gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. škljȍcnēm, 3. l. mn. škljȍcnū, imp. škljȍcni, aor. škljȍcnuh, prid. r. škljȍcnuo〉 proizvesti zvuk nalik na škljoc

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. škȍdīm, 3. l. mn. škȍdē, imp. škȍdi, aor. škȍdih, imperf. škȍđāh, prid. r. škȍdio〉 nanositi štetu komu ili čemu [~ zdravlju]; sin. štetiti

prid. 〈G škòdljiva; odr. škòdljivī, G škòdljivōg(a); ž. škòdljiva, s. škòdljivo; komp. škodljìvijī〉 koji šteti čemu, koji je loš za što [~ za zdravlje]; sin. štetan

im. ž. 〈G škòdljivosti, I škòdljivošću/škòdljivosti〉 svojstvo onoga što je škodljivo; sin. štetnost

im. ž. 〈G škȏlē; mn. N škȏle, G škȏlā〉 1. ustanova u kojoj se djeca i mladi ljudi školuju, odgajaju i obrazuju, u kojoj prema nastavnome programu stječu znanja i vještine [osnovna ~; srednja ~; visoka ~] 2. zgrada u kojoj je smještena istoimena ustanova [graditi škole] 3. skup nastavnika i učenika istoimene ustanove 4. poseban smjer u znanosti ili umjetnosti po kojemu se njegovi sljedbenici međusobno razlikuju [književna ~; slikarska ~] 5. sustav odgoja i ponašanja [To je stara ~.] 6. dječja igra, igra se pločicom koja se gura poskakujući na jednoj nozi u nekoliko nacrtanih kvadrata [igrati se škole] ♦ 〈to je〉 dobra ~ komu 〈to je〉 pouka, 〈to je〉 pogreška na kojoj se uči

im. m. 〈G školárca, V škȍlārče; mn. N školárci, G škòlārācā〉 dječak koji ide u školu

prid. 〈G školárčeva; ž. školárčeva, s. školárčevo〉 koji pripada školarcu

im. ž. 〈G školàrinē; mn. N školàrine, G školàrīnā〉 novčana naknada koja se plaća za školovanje

im. ž. 〈G škòlārkē, DL škòlārki; mn. N škòlārke, G škòlārkā/škòlārkī〉 djevojčica koja ide u školu

im. s. 〈G škȍlovānja〉 1. slanje koga u škole 2. pohađanje škole

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. škȍlujēm, 3. l. mn. škȍlujū, imp. škȍlūj, aor. škȍlovah, imperf. škȍlovāh, prid. r. škȍlovao, prid. t. škȍlovān〉 poslati/slati koga u škole i platiti/plaćati mu školovanje [~ djecu] • škȍlovati se 〈povr.〉 pohađati školu [~ se u velikome gradu]; sin. obrazovati se v. pod obrazovati

prid. 〈G škòlskōg(a); ž. škòlskā, s. škòlskō〉 1. koji se odnosi na školu [školska nastava; ~ predmet; školsko zvono] 2. koji je svojstven školi, koji je po mjerilima škole [~ primjer]

im. s. 〈G škòlstva〉 sustav odgoja i obrazovanja koji uključuje sve škole u jednoj državi [državno ~; osnovno ~; izmjene u školstvu]

im. ž. 〈G škȏljkē, DL škȏljci; mn. N škȏljke, G škȍljākā/škȏljkā/škȏljkī〉 1. zool. a. dvodijelna vapnena ljuštura koja štiti mekano tijelo školjkaša b. v. školjkaš 2. anat. dio organa koji nalikuje na istoimenu ljušturu školjkaša [nosna ~; ušna ~] 3. predmet koji oblikom podsjeća na istoimenu ljušturu školjkaša [~ mobitela; zahodska ~]

im. m. 〈G školjkára, V škȍljkāru/škȍljkāre; mn. N školjkári, G školjkárā〉 osoba koja se bavi uzgojem i prodajom školjaka

prid. 〈G školjkáreva; ž. školjkáreva, s. školjkárevo〉 koji pripada školjkaru; sin. školjkarov

im. ž. 〈G školjkàricē, DL školjkàrici; mn. N školjkàrice, G školjkàrīcā〉 žena koja se bavi uzgojem i prodajom školjaka

prid. 〈G školjkàričina; ž. školjkàričina, s. školjkàričino〉 koji pripada školjkarici

prid. 〈G školjkárova; ž. školjkárova, s. školjkárovo〉 usp. školjkarev

im. s. 〈G školjkárstva〉 djelatnost uzgoja i prodaje školjaka

im. m. 〈G školjkáša; mn. N školjkáši, G školjkášā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred vodenih mekušaca sploštena tijela koji nemaju glavu, a tijelo im štiti vapnena ljuštura 2. pripadnik istoimenoga razreda; sin. (školjka)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. škòpīm, 3. l. mn. škòpē, imp. škòpi, aor. škòpih, imperf. škòpljāh, prid. r. škòpio, prid. t. škȍpljen〉 odstranjivati testise [~ bika]; sin. kastrirati, štrojiti razg., uškopljavati, uškopljivati, uštrojavati razg., uštrojivati razg.

im. m. 〈G škorpióna, V škȍrpiōne; mn. N škorpióni, G škorpiónā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 red najvećih i najstarijih kopnenih paučnjaka koji na prednjemu dijelu tijela imaju par kratkih i snažnih kliješta, čeljusne su im noge duže od ostalih udova i na njima su snažne štipaljke, a na stražnjemu izduženom dijelu imaju otrovnu bodljiku; sin. štipavac b. pripadnik istoimenoga reda; sin. štipavac 2. 〈jd.〉 (Škorpìōn) astr. zviježđe zodijaka između Vage i Strijelca 3. a. 〈jd.〉 astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 23. listopada do 21. studenoga b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku

prid. 〈G škȍtskōg(a); ž. škȍtskā, s. škȍtskō〉 1. koji se odnosi na Škote i Škotsku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. a. jedan od službenih pofručnih jezika u Škotskoj i narodni jezik Škota koji pripada germanskim jezicima b. v. gaelski

im. ž. 〈G škrȁbicē; mn. N škrȁbice, G škrȁbīcā〉 kutija s otvorom kroz koji se ubacuje novac, obično kovanice, u dobrotvorne svrhe ili za štednju [crkvena ~]

im. ž. 〈G škrȁpē; mn. N škrȁpe, G škrȃpā〉 zem. nepravilna žljebasta udubina na vapnencu odijeljena od druge takve udubine oštrim bridovima i izdužena u smjeru otjecanja vode

im. ž. 〈G škȑgē, DL škȑgi; mn. N škȑge, G škȓgā〉 anat. dišni organ organizama koji žive u vodi

im. m. 〈G škȑguta〉 zvuk koji se čuje kad se pokreće čeljust [~ zuba]; sin. škripa pren., škripanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. škr̀gućēm, 3. l. mn. škr̀gućū, imp. škrgùći, aor. škrgùtah, imperf. škr̀gutāh, prid. r. škrgùtao〉 proizvoditi zvuk pokrećući čeljusti [~ zubima od bijesa]; sin. škripati, škripiti

im. ž. 〈G škrȉnjē; mn. N škrȉnje, G škrȋnjā〉 1. sanduk, često okovan i ukrašen, u kojemu se drži rublje ili različiti vrijedni predmeti [~ s blagom]; sin. (kovčeg) 2. razg. v. zamrzivač

im. ž. 〈G škrȉpē〉 1. oštri zvukovi nejednake jačine i visine koji nastaju od trenja suhoga drva ili dijelova strojeva koje treba podmazati [~ vrata; ~ kotača] 2. pren. zvuk koji se čuje kad se pokreće čeljust [~ zuba]; sin. škrgut; sin. škripanje

im. s. 〈G škrípānja〉 1. stvaranje ili izazivanje škripe 2. stvaranje zvuka pokretanjem čeljusti 3. usp. škripa

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. škrȋpām/škrȋpljēm, 3. l. mn. škrípajū/škrȋpljū, imp. škrȋpāj/škríplji, aor. škrípah, imperf. škrȋpāh/škrȋpljāh, prid. r. škrípao〉 1. proizvoditi ili izazivati škripu [prozori škriplju; kotači škripaju] 2. proizvoditi zvuk pokrećući čeljusti [~ zubima od bijesa]; sin. škrgutati; sin. škripiti

prid. 〈G škrȉpava; odr. škrȉpavī, G škrȉpavōg(a); ž. škrȉpava, s. škrȉpavo; komp. škripàvijī〉 koji škripa [škripava vrata]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. škrípīm, 3. l. mn. škrípē, imp. škrípi, aor. škrípih, imperf. škrípāh, prid. r. škrípao〉 usp. škripati

im. m. 〈G škròba〉 kem. polisaharid bijele boje bez okusa i mirisa, rezervna hrana u biljkama u obliku mikroskopskih zrnaca, nalazi se u krumpiru, žitaricama i mahunarkama

prid. 〈G škrȍbnōg(a); ž. škrȍbnā, s. škrȍbnō〉 koji se odnosi na škrob

im. ž. 〈G škropiònicē; mn. N škropiònice, G škropiònīcā〉 posuda u kojoj se drži blagoslovljena voda

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. škròpīm, 3. l. mn. škròpē, imp. škròpi, aor. škròpih, imperf. škròpljāh, prid. r. škròpio, prid. t. škrȍpljen〉 1. 〈prijel.〉 polijevati raspršenim sitnim kapljicama [~ zemlju] 2. 〈neprijel.〉 pren. padati u sitnim rijetkim kapljicama (o kiši)

im. ž. 〈G škr̀pīnē; mn. N škr̀pīne, G škr̀pīnā〉 zool. grabežljiva jestiva morska koštunjača veoma velike glave obično crvene boje sa smećkastim točkama i otrovnim bodljikama na škržnim poklopcima i leđnoj peraji; sin. škarpina pokr.

prid. 〈G škr̀ta; odr. škȑtī, G škȑtōg(a); ž. škr̀ta, s. škȑto; komp. škr̀tijī〉 1. koji pretjerano pazi na novac [~ mladić]; ant. rasipan, rastrošan 2. pren. koji ne daje plod ili ga daje malo [škrta zemlja]; sin. jalov, neplodan; ant. plodan

im. m. 〈G škŕtca, V škȓtče; mn. N škŕtci, G škȓtācā〉 osoba koja je škrta; sin. (škrtica); ant. rasipnik, raspikuća

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. škr̀tārīm, 3. l. mn. škr̀tārē, imp. škrtári, aor. škrtárih, imperf. škr̀tārāh, prid. r. škrtário〉 pretjerano paziti na novac; ant. rasipati pren.

prid. 〈G škr̀tčeva; ž. škr̀tčeva, s. škr̀tčevo〉 koji pripada škrtcu; sin. (škrtičin); ant. rasipnikov, raspikućin 

im. m. ž. 〈G škr̀ticē, V škr̀tice/škr̀tico; mn. N škr̀tice, G škȑtīcā〉 1. v. škrtac 2. 〈ž.〉 žena koja je škrta [ta ~; te škrtice]; ant. rasipnica

prid. 〈G škr̀tičina; ž. škr̀tičina, s. škr̀tičino〉 1. v. škrtčev 2. koji pripada ženi koja je škrta; ant. rasipničin

pril. 〈komp. škr̀tijē〉 tako da se pretjerano pazi na novac, pretjerano štedljivo [~ živjeti]; ant. rasipno, rastrošno

im. ž. 〈G škȑtosti, I škȑtošću/škȑtosti〉 1. osobina onoga koji pretjerano pazi na novac; ant. rasipnost, rastrošnost 2. pren. svojstvo onoga što ne daje plod ili ga daje malo; sin. jalovost, neplodnost; ant. plodnost