lišće (o zvuku) 2. koji proizvodi papir kad se gužva (o zvuku); sin. šuštav

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šȕšnēm, 3. l. mn. šȕšnū, imp. šȕšni, aor. šȕšnuh, prid. r. šȕšnuo〉 1. činiti da što proizvede šuškav zvuk 2. proizvoditi šuškav zvuk; vidski paranjak: šuškati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šúštīm, 3. l. mn. šúštē, imp. šúšti, aor. šúštah, imperf. šúštāh, prid. r. šúštao〉 proizvoditi šuštav zvuk [Lišće šušti.]

prid. 〈G šȕštava; odr. šȕštavī, G šȕštavōg(a); ž. šȕštava, s. šȕštavo; komp. šuštàvijī〉 1. koji proizvodi suho lišće (o zvuku); sin. šuškav 2. koji je poput onoga koji proizvodi suho lišće (o zvuku) 3. koji proizvodi papir kad se gužva (o zvuku); sin. šuškav

im. m. 〈G šùta; mn. N šùtovi, G šȕtōvā〉 razg. v. udarac

im. ž. 〈G šȕtē〉 ostatci neiskorištene građe pri gradnji ili nakon rušenja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šȕtām, 3. l. mn. šȕtajū, imp. šȕtāj, aor. šȕtah, imperf. šȕtāh, prid. r. šȕtao, prid. t. šȕtān〉 razg. v. udarati; vidski parnjak: šutnuti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šútīm, 3. l. mn. šútē, imp. šúti, aor. šútjeh, imperf. šútijāh/šúćāh, prid. r. m. šútio, ž. šútjela, s. šútjelo, mn. šútjeli〉 ne ispuštati nikakve glasove ni riječi

pril. bez riječi, tako da se šuti

prid. 〈G šùtljiva; odr. šùtljivī, G šùtljivōg(a); ž. šùtljiva, s. šùtljivo; komp. šutljìvijī〉 koji mnogo šuti, koji voli šutjeti [šutljivo dijete]

im. m. 〈G šùtljīvca, V šùtljīvče; mn. N šùtljīvci, G šùtljivācā〉 osoba koja mnogo šuti, koja voli šutjeti; ant. brbljavac, baba pogr., razg.

prid. 〈G šùtljīvčeva; ž. šùtljīvčeva, s. šùtljīvčevo〉 koji pripada šutljivcu; ant. brbljavčev, babin pogr., razg.

im. ž. 〈G šùtljivicē; mn. N šùtljivice, G šùtljivīcā〉 ženska osoba koja mnogo šuti, koja voli šutjeti; ant. brbljavica, baba pogr., razg.

prid. 〈G šùtljivičina; ž. šùtljivičina, s. šùtljivičino〉 koji pripada šutljivici; ant. brbljavičin, babin pogr., razg.

im. ž. 〈G šùtljivosti, I šùtljivošću/šùtljivosti〉 osobina onoga koji je šutljiv

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šȕtnēm, 3. l. mn. šȕtnū, imp. šȕtni, aor. šȕtnuh, prid. r. šȕtnuo, prid. t. šȕtnūt〉 razg. v. udariti; vidski parnjak: šutati

im. ž. 〈G šútnjē〉 stanje u kojemu se šuti

prid. 〈G švȅdskōg(a); ž. švȅdskā, s. švȅdskō〉 1. koji se odnosi na Šveđane i Švedsku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Švedskoj i dijelu Finske te narodni jezik Šveđana

im. ž. 〈G švȅljē; mn. N švȅlje, G švȇljā〉 razg. v. krojačica

im. m. 〈G švȅrca〉 razg. v. krijumčarenje

im. s. 〈G švȅrcānja〉 razg. 1. v. krijumčarenje 2. prolaženje kriomice, izbjegavanje plaćanja čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. švȅrcām, 3. l. mn. švȅrcajū, imp. švȅrcāj, aor. švȅrcah, imperf. švȅrcāh, prid. r. švȅrcao, prid. t. švȅrcān〉 razg. v. krijumčariti • švȅrcati se 〈povr.〉 razg. kriomice gdje ulaziti, izbjegavati plaćanje [~ se u kinu; ~ se u tramvaju]

im. m. 〈G švȅrcera, V švȅrceru; mn. N švȅrceri, G švȅrcērā〉 razg. v. krijumčar

im. ž. 〈G švȅrcericē; mn. N švȅrcerice, G švȅrcerīcā〉 razg. v. krijumčarka

prid. 〈G švȅrceričina; ž. švȅrceričina, s. švȅrceričino〉 razg. v. krijumčarkin

prid. 〈G švȉcarskōg(a); ž. švȉcarskā, s. švȉcarskō〉 koji se odnosi na Švicarce i Švicarsku

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. švȓljām, 3. l. mn. švŕljajū, imp. švȓljāj, aor. švŕljah, imperf. švȓljāh, prid. r. švŕljao〉 lutati bez cilja, ići malo ovamo, malo onamo [~ hodnicima; ~ ulicama; ~ po trgovinama]