šintòist

im. m. G šintòista, V šintòistu; mn. N šintòisti, G šintòīstā rel. pripadnik ili sljedbenik šintoizma

šintòistica

im. ž. G šintòisticē; mn. N šintòistice, G šintòistīcā rel. pripadnica ili sljedbenica šintoizma

šintòističin

prid. G šintòističina; ž. šintòističina, s. šintòističino koji pripada šintoistici

šintoìzam

im. m. G šintoìzma rel. najstarija japanska religija utemeljena na štovanju božanstava prisutnih u svim živim stvarima i pojavama

šípak

im. m. G šípka; mn. N šípci, G šȋpākā 1. a. bot. grm s oštrim nadolje svinutim bodljikama i jestivim jajolikim crvenkastim plodom; sin. divlja ruža v. pod ruža b. bot. jestivi jajolik crvenkast plod istoimene biljke [pekmez od šipka]; sin. divlja ruža v. pod ruža c. čaj od istoimenoga ploda 2. bot. a. primorska biljka, grm ili malo drvo čiji plod veličine jabuke sadržava jestive crvene sjemenke; sin. (mogranj, nar) b. plod istoimene biljke; sin. (mogranj, nar) ♦ dobiti ~ ne dobiti ništa

šȉparica

im. ž. G šȉparicē; mn. N šȉparice, G šȉparīcā razg. mlada djevojka

šȉparičin

prid. G šȉparičina; ž. šȉparičina, s. šȉparičino razg. koji pripada šiparici

šȉpka

im. ž. G šȉpkē, DL šȉpci; mn. N šȉpke, G šȉpākā/šȋpkā/šȉpkī izdužena i tanka palica koji je dio kakve konstrukcije [aluminijska ~; čelična ~; kovinska ~]

šípkov

prid. G šípkova; ž. šípkova, s. šípkovo 1. koji pripada šipku [~ cvijet] 2. koji se dobiva od šipka [~ čaj; šipkovo vino]

šìprāg

im. m. šikara

šírēnje

im. s. G šírēnja 1. povećavanje širine čega, činjenje čega širim; sin. proširivanje; ant. suzivanje, sužavanje 2. činjenje područja djelovanja širim ili većim; sin. (ekspanzija) 3. činjenje da se što dozna; sin. pronošenje 4. činjenje da što postane prihvaćeno u što širemu krugu ljudi 5. razmicanje čega u širinu 6. postajanje širim; sin. proširivanje; ant. suzivanje, sužavanje 7. zauzimanje kakva prostora; sin. prostiranje, pružanje, rasprostiranje

širìna

im. ž. G širìnē; mn. N širìne, G širínā 1. razmak između bočnih strana tijela ili površine [~ ulice] 2. vodoravna strana kakva tijela [~ ormara] 3. otvoren, beskrajan prostor koji se proteže na sve strane [nebeska ~; morska ~] 4. pren. opseg ili razmjer neke misli, osjećaja, shvaćanja, zbivanja i sl. [~ pripovijedanja; ~ poduhvata]  geografska ~ zem. kutna udaljenost kojega mjesta na Zemljinoj površini od polutnika prema sjeveru ili jugu; sin. transverzala; ant. geografska dužina v. pod dužina, longituda

šíriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. šȋrīm, 3. l. mn. šȋ, imp. šíri, aor. šírih, imperf. šȋrāh, prid. r. šírio, prid. t. šȋren 1. povećavati širinu čega, činiti što širim [~ cestu; ~ hlače; ~ odijelo]; sin. proširivati; ant. suzivati, sužavati 2. činiti područje djelovanja širim ili većim [~ nastavni program; ~ proizvodnju]; sin. proširivati 3. činiti da se što dozna [~ glas o pobjedi; ~ vijest]; sin. pronositi 4. činiti da što postane prihvaćeno u što širemu krugu ljudi [~ ljubav; ~ nove ideje] 5. razmicati što u širinu [~ ruke; ~ krila] • šíriti se povr. 1. postajati širim [Vesta se nošenjem širi.]; sin. proširivati se v. pod proširivati; ant. suzivati se v. pod suzivati, sužavati se v. pod sužavati 2. rastom zauzimati veći prostor [Krošnja se širi na sve strane.]; sin. proširivati se v. pod proširivati 3. pren. razvijati se u prostoru [Zvuk se širi dvoranom.]; sin. razlijegati se 4. postajati prisutnim na većem području [Bakterija se širi.]; sin. proširivati se v. pod proširivati, rasprostranjivati se

šìrok

prid. G širòka; odr. šìrokī, G šìrokōg(a); ž. širòka, s. širòko; komp. šȉ 1. koji ima širinu veću od prosječne ili uobičajene [široka ramena; ~ krevet]; ant. uzak 2. koji je prostran, koji se pruža na sve strane [široka ravnica] 3. koji obuhvaća veći broj ljudi, stvari, pojmova i dr. [~ krug ljudi]; ant. uzak 4. pren. a. koji ima razumijevanja za različita mišljenja [~ čovjek] b. koji odražava čije razumijevanje za različita mišljenja [široki pogledi]; ant. uzak c. koji obuhvaća veoma veliko područje [široka kultura] ♦ pao je (pružio se i sl.) koliko je dug i ~, usp. dug

širòko

im. s. G širòkōg(a) v. jugo

širokògrudan

prid. G širokògrudna; odr. širokògrudnī, G širokògrudnōg(a); ž. širokògrudna, s. širokògrudno; komp. širokogrùdnijī 1. koji je nesebičan i velikodušan [~ gazda] 2. koji odražava čiju nesebičnost i velikodušnost [širokogrudna gesta]

širokògrudnōst

im. ž. G širokògrudnosti, I širokògrudnošću/širokògrudnosti osobina onoga koji je širokogrudan ili svojstvo onoga što je širokogrudno

širokònosnī

prid. G širokònosnōg(a); ž. širokònosnā, s. širokònosnō koji je široka nosa [širokonosni majmun]; ant. uskonosni

širokòtrāčnī

prid. G širokòtrāčnōg(a); ž. širokòtrāčnā, s. širokòtrāčnō 1. koji ima razmak tračnica veći od uobičajenoga [širokotračna pruga] 2. koji je predviđen za vožnju po tračnicama koje imaju razmak veći od uobičajenoga [širokotračna željeznica]; ant. uskotračni

šȋrom

pril. 1. po cijeloj širini [putovati ~ domovine]; sin. diljem 2. čitavom širinom, do kraja [~ otvoriti vrata]

šíšānje

im. s. G šíšānja; mn. N šíšānja, G šíšānjā rezanje ili oblikovanje škarama

šìšārka

im. ž. češer

šíšati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. šȋšām, 3. l. mn. šíšajū, imp. šȋšāj, aor. šíšah, imperf. šȋšāh, prid. r. šíšao, prid. t. šȋšān rezati ili oblikovati škarama [Ona dobro šiša.; ~ kosu; ~ ovce; ~ živicu] • šíšati (se) prijel. škarama rezati ili oblikovati komu kosu [Šišam se svaki mjesec.]

šȉška

im. ž. G šȉškē, DL šȉški; mn. N šȉške, G šȉšākā/šȋškā/šȉškī bot. 1. tvrda tvorevina loptasta oblika na biljkama koju izazivaju neke vrste gljiva, bakterija, grinja i neki kukci 2.  češer

šȉške

im. ž. mn. G šȉšākā/šȋškā/šȉškī kosa koja se spušta preko čela

šìšmiš

im. m. G šìšmiša; mn. N šìšmiši, G šȉšmīšā zool. 1. mn. red letećih sisavaca plodvaša koji noću lete s pomoću letnica, a danju spavaju okrenuti naglavce 2. pripadnik istoimenoga reda; sin. netopir, slijepi miš razg. v. pod miš

šíštati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. šíštī, 3. l. mn. šíštē, aor. 3. l. jd. šȋštā, imperf. 3. l. jd. šíštāše, prid. r. šíštio ispuštati piskutav šum [Voda šišti u čajniku.]

šȉti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. šȉjēm, 3. l. mn. šȉ, imp. šȋj, aor. šȉh, imperf. šȉjāh, prid. r. šȉo, prid. t. šìven, pril. s. šȉjūći, pril. p. šȋvši iglom i koncem povezivati što, izrađivati što šivanjem [~ odijelo; ~ ranu]; sin. šivati

šìvāč

im. m. G šiváča, V šȉvāču; mn. N šiváči, G šiváčā osoba koja šije

šivàčica

im. ž. G šivàčicē; mn. N šivàčice, G šivàčīcā žena koja šije

šivàčičin

prid. G šivàčičina; ž. šivàčičina, s. šivàčičino koji pripada šivačici

šìvāćī

prid. G šìvāćēg(a); ž. šìvāćā, s. šìvāćē koji služi za šivanje [~ stroj; ~ pribor]

šivàćica

im. ž. G šivàćicē; mn. N šivàćice, G šivàćīcā stroj za šivanje

šívānje

im. s. G šívānja povezivanje, spajanje komada tkanine, kože i sl. iglom i koncem [~ odijela]

šívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. šȋvām, 3. l. mn. šívajū, imp. šȋvāj, aor. šívah, imperf. šȋvāh, prid. r. šívao, prid. t. šȋvān, pril. s. šívajūći usp. šiti

škàkljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. škȁkljēm, 3. l. mn. škȁkljū, imp. škàklji, aor. škàkljah, imperf. škȁkljāh, prid. r. škàkljao, prid. t. škȁkljān nadraživati kožu lakim učestalim dodirima koji izazivaju smijeh [~ brata]; sin. golicati

škàkljiv

prid. G škàkljiva; odr. škàkljivī, G škàkljivōg(a); ž. škàkljiva, s. škàkljivo; komp. škakljìvijī 1. koji je osjetljiv na to kad ga tko škaklje [~ momak]; sin. golicav 2. pren. koji zahtijeva oprezan pristup [škakljivo pitanje]

škàkljivōst

im. ž. G škàkljivosti, I škàkljivošću/škàkljivosti 1. osobina onoga koji je škakljiv; sin. golicavost 2. svojstvo onoga što je škakljivo

škȃmp

im. m. G škȃmpa; mn. N škȃmpi, G škȃmpā zool. rak desetonožac svijetlocrvene do smeđe boje, trokutastih izduženih kliješta i cijenjena mesa

škànjac

im. m. G škánjca; mn. N škánjci, G škȃnjācā zool. strvinar širokih, zaobljenih krila i repa [~ mišar]

škȁre

im. pl. t. ž. G škȃ 1. naprava za rezanje s dvama oštrim krakovima [krojačke ~; kirurške ~] 2. pren. položaj između dviju opasnosti [uletjeti u ~]

škȁrice

im. pl. t. ž. G škȁrīcā um. male škare

škàrpīna

im. ž. G škàrpīnē; mn. N škàrpīne, G škàrpīnā pokr. v. škrpina

škȉljav

prid. G škȉljava; odr. škȉljavī, G škȉljavōg(a); ž. škȉljava, s. škȉljavo; komp. škiljàvijī kojemu oči ne gledaju u istome smjeru, nego jedno ili oba oka gledaju prema nosu; ant. razrok

škȉljavōst

im. ž. G škȉljavosti, I škȉljavošću/škȉljavosti osobina onoga koji je škiljav; ant. razrokost

škíljiti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. škíljīm, 3. l. mn. škíljē, imp. škílji, aor. škíljih, imperf. škíljāh, prid. r. škíljio 1. gledati tako da se pravci gledanja iz jednoga i drugoga oka sijeku [~ na jedno oko] 2. v. žmiriti

škljȍc

usk. oponaša zvuk koji nastaje kad što u što nasjedne ili što iz čega iskoči

škljȍcati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. škljȍcām, 3. l. mn. škljȍcajū, imp. škljȍcāj, aor. škljȍcah, imperf. škljȍcāh, prid. r. škljȍcao proizvoditi zvuk nalik na škljoc [Škljoca mi koljeno.]  ~ fotoaparatom razg. v. fotografirati, slikati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga