šintòist | im. m. 〈G šintòista, V šintòistu; mn. N šintòisti, G šintòīstā〉 rel. pripadnik ili sljedbenik šintoizma |
šintòistica | im. ž. 〈G šintòisticē; mn. N šintòistice, G šintòistīcā〉 rel. pripadnica ili sljedbenica šintoizma |
šintòističin | prid. 〈G šintòističina; ž. šintòističina, s. šintòističino〉 koji pripada šintoistici |
šintoìzam | im. m. 〈G šintoìzma〉 rel. najstarija japanska religija utemeljena na štovanju božanstava prisutnih u svim živim stvarima i pojavama |
šípak | im. m. 〈G šípka; mn. N šípci, G šȋpākā〉 1. a. bot. grm s oštrim nadolje svinutim bodljikama i jestivim jajolikim crvenkastim plodom; sin. divlja ruža v. pod ruža b. bot. jestivi jajolik crvenkast plod istoimene biljke [pekmez od šipka]; sin. divlja ruža v. pod ruža c. čaj od istoimenoga ploda 2. bot. a. primorska biljka, grm ili malo drvo čiji plod veličine jabuke sadržava jestive crvene sjemenke; sin. (mogranj, nar) b. plod istoimene biljke; sin. (mogranj, nar) ♦ dobiti ~ ne dobiti ništa |
šȉparica | im. ž. 〈G šȉparicē; mn. N šȉparice, G šȉparīcā〉 razg. mlada djevojka |
šȉparičin | prid. 〈G šȉparičina; ž. šȉparičina, s. šȉparičino〉 razg. koji pripada šiparici |
šȉpka | im. ž. 〈G šȉpkē, DL šȉpci; mn. N šȉpke, G šȉpākā/šȋpkā/šȉpkī〉 izdužena i tanka palica koji je dio kakve konstrukcije [aluminijska ~; čelična ~; kovinska ~] |
šípkov | prid. 〈G šípkova; ž. šípkova, s. šípkovo〉 1. koji pripada šipku [~ cvijet] 2. koji se dobiva od šipka [~ čaj; šipkovo vino] |
šìprāg | im. m. → šikara |
šírēnje | im. s. 〈G šírēnja〉 1. povećavanje širine čega, činjenje čega širim; sin. proširivanje; ant. suzivanje, sužavanje 2. činjenje područja djelovanja širim ili većim; sin. (ekspanzija) 3. činjenje da se što dozna; sin. pronošenje 4. činjenje da što postane prihvaćeno u što širemu krugu ljudi 5. razmicanje čega u širinu 6. postajanje širim; sin. proširivanje; ant. suzivanje, sužavanje 7. zauzimanje kakva prostora; sin. prostiranje, pružanje, rasprostiranje |
širìna | im. ž. 〈G širìnē; mn. N širìne, G širínā〉 1. razmak između bočnih strana tijela ili površine [~ ulice] 2. vodoravna strana kakva tijela [~ ormara] 3. otvoren, beskrajan prostor koji se proteže na sve strane [nebeska ~; morska ~] 4. pren. opseg ili razmjer neke misli, osjećaja, shvaćanja, zbivanja i sl. [~ pripovijedanja; ~ poduhvata] ◇ geografska ~ zem. kutna udaljenost kojega mjesta na Zemljinoj površini od polutnika prema sjeveru ili jugu; sin. transverzala; ant. geografska dužina v. pod dužina, longituda |
šíriti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šȋrīm, 3. l. mn. šȋrē, imp. šíri, aor. šírih, imperf. šȋrāh, prid. r. šírio, prid. t. šȋren〉 1. povećavati širinu čega, činiti što širim [~ cestu; ~ hlače; ~ odijelo]; sin. proširivati; ant. suzivati, sužavati 2. činiti područje djelovanja širim ili većim [~ nastavni program; ~ proizvodnju]; sin. proširivati 3. činiti da se što dozna [~ glas o pobjedi; ~ vijest]; sin. pronositi 4. činiti da što postane prihvaćeno u što širemu krugu ljudi [~ ljubav; ~ nove ideje] 5. razmicati što u širinu [~ ruke; ~ krila] • šíriti se 〈povr.〉 1. postajati širim [Vesta se nošenjem širi.]; sin. proširivati se v. pod proširivati; ant. suzivati se v. pod suzivati, sužavati se v. pod sužavati 2. rastom zauzimati veći prostor [Krošnja se širi na sve strane.]; sin. proširivati se v. pod proširivati 3. pren. razvijati se u prostoru [Zvuk se širi dvoranom.]; sin. razlijegati se 4. postajati prisutnim na većem području [Bakterija se širi.]; sin. proširivati se v. pod proširivati, rasprostranjivati se |
šìrok | prid. 〈G širòka; odr. šìrokī, G šìrokōg(a); ž. širòka, s. širòko; komp. šȉrī〉 1. koji ima širinu veću od prosječne ili uobičajene [široka ramena; ~ krevet]; ant. uzak 2. koji je prostran, koji se pruža na sve strane [široka ravnica] 3. koji obuhvaća veći broj ljudi, stvari, pojmova i dr. [~ krug ljudi]; ant. uzak 4. pren. a. koji ima razumijevanja za različita mišljenja [~ čovjek] b. koji odražava čije razumijevanje za različita mišljenja [široki pogledi]; ant. uzak c. koji obuhvaća veoma veliko područje [široka kultura] ♦ pao je (pružio se i sl.) koliko je dug i ~, usp. dug |
širòko | im. s. 〈G širòkōg(a)〉 v. jugo |
širokògrudan | prid. 〈G širokògrudna; odr. širokògrudnī, G širokògrudnōg(a); ž. širokògrudna, s. širokògrudno; komp. širokogrùdnijī〉 1. koji je nesebičan i velikodušan [~ gazda] 2. koji odražava čiju nesebičnost i velikodušnost [širokogrudna gesta] |
širokògrudnōst | im. ž. 〈G širokògrudnosti, I širokògrudnošću/širokògrudnosti〉 osobina onoga koji je širokogrudan ili svojstvo onoga što je širokogrudno |
širokònosnī | prid. 〈G širokònosnōg(a); ž. širokònosnā, s. širokònosnō〉 koji je široka nosa [širokonosni majmun]; ant. uskonosni |
širokòtrāčnī | prid. 〈G širokòtrāčnōg(a); ž. širokòtrāčnā, s. širokòtrāčnō〉 1. koji ima razmak tračnica veći od uobičajenoga [širokotračna pruga] 2. koji je predviđen za vožnju po tračnicama koje imaju razmak veći od uobičajenoga [širokotračna željeznica]; ant. uskotračni |
šȋrom | pril. 1. po cijeloj širini [putovati ~ domovine]; sin. diljem 2. čitavom širinom, do kraja [~ otvoriti vrata] |
šíšānje | im. s. 〈G šíšānja; mn. N šíšānja, G šíšānjā〉 rezanje ili oblikovanje škarama |
šìšārka | im. ž. → češer |
šíšati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šȋšām, 3. l. mn. šíšajū, imp. šȋšāj, aor. šíšah, imperf. šȋšāh, prid. r. šíšao, prid. t. šȋšān〉 rezati ili oblikovati škarama [Ona dobro šiša.; ~ kosu; ~ ovce; ~ živicu] • šíšati (se) 〈prijel.〉 škarama rezati ili oblikovati komu kosu [Šišam se svaki mjesec.] |
šȉška | im. ž. 〈G šȉškē, DL šȉški; mn. N šȉške, G šȉšākā/šȋškā/šȉškī〉 bot. 1. tvrda tvorevina loptasta oblika na biljkama koju izazivaju neke vrste gljiva, bakterija, grinja i neki kukci 2. → češer |
šȉške | im. ž. mn. 〈G šȉšākā/šȋškā/šȉškī〉 kosa koja se spušta preko čela |
šìšmiš | |
šíštati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. šíštī, 3. l. mn. šíštē, aor. 3. l. jd. šȋštā, imperf. 3. l. jd. šíštāše, prid. r. šíštio〉 ispuštati piskutav šum [Voda šišti u čajniku.] |
šȉti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šȉjēm, 3. l. mn. šȉjū, imp. šȋj, aor. šȉh, imperf. šȉjāh, prid. r. šȉo, prid. t. šìven, pril. s. šȉjūći, pril. p. šȋvši〉 iglom i koncem povezivati što, izrađivati što šivanjem [~ odijelo; ~ ranu]; sin. šivati |
šìvāč | im. m. 〈G šiváča, V šȉvāču; mn. N šiváči, G šiváčā〉 osoba koja šije |
šivàčica | im. ž. 〈G šivàčicē; mn. N šivàčice, G šivàčīcā〉 žena koja šije |
šivàčičin | prid. 〈G šivàčičina; ž. šivàčičina, s. šivàčičino〉 koji pripada šivačici |
šìvāćī | prid. 〈G šìvāćēg(a); ž. šìvāćā, s. šìvāćē〉 koji služi za šivanje [~ stroj; ~ pribor] |
šivàćica | im. ž. 〈G šivàćicē; mn. N šivàćice, G šivàćīcā〉 stroj za šivanje |
šívānje | im. s. 〈G šívānja〉 povezivanje, spajanje komada tkanine, kože i sl. iglom i koncem [~ odijela] |
šívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šȋvām, 3. l. mn. šívajū, imp. šȋvāj, aor. šívah, imperf. šȋvāh, prid. r. šívao, prid. t. šȋvān, pril. s. šívajūći〉 usp. šiti |
škàkljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. škȁkljēm, 3. l. mn. škȁkljū, imp. škàklji, aor. škàkljah, imperf. škȁkljāh, prid. r. škàkljao, prid. t. škȁkljān〉 nadraživati kožu lakim učestalim dodirima koji izazivaju smijeh [~ brata]; sin. golicati |
škàkljiv | prid. 〈G škàkljiva; odr. škàkljivī, G škàkljivōg(a); ž. škàkljiva, s. škàkljivo; komp. škakljìvijī〉 1. koji je osjetljiv na to kad ga tko škaklje [~ momak]; sin. golicav 2. pren. koji zahtijeva oprezan pristup [škakljivo pitanje] |
škàkljivōst | im. ž. 〈G škàkljivosti, I škàkljivošću/škàkljivosti〉 1. osobina onoga koji je škakljiv; sin. golicavost 2. svojstvo onoga što je škakljivo |
škȃmp | im. m. 〈G škȃmpa; mn. N škȃmpi, G škȃmpā〉 zool. rak desetonožac svijetlocrvene do smeđe boje, trokutastih izduženih kliješta i cijenjena mesa |
škànjac | im. m. 〈G škánjca; mn. N škánjci, G škȃnjācā〉 zool. strvinar širokih, zaobljenih krila i repa [~ mišar] |
škȁre | im. pl. t. ž. 〈G škȃrā〉 1. naprava za rezanje s dvama oštrim krakovima [krojačke ~; kirurške ~] 2. pren. položaj između dviju opasnosti [uletjeti u ~] |
škȁrice | im. pl. t. ž. 〈G škȁrīcā〉 um. male škare |
škàrpīna | im. ž. 〈G škàrpīnē; mn. N škàrpīne, G škàrpīnā〉 pokr. v. škrpina |
škȉljav | prid. 〈G škȉljava; odr. škȉljavī, G škȉljavōg(a); ž. škȉljava, s. škȉljavo; komp. škiljàvijī〉 kojemu oči ne gledaju u istome smjeru, nego jedno ili oba oka gledaju prema nosu; ant. razrok |
škȉljavōst | im. ž. 〈G škȉljavosti, I škȉljavošću/škȉljavosti〉 osobina onoga koji je škiljav; ant. razrokost |
škíljiti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. škíljīm, 3. l. mn. škíljē, imp. škílji, aor. škíljih, imperf. škíljāh, prid. r. škíljio〉 1. gledati tako da se pravci gledanja iz jednoga i drugoga oka sijeku [~ na jedno oko] 2. v. žmiriti |
škljȍc | usk. oponaša zvuk koji nastaje kad što u što nasjedne ili što iz čega iskoči |
škljȍcati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. škljȍcām, 3. l. mn. škljȍcajū, imp. škljȍcāj, aor. škljȍcah, imperf. škljȍcāh, prid. r. škljȍcao〉 proizvoditi zvuk nalik na škljoc [Škljoca mi koljeno.] ◇ ~ fotoaparatom razg. v. fotografirati, slikati |