škljȍcnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. škljȍcnēm, 3. l. mn. škljȍcnū, imp. škljȍcni, aor. škljȍcnuh, prid. r. škljȍcnuo proizvesti zvuk nalik na škljoc

škȍditi

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. škȍdīm, 3. l. mn. škȍ, imp. škȍdi, aor. škȍdih, imperf. škȍđāh, prid. r. škȍdio nanositi štetu komu ili čemu [~ zdravlju]; sin. štetiti

škòdljiv

prid. G škòdljiva; odr. škòdljivī, G škòdljivōg(a); ž. škòdljiva, s. škòdljivo; komp. škodljìvijī koji šteti čemu, koji je loš za što [~ za zdravlje]; sin. štetan

škòdljivōst

im. ž. G škòdljivosti, I škòdljivošću/škòdljivosti svojstvo onoga što je škodljivo; sin. štetnost

škȏla

im. ž. G škȏ; mn. N škȏle, G škȏ 1. ustanova u kojoj se djeca i mladi ljudi školuju, odgajaju i obrazuju, u kojoj prema nastavnome programu stječu znanja i vještine [osnovna ~; srednja ~; visoka ~] 2. zgrada u kojoj je smještena istoimena ustanova [graditi škole] 3. skup nastavnika i učenika istoimene ustanove 4. poseban smjer u znanosti ili umjetnosti po kojemu se njegovi sljedbenici međusobno razlikuju [književna ~; slikarska ~] 5. sustav odgoja i ponašanja [To je stara ~.] 6. dječja igra, igra se pločicom koja se gura poskakujući na jednoj nozi u nekoliko nacrtanih kvadrata [igrati se škole] ♦ to je dobra ~ komu to je pouka, to je pogreška na kojoj se uči

školárac

im. m. G školárca, V škȍlārče; mn. N školárci, G škòlārācā dječak koji ide u školu

školárčev

prid. G školárčeva; ž. školárčeva, s. školárčevo koji pripada školarcu

školàrina

im. ž. G školàrinē; mn. N školàrine, G školàrīnā novčana naknada koja se plaća za školovanje

škòlārka

im. ž. G škòlārkē, DL škòlārki; mn. N škòlārke, G škòlārkā/škòlārkī djevojčica koja ide u školu

škȍlovānje

im. s. G škȍlovānja 1. slanje koga u škole 2. pohađanje škole

škȍlovati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. škȍlujēm, 3. l. mn. škȍlujū, imp. škȍlūj, aor. škȍlovah, imperf. škȍlovāh, prid. r. škȍlovao, prid. t. škȍlovān poslati/slati koga u škole i platiti/plaćati mu školovanje [~ djecu] • škȍlovati se povr. pohađati školu [~ se u velikome gradu]; sin. obrazovati se v. pod obrazovati

škòlskī

prid. G škòlskōg(a); ž. škòlskā, s. škòlskō 1. koji se odnosi na školu [školska nastava; ~ predmet; školsko zvono] 2. koji je svojstven školi, koji je po mjerilima škole [~ primjer]

škòlstvo

im. s. G škòlstva sustav odgoja i obrazovanja koji uključuje sve škole u jednoj državi [državno ~; osnovno ~; izmjene u školstvu]

škȏljka

im. ž. G škȏljkē, DL škȏljci; mn. N škȏljke, G škȍljākā/škȏljkā/škȏljkī 1. zool. a. dvodijelna vapnena ljuštura koja štiti mekano tijelo školjkaša b. v. školjkaš 2. anat. dio organa koji nalikuje na istoimenu ljušturu školjkaša [nosna ~; ušna ~] 3. predmet koji oblikom podsjeća na istoimenu ljušturu školjkaša [~ mobitela; zahodska ~]

škòljkār

im. m. G školjkára, V škȍljkāru/škȍljkāre; mn. N školjkári, G školjkárā osoba koja se bavi uzgojem i prodajom školjaka

školjkárev

prid. G školjkáreva; ž. školjkáreva, s. školjkárevo koji pripada školjkaru; sin. školjkarov

školjkàrica

im. ž. G školjkàricē, DL školjkàrici; mn. N školjkàrice, G školjkàrīcā žena koja se bavi uzgojem i prodajom školjaka

školjkàričin

prid. G školjkàričina; ž. školjkàričina, s. školjkàričino koji pripada školjkarici

školjkárov

prid. G školjkárova; ž. školjkárova, s. školjkárovo usp. školjkarev

školjkárstvo

im. s. G školjkárstva djelatnost uzgoja i prodaje školjaka

škòljkāš

im. m. G školjkáša; mn. N školjkáši, G školjkášā zool. 1. mn. razred vodenih mekušaca sploštena tijela koji nemaju glavu, a tijelo im štiti vapnena ljuštura 2. pripadnik istoimenoga razreda; sin. (školjka)

škòpiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. škòpīm, 3. l. mn. škòpē, imp. škòpi, aor. škòpih, imperf. škòpljāh, prid. r. škòpio, prid. t. škȍpljen odstranjivati testise [~ bika]; sin. kastrirati, štrojiti razg., uškopljavati, uškopljivati, uštrojavati razg., uštrojivati razg.

škorpìōn

im. m. G škorpióna, V škȍrpiōne; mn. N škorpióni, G škorpiónā 1. zool. a. mn. red najvećih i najstarijih kopnenih paučnjaka koji na prednjemu dijelu tijela imaju par kratkih i snažnih kliješta, čeljusne su im noge duže od ostalih udova i na njima su snažne štipaljke, a na stražnjemu izduženom dijelu imaju otrovnu bodljiku; sin. štipavac b. pripadnik istoimenoga reda; sin. štipavac 2. jd. (Škorpìōn) astr. zviježđe zodijaka između Vage i Strijelca 3. a. jd. astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 23. listopada do 21. studenoga b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku

škȍtskī

prid. G škȍtskōg(a); ž. škȍtskā, s. škȍtskō 1. koji se odnosi na Škote i Škotsku 2. u im. funkciji jd. m. jez. a. jedan od službenih pofručnih jezika u Škotskoj i narodni jezik Škota koji pripada germanskim jezicima b. v. gaelski

škrȁbica

im. ž. G škrȁbicē; mn. N škrȁbice, G škrȁbīcā kutija s otvorom kroz koji se ubacuje novac, obično kovanice, u dobrotvorne svrhe ili za štednju [crkvena ~]

škrȁpa

im. ž. G škrȁ; mn. N škrȁpe, G škrȃ zem. nepravilna žljebasta udubina na vapnencu odijeljena od druge takve udubine oštrim bridovima i izdužena u smjeru otjecanja vode

škȑga

im. ž. G škȑ, DL škȑgi; mn. N škȑge, G škȓ anat. dišni organ organizama koji žive u vodi

škȑgūt

im. m. G škȑguta zvuk koji se čuje kad se pokreće čeljust [~ zuba]; sin. škripa pren., škripanje

škrgùtati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. škr̀gućēm, 3. l. mn. škr̀gućū, imp. škrgùći, aor. škrgùtah, imperf. škr̀gutāh, prid. r. škrgùtao proizvoditi zvuk pokrećući čeljusti [~ zubima od bijesa]; sin. škripati, škripiti

škrȉnja

im. ž. G škrȉnjē; mn. N škrȉnje, G škrȋnjā 1. sanduk, često okovan i ukrašen, u kojemu se drži rublje ili različiti vrijedni predmeti [~ s blagom]; sin. (kovčeg) 2. razg. v. zamrzivač

škrȉpa

im. ž. G škrȉ 1. oštri zvukovi nejednake jačine i visine koji nastaju od trenja suhoga drva ili dijelova strojeva koje treba podmazati [~ vrata; ~ kotača] 2. pren. zvuk koji se čuje kad se pokreće čeljust [~ zuba]; sin. škrgut; sin. škripanje

škrípānje

im. s. G škrípānja 1. stvaranje ili izazivanje škripe 2. stvaranje zvuka pokretanjem čeljusti 3. usp. škripa

škrípati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. škrȋpām/škrȋpljēm, 3. l. mn. škrípajū/škrȋpljū, imp. škrȋpāj/škríplji, aor. škrípah, imperf. škrȋpāh/škrȋpljāh, prid. r. škrípao 1. proizvoditi ili izazivati škripu [prozori škriplju; kotači škripaju] 2. proizvoditi zvuk pokrećući čeljusti [~ zubima od bijesa]; sin. škrgutati; sin. škripiti

škrȉpav

prid. G škrȉpava; odr. škrȉpavī, G škrȉpavōg(a); ž. škrȉpava, s. škrȉpavo; komp. škripàvijī koji škripa [škripava vrata]

škrípiti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. škrípīm, 3. l. mn. škrípē, imp. škrípi, aor. škrípih, imperf. škrípāh, prid. r. škrípao usp. škripati

škrȍb

im. m. G škròba kem. polisaharid bijele boje bez okusa i mirisa, rezervna hrana u biljkama u obliku mikroskopskih zrnaca, nalazi se u krumpiru, žitaricama i mahunarkama

škrȍbnī

prid. G škrȍbnōg(a); ž. škrȍbnā, s. škrȍbnō koji se odnosi na škrob

škropiònica

im. ž. G škropiònicē; mn. N škropiònice, G škropiònīcā posuda u kojoj se drži blagoslovljena voda

škròpiti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. škròpīm, 3. l. mn. škròpē, imp. škròpi, aor. škròpih, imperf. škròpljāh, prid. r. škròpio, prid. t. škrȍpljen 1. prijel. polijevati raspršenim sitnim kapljicama [~ zemlju] 2. neprijel. pren. padati u sitnim rijetkim kapljicama (o kiši)

škr̀pīna

im. ž. G škr̀pīnē; mn. N škr̀pīne, G škr̀pīnā zool. grabežljiva jestiva morska koštunjača veoma velike glave obično crvene boje sa smećkastim točkama i otrovnim bodljikama na škržnim poklopcima i leđnoj peraji; sin. škarpina pokr.

škȑt

prid. G škr̀ta; odr. škȑ, G škȑtōg(a); ž. škr̀ta, s. škȑto; komp. škr̀tijī 1. koji pretjerano pazi na novac [~ mladić]; ant. rasipan, rastrošan 2. pren. koji ne daje plod ili ga daje malo [škrta zemlja]; sin. jalov, neplodan; ant. plodan

škŕtac

im. m. G škŕtca, V škȓtče; mn. N škŕtci, G škȓtācā osoba koja je škrta; sin. (škrtica); ant. rasipnik, raspikuća

škrtáriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. škr̀tārīm, 3. l. mn. škr̀tārē, imp. škrtári, aor. škrtárih, imperf. škr̀tārāh, prid. r. škrtário pretjerano paziti na novac; ant. rasipati pren.

škr̀tčev

prid. G škr̀tčeva; ž. škr̀tčeva, s. škr̀tčevo koji pripada škrtcu; sin. (škrtičin); ant. rasipnikov, raspikućin 

škr̀tica

im. m. ž. G škr̀ticē, V škr̀tice/škr̀tico; mn. N škr̀tice, G škȑtīcā 1. v. škrtac 2. ž. žena koja je škrta [ta ~; te škrtice]; ant. rasipnica

škr̀tičin

prid. G škr̀tičina; ž. škr̀tičina, s. škr̀tičino 1. v. škrtčev 2. koji pripada ženi koja je škrta; ant. rasipničin

škȑto

pril. komp. škr̀tijē tako da se pretjerano pazi na novac, pretjerano štedljivo [~ živjeti]; ant. rasipno, rastrošno

škȑtōst

im. ž. G škȑtosti, I škȑtošću/škȑtosti 1. osobina onoga koji pretjerano pazi na novac; ant. rasipnost, rastrošnost 2. pren. svojstvo onoga što ne daje plod ili ga daje malo; sin. jalovost, neplodnost; ant. plodnost

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga