škȑžnī | prid. 〈G škȑžnōg(a); ž. škȑžnā, s. škȑžnō〉 koji se odnosi na škrge [~ poklopac] |
škvȇr | im. m. → brodogradilište |
šlȃg | im. m. 〈G šlȃga〉 tučeno slatko vrhnje |
šlèper | im. m. → tegljač |
šlȉc | |
šljȁp | usk. oponaša zvuk kretanja po vodi ili blatu |
šljȅm | im. m. 〈G šljèma; mn. N šljèmovi, G šljȅmōvā〉 v. kaciga |
šljȉva | im. ž. 〈G šljȉvē; mn. N šljȉve, G šljȋvā〉 1. bot. a. voćka iz porodice ruža s duguljastim ili okruglim plodovima b. jestiv duguljast ili okrugao mesnat sočan plod istoimene voćke, plave, žute ili crvenkaste boje s tvrdom košticom 2. razg. v. modrica |
šljìvīk | im. m. 〈G šljivíka; mn. N šljivíci, G šljivíkā〉 polj. voćnjak u kojemu se uzgajaju šljive |
šljȉvovica | im. ž. 〈G šljȉvovicē; mn. N šljȉvovice, G šljȉvovīcā〉 rakija koja se peče od ploda šljive |
šljȕka | im. ž. 〈G šljȕkē, DL šljȕci; mn. N šljȕke, G šljȗkā〉 zool. ptica močvarica zbijena tijela i duga kljuna |
šljúnak | im. m. 〈G šljúnka〉 komadići stijena koje nanose tekućice ili koje je voda valjanjem učinila oblima [riječni ~; morski ~] |
šljùnčanī | prid. 〈G šljùnčanōg(a); ž. šljùnčanā, s. šljùnčanō; komp. šljunčànijī〉 koji je od šljunka, prekriven šljunkom [šljunčana obala] |
šljùnčara | im. ž. 〈G šljùnčārē; mn. N šljùnčare, G šljȕnčārā〉 mjesto na kojemu se kopa i ispire šljunak |
šljunkòvit | prid. 〈G šljunkòvita; odr. šljunkòvitī, G šljunkòvitōg(a); ž. šljunkòvita, s. šljunkòvito〉 na kojemu ima mnogo šljunka [šljunkovita obala] |
šmȋnka | im. ž. 〈G šmȋnkē, DL šmȋnki〉 1. kozmetičko sredstvo za dotjerivanje lica 2. sredstvo za dotjerivanje lica osobe koja nastupa na sceni |
šmȋnkānje | im. s. 〈G šmȋnkānja〉 1. stavljanje šminke na lice 2. razg. polaganje na vanjštinu, pomodno odijevanje |
šmȋnkati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šmȋnkām, 3. l. mn. šmȋnkajū, imp. šmȋnkāj, aor. šmȋnkah, imperf. šmȋnkāh, prid. r. šmȋnkao, prid. t. šmȋnkān〉 stavljati komu šminku na lice • šmȋnkati se 〈povr.〉 razg. mnogo polagati na vanjštinu, pomodno se odijevati |
šmȋnker | im. m. 〈G šmȋnkera, V šmȋnkeru; mn. N šmȋnkeri, G šmȋnkērā〉 1. osoba koja šminka glumce pred nastup 2. razg. osoba koja mnogo polaže na vanjštinu, koja se pomodno odijeva |
šmȋnkerica | im. ž. 〈G šmȋnkericē; mn. N šmȋnkerice, G šmȋnkerīcā〉 1. žena koja šminka glumce pred nastup 2. razg. žena koja mnogo polaže na vanjštinu, koja se pomodno odijeva |
šmȋnkeričin | prid. 〈G šmȋnkeričina; ž. šmȋnkeričina, s. šmȋnkeričino〉 1. koji pripada šminkerici, ženi koja šminka glumce pred nastup 2. razg. koji pripada šminkerici, ženi koja mnogo polaže na vanjštinu, koja se pomodno odijeva |
šmȑcānje | im. s. 〈G šmȑcānja〉 1. uvlačenje iscjetka iz nosa 2. pokušaj disanja kroz začepljen nos; sin. šmrkanje |
šmȑcati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šmȑcām, 3. l. mn. šmȑcajū, imp. šmȑcāj, aor. šmȑcah, imperf. šmȑcāh, prid. r. šmȑcao〉 1. uvlačiti iscjedak iz nosa 2. pokušavati disati kroz začepljeni nos; sin. šmrkati |
šmrȉka | |
šmr̀kālj | im. m. 〈G šmrkálja; mn. N šmrkálji, G šmrkáljā〉 razg. v. bale |
šmȑkānje | im. s. 〈G šmȑkānja〉 1. uvlačenje ili udisanje čega kroz nos 2. pokušaj disanja kroz začepljeni nos; sin. šmrcanje |
šmŕkati | |
šmŕknuti | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šmȓknēm, 3. l. mn. šmȓknū, imp. šmŕkni, aor. šmŕknuh, prid. r. šmŕknuo, prid. t. šmȓknūt〉 1. 〈prijel.〉 uvući ili udahnuti što kroz nos [~ duhan] 2. 〈neprijel.〉 pokušati udahnuti zrak kroz začepljen nos; vidski paranjak: šmrkati |
šmȕgnuti | |
šnìcla | im. ž. → odrezak |
šógor | |
šogòrica | |
šȏjka | im. ž. 〈G šȏjkē, DL šȏjki; mn. N šȏjke, G šȏjkā/šȏjkī〉 zool. ptica iz porodice vrana crvenkastosmeđe boje s tamnoplavim letnim perjem i bijelom pjegom na krilima |
šȍk | im. m. 〈G šòka; mn. N šòkovi, G šȍkōvā〉 1. med. stanje poremećaja životnih funkcija u organizmu 2. pren. stanje iznenađenosti zbog čega neočekivanoga |
šokàntan | prid. 〈G šokàntna; odr. šokàntnī, G šokàntnōg(a); ž. šokàntna, s. šokàntno; komp. šokàntnijī〉 koji izaziva šok, stanje iznanađenosti zbog čega neočekivanoga [šokantna vijest] |
šokírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šòkīrām, 3. l. mn. šokírajū, imp. šòkīrāj, aor. šokírah, imperf. šòkīrāh, prid. r. šokírao, prid. t. šòkīrān〉 izazvati/izazivati šok i nevjericu, veoma iznenaditi koga, najčešće neugodno [Šokirala me njegova izjava.] |
šovìnist | im. m. 〈G šovìnista, V šovìnistu; mn. N šovìnisti, G šovìnīstā〉 pristaša šovinizma |
šovìnistica | im. ž. 〈G šovìnisticē; mn. N šovìnistice, G šovìnistīcā〉 žena pristaša šovinizma |
šovìnističin | prid. 〈G šovìnističina; ž. šovìnističina, s. šovìnističino〉 koji pripada šovinistici |
šovinìstičkī | prid. 〈G šovinìstičkōg(a); ž. šovinìstičkā, s. šovinìstičkō〉 koji se odnosi na šoviniste i šovinizam |
šovinìzam | im. m. 〈G šovinìzma〉 1. ideologija i politika veličanja vrednota vlastita naroda uz podcjenjivanje drugih 2. pren. veličanje vrednota vlastite skupine uz podcjenjivanje drugih [muški ~] |
špȃg | |
špȁg | im. m. 〈G špàga; mn. N špàzi, G špágā〉 zast. v. džep |
špága | |
špágerica | im. ž. 〈G špágericē; mn. N špágerice, G špágerīcā〉 1. 〈mn.〉 lagana ljetna obuća s potplatom od užeta 2. jedan komad istoimene obuće |
špagèti | im. pl. t. m. 〈G špagétā〉 1. dugo tanko suho tijesto 2. jelo od istoimenoga tijesta |
špànjōlskī | prid. 〈G špànjōlskōg(a); ž. špànjōlskā, s. špànjōlskō〉 1. koji se odnosi na Španjolce i Španjolsku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Španjolskoj i u nizu država, uglavnom bivših španjolskih kolonija, te narodni jezik Španjolaca i dijela stanovnika tih kolonija |
špȁroga | im. ž. 〈G špȁrogē, DL špȁrogi; mn. N špȁroge, G špȁrōgā〉 bot. 1. višegodišnja grmolika zeljasta biljka mladih sočnih jestivih izdanaka iz porodice ljiljana 2. mladi jestivi sočni izdanak istoimene biljke |