šápa | im. ž. 〈G šápē; mn. N šápe, G šápā〉 zool. dio noge zvijeri po kojemu hoda i koji ima meke jastučiće i pandže [medvjeđa ~; pasja ~] ♦ staviti šapu na koga, na što staviti koga, što pod svoju kontrolu (vlast), polagati pravo na koga, na što |
šàpat | im. m. 〈G šàpta; mn. N šàpti, G šȁpātā〉 veoma tih govor; sin. (šaptanje) |
šàpica | im. ž. 〈G šàpicē; mn. N šàpice, G šȁpīcā〉 um. mala šapa |
šàpnuti | |
šàptāč | im. m. 〈G šaptáča, V šȁptāču; mn. N šaptáči, G šaptáčā〉 kaz. osoba koja glumcima šapće tekst tijekom predstave |
šaptàčica | im. ž. 〈G šaptàčicē; mn. N šaptàčice, G šaptàčīcā〉 kaz. žena koja glumcima šapće tekst tijekom predstave |
šaptàčičin | prid. 〈G šaptàčičina; ž. šaptàčičina, s. šaptàčičino〉 koji pripada šaptačici |
šàptāčkī | prid. 〈G šàptāčkōg(a); ž. šàptāčkā, s. šàptāčkō〉 koji se odnosi na šaptače |
šàptāčnica | im. ž. 〈G šàptāčnicē; mn. N šàptāčnice, G šàptāčnīcā〉 mjesto kraj pozornice s kojega se šapće glumcima |
šàptānje | |
šàptati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šȁpćēm, 3. l. mn. šȁpćū, imp. šàpći, aor. šàptah, imperf. šȁptāh, prid. r. šàptao, prid. t. šȁptān〉 1. 〈neprijel.〉 tiho govoriti; sin. šaputati; ant. derati se razg. v. pod derati, urlati, vikati 2. 〈prijel.〉 a. tiho komu što govoriti [~ nježne riječi]; sin. šaputati b. tiho komu govoriti točne odgovore pri ispitivanju znanja [~ rješenja zadataka; ~ matematiku]; vidski paranjak: šapnuti |
šapùtānje | |
šapùtati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šàpućēm, 3. l. mn. šàpućū, imp. šapùći, aor. šapùtah, imperf. šàputāh, prid. r. šapùtao, prid. t. šȁputān〉 1. 〈prijel.〉 tiho komu što govoriti [~ nježne riječi]; sin. šaptati 2. 〈neprijel.〉 a. usp. šaptati b. 〈3. l.〉 pren. govoriti o stvarima koje nije zgodno spominjati ili širiti kakve glasine [Šapuće se da on nije pošten.; Šapuće se da si zaljubljen.]; sin. šuškati pren. |
šára | im. ž. 〈G šárē; mn. N šáre, G šárā〉 1. nacrtan, upleten ili izvezen ukras [šare izvezene zlatnim nitima; šare na pisanicama] 2. ukrasni urezani motiv |
šàran | im. m. 〈G šàrana; mn. N šàrani, G šȁrānā〉 zool. slatkovodna koštunjača cijenjena mesa koja sa svake strane ima po dva dulja i dva kraća brka, živi u mirnim, toplim i muljevitim vodama i uzgaja se u ribnjacima |
šárati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šȃrām, 3. l. mn. šárajū, imp. šȃrāj, aor. šárah, imperf. šȃrāh, prid. r. šárao, prid. t. šȃrān〉 1. 〈prijel.〉 ukrašavati što šarenim bojama [~ uskrsna jaja] 2. 〈neprijel.〉 povlačiti crte po čemu, pisati ili crtati bez smisla [~ po tekstu u knjizi; ~ po zidu] |
šàren | prid. 〈G šarèna; odr. šàrenī, G šàrenōg(a); ž. šarèna, s. šarèno; komp. šarènijī〉 koji se sastoji od različitih boja [šarena jaja; šarena košulja; šareno rublje]; sin. raznobojan; ant. jednobojan |
šarènica | im. ž. 〈G šarènicē; mn. N šarènice, G šarènīcā〉 anat. obojeni dio očne žilnice u čijemu je središtu smještena zjenica |
šarèničnī | prid. 〈G šarèničnōg(a); ž. šarèničnā, s. šarèničnō〉 koji se odnosi na šarenicu |
šarènilo | im. s. 〈G šarènila〉 svojstvo onoga što je šareno ili raznobojno [~ haljine] |
šàrgija | im. ž. 〈G šàrgijē; mn. N šàrgije, G šȁrgījā〉 glazb. trzalačko žičano glazbalo, tambure koja se svira u Bosanskoj Posavini |
šàrlah | im. m. 〈G šàrlaha〉 med. zarazna dječja bolest koju prouzročuju streptokoki i koja se prenosi kapljičnom infekcijom |
šarlàtan | im. m. 〈G šarlàtana; mn. N šarlàtani, G šarlàtānā〉 nestručnjak koji se izdaje za stručnjaka |
šarlàtānka | im. ž. 〈G šarlàtānkē, DL šarlàtānki; mn. N šarlàtānke, G šarlàtānkā/šarlàtānkī〉 nestručnjakinja koja se izdaje za stručnjakinju |
šarlàtanskī | prid. 〈G šarlàtanskōg(a); ž. šarlàtanskā, s. šarlàtanskō〉 koji se odnosi na šarlatane [~ postupak] |
šȁrm | im. m. 〈G šȁrma〉 osobina onoga koji se sviđa drugima, koji osvaja svojim nastupom i ponašanjem |
šȁrmer | im. m. 〈G šȁrmera, V šȁrmeru; mn. N šȁrmeri, G šȁrmērā〉 osoba koja šarmira |
šȁrmerica | im. ž. 〈G šȁrmericē; mn. N šȁrmerice, G šȁrmerīcā〉 žena koja šarmira |
šȁrmeričin | prid. 〈G šȁrmeričina; ž. šȁrmeričina, s. šȁrmeričino〉 koji pripada šarmerici |
šȁrmerskī | prid. 〈G šȁrmerskōg(a); ž. šȁrmerskā, s. šȁrmerskō〉 koji se odnosi na šarmere [~ osmijeh] |
šarmírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šàrmīrām, 3. l. mn. šarmírajū, imp. šàrmīrāj, aor. šarmírah, imperf. šàrmīrāh, prid. r. šarmírao, prid. t. šàrmīrān〉 osvojiti/osvajati koga svojim nastupom i ponašanjem |
šaròlik | prid. 〈G šaròlika; odr. šaròlikī, G šaròlikōg(a); ž. šaròlika, s. šaròliko〉 koji je sastavljen od različitih jedinka ili sastojaka [šaroliko društvo]; sin. raznolik |
šaròlikōst | im. ž. 〈G šaròlikosti, I šaròlikošću/šaròlikosti〉 svojstvo onoga što je šaroliko |
šȃš | im. m. 〈G šȃša, L šášu; mn. N šȁševi, G šȁšēvā〉 1. bot. trajna biljka slična travi koja raste na vlažnim staništima 2. mjesto na kojemu raste istoimena biljka |
šȁšav | prid. 〈G šȁšava; odr. šȁšavī, G šȁšavōg(a); ž. šȁšava, s. šȁšavo; komp. šašàvijī〉 koji je pomalo lud, koji nije jako pametan ili ozbiljan [~ čovjek; šašava ideja; šašavo ponašanje]; sin. luckast |
šàtor | im. m. 〈G šàtora, I šàtorom; mn. N šàtori, G šȁtōrā〉 sklonište napravljeno od raširenoga nepropusnog platna pričvršćenoga za tlo, služi za privremeni boravak na otvorenome prostoru [podignuti ~ u šumi; cirkuski ~; vojnički ~] |
šàtorskī | prid. 〈G šàtorskōg(a); ž. šàtorskā, s. šàtorskō〉 koji se odnosi na šator [šatorsko krilo] |
šȁv | im. m. 〈G šȁva, L šàvu; mn. N šȁvovi, G šȁvōvā〉 1. mjesto na kojemu se dva dijela spajaju u cjelinu [~ na cijevi] 2. spoj dvaju dijelova tkanine načinjen šivaćom niti [~ na košulji]; sin. (rub) 3. med. umjetni spoj tkiva nakon operacijskoga zahvata [kirurški ~] 4. 〈mn.〉 anat. vezivni spojevi koji povezuju kosti glave [~ lubanje] ♦ pucati po 〈svim〉 šavovima ne izdržavati pod pritiskom, biti izložen velikomu pritisku ili stresu |
ščèpati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ščèpām, 3. l. mn. ščèpajū, imp. ščèpāj, aor. ščèpah, prid. r. ščèpao, prid. t. ščȅpān〉 naglo uhvatiti |
šćućúriti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. šćùćūrīm se, 3. l. mn. šćùćūrē se, imp. šćućúri se, aor. šćućúrih se, prid. r. šćućúrio se, prid. t. ščùćūren〉 sviti se od hladnoće ili straha, stisnuti se uz koga tražeći zaštitu [~ uz majku] |
šèćer | im. m. 〈G šèćera, I šèćerom; mn. N šèćeri, G šȅćērā〉 1. 〈jd.〉 slatka tvar koja se dobiva od šećerne repe ili šećerne trske i kojom se slade jela i pića, može biti u obliku kristalnih zrna, praha ili kocaka [bijeli ~; smeđi ~]; sin. slador zast. 2. kem. jednostavni ugljikohidrat, najčešće slatkoga okusa, topljiv u vodi; sin. saharid ◇ grožđani ~ najprošireniji monosaharid u prirodi, bijela kristalna tvar slatka okusa koja se nalazi u sokovima voća, u malim količinama u krvi te vezana u disaharidima i polisaharidima, industrijski se dobiva iz škroba; sin. glukoza; mliječni ~ disaharid koji se dobiva iz mlijeka; sin. laktoza; obični/trščani ~ bijela kristalna tvar lako topljiva u vodi, disaharid koji se sastoji od jedne molekule glukoze i jedne molekule fruktoze; sin. saharoza; sladni ~ disaharid koji nastaje razgradnjom škroba, nalazi se u sladu; sin. maltoza; voćni ~ jednostavni šećer koji se nalazi u biljkama i medu, kristalna tvar lako topljiva u vodi; sin. fruktoza |
šećeràna | im. ž. 〈G šećerànē; mn. N šećeràne, G šećeránā〉 tvornica šećera |
šećèrāš | im. m. 〈G šećeráša, V šȅćerāšu; mn. N šećeráši, G šećerášā〉 razg. v. dijabetičar |
šećerášev | prid. 〈G šećeráševa; ž. šećeráševa, s. šećeráševo〉 razg. v. dijabetičarev, dijabetičarov |
šećeràšica | im. ž. 〈G šećeràšicē; mn. N šećeràšice, G šećeràšīcā〉 razg. v. dijabetičarka |
šećeràšičin | prid. 〈G šećeràšičina; ž. šećeràšičina, s. šećeràšičino〉 razg. v. dijabetičarkin |
šèćeriti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šèćerīm, 3. l. mn. šèćerē, imp. šèćeri, aor. šèćerih, imperf. šèćērāh, prid. r. šèćerio, prid. t. šèćeren〉 zaslađivati što šećerom |
šèćērnī | prid. 〈G šèćērnōg(a); ž. šèćērnā, s. šèćērnō〉 koji se odnosi na šećer [šećerna repa; šećerna trska] |