im. s. 〈G štȅneta〉 mlado psa

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. štȅnī, 3. l. mn. štȅnē, aor. 3. l. jd. štȅni, imperf. 3. l. jd. štȅnjāše, prid. r. štȅnio, prid. t. štȅnjen〉 donositi na svijet (o kuji) [~ štenad] • štȅniti se 〈povr.〉 1. donositi štene na svijet [Kuja se šteni.] 2. dolaziti na svijet (o štenetu) [Štene se dugo štenilo.]

im. ž. 〈G štȅtē; mn. N štȅte, G štȇtā〉 1. negativna posljedica kakva djelovanja ili nastojanja [poslovna ~]; ant. korist 2. povreda čije imovine, tijela ili časti [nanijeti štetu susjedu; naknada štete] 3. 〈jd. N〉 izražava žaljenje, žalost ili tugu za kim ili čim [Šteta!; ~ tolikih ljudi!; ~ novca!]

prid. 〈G štètna; odr. štȅtnī, G štȅtnōg(a); ž. štètna, s. štȅtno; komp. štètnijī〉 koji šteti čemu, koji je loš za što [~ za zdravlje]; sin. škodljiv; ant. koristan

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. štȅtīm, 3. l. mn. štȅtē, imp. štȅti, aor. štȅtih, imperf. štȅćāh, prid. r. štȅtio〉 nanositi štetu komu ili čemu [~ zdravlju]; sin. škoditi

im. m. 〈G štȅtnīka; mn. N štȅtnīci, G štȅtnīkā〉 zool. životinjski organizam koji uništava poljoprivredne kulture; sin. štetočinja

pril. 〈komp. štètnijē〉 čineći, nanoseći štetu [~ djelovati]; sin. škodljivo

im. ž. 〈G štȅtnosti, I štȅtnošću/štȅtnosti〉 svojstvo onoga što je štetno; sin. škodljivost

im. m. ž. 〈G štȅtočinē; mn. N štȅtočine, G štȅtočīnā〉 1. osoba koja pravi štetu [ta ~; taj ~; ti štetočine; te štetočine] 2. 〈ž.〉 žena koja pravi štetu [ta ~; te štetočine]

im. m. 〈G štȅtočinjē; mn. N štȅtočinje, G štȅtočīnjā〉 zool. usp. štetnik

im. m. 〈G štìglića; mn. N štìglići, G štȉglīćā〉 v. češljugar

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. štȉhām, 3. l. mn. štȉhajū, imp. štȉhāj, aor. štȉhah, imperf. štȉhāh, prid. r. štȉhao, prid. t. štȉhān〉 kopati zabadajući lopatu okomito u zemlju [~ vrt]

im. ž. 〈G štípāljkē, DL štípāljci; mn. N štípāljke, G štípāljkā/štípāljkī〉 1. predmet koji služi da se što učvrsti, obično rublje kad se vješa i suši; sin. (kvačica) 2. zool. 〈mn.〉 završetak drugoga para udova ili čeljusnih nožica na glavopršnjaku u štipavaca

im. s. 〈G štípānja〉 1. čvrsto stiskanje između prsta 2. pren. prouzročivanje osjećaja stiskanja i nelagode na koži

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. štȋpām, 3. l. mn. štípajū, imp. štȋpāj, aor. štípah, imperf. štȋpāh, prid. r. štípao, prid. t. štȋpān〉 1. stiskati čvrsto između prsta [~ za obraz]; vidski parnjak: štipnuti 2. 〈prijel.〉 pren. prouzročivati osjećaj stiskanja i nelagode na koži [Hladnoća mi štipa lice.]

im. m. 〈G štípāvca; mn. N štípāvci, G štípavācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red najvećih i najstarijih kopnenih paučnjaka koji na prednjemu dijelu tijela imaju par kratkih i snažnih kliješta, čeljusne su im noge duže od ostalih udova i na njima su snažne štipaljke, a na stražnjemu izduženom dijelu otrovnu bodljiku 2. pripadnik istoimenoga reda; sin. škorpion

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. štȉpnēm, 3. l. mn. štȉpnū, imp. štȉpni, aor. štȉpnuh, prid. r. štȉpnuo, prid. t. štȋpnūt〉 stisnuti čvrsto između prsta [~ za obraz]; vidski parnjak: štipati

im. m. 〈G štíta; mn. N štítovi, G štítōvā〉 1. obrambena naprava kojom su se ratnici štitili od udaraca strijele, koplja, mača i sl. 2. prepreka koja štiti, zaklanja od kakve opasnosti, neugode 3. geol. najstariji ravni dio kontinenta koji je niži u središtu, a izdignut prema rubovima 4. bot. cvat nekih biljaka

im. m. 〈G štítca; mn. N štítci, G štȋtācā〉 bot. cvat u obliku štita

im. ž. 〈G štȉtārkē, DL štȉtārki; mn. N štȉtārke, G štȉtārkā/štȉtārkī〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica zeljastih dvosupnica, cvat im je štitac, a plodovi suhi kalavci 2. pripadnica istoimene porodice

prid. 〈G štȉtasta; odr. štȉtastī, G štȉtastōg(a); ž. štȉtasta, s. štȉtasto〉 koji ima oblik štita

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. štȋtīm, 3. l. mn. štȋtē, imp. štíti, aor. štítih, imperf. štȋćāh, prid. r. štítio, prid. t. štȋćen〉 čuvati koga ili što od opasnosti, napada, loših postupaka, utjecaja ili djelovanja [~ tijelo od udaraca; ~ biljku od mraza] • štítiti se 〈povr.〉 otklanjati od sebe opasnost ili napad [~ se od neprijatelja]; sin. braniti se v. pod braniti

prid. 〈G štȋtnōg(a); ž. štȋtnā, s. štȋtnō〉 koji se odnosi na štit

im. m. 〈G štȋtnīka; mn. N štȋtnīci, G štȋtnīkā〉 1. štit na kapi protiv sunca; sin. (šilt) 2. naprava koja štiti od čega [kovinski ~] 3. sp. dio sportske opreme koji štiti od ozljeda [~ za koljena; ~ za lice]

im. ž. 〈G štìtnjačē; mn. N štìtnjače, G štȉtnjāčā〉 anat. žlijezda s unutrašnjim lučenjem u prednjemu dijelu grkljana, važna za rast i razvoj organizma

im. s. 〈G štȋva; mn. N štȋva, G štȋvā〉 1. tekst koji se čita [~ za mlade; napeto ~] 2. tekst namijenjen čitanju i obradbi u školi

zam. 〈G čèga, DL čèmu, A štȍ, I čȋm/číme〉 1. (up. zam.) a. pita za nepoznato [Što je to?] b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Kaži mi ~ je to.] c. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ je to.] 2. (neodr. zam.) označuje nepoznato, bilo što, ma što [Jesi li ~ rekao?]; sin. išta, nešto, štogod 3. (odn. zam.) ima vezničku funkciju u zavisnosloženim odnosnim rečenicama [Dobit ćeš ~ poželiš.]

vez. 1. uvodi atributnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [To je žena ~ sam je jučer upoznao.]; sin. koji 2. uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Sretan je ~ ga opet vidi.]; sin. da 3. uvodi načinsku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Radili smo ~ smo najbolje znali.]; sin. kako ◇ istom ~ uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva neposredno prije radnje glavne surečenice [Istom ~ su došli, javili su se.]; sin. čim, samo što, tek što; jedino ~ uvodi isključnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Bilo je lijepo, jedino ~ je padala kiša.]; sin. samo što; kao ~ uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Sve je kao ~ smo se dogovorili.]; sin. kako, ovako… kako, onako… kako, tako… kako v. pod kako, onako… kao ~, ovako... kao ~, tako… kao ~; ma ~ uvodi stvarnu i moguću dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Ma ~ rekli, nije dobro.; Ma ~ rekli, ne bi bilo dobro.]; sin. što god, bez obzira na to što v. pod obzir; nakon ~ uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva nakon radnje glavne surečenice [Nakon ~ su došli, javili su se.]; nego/no ~ uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (uz obvezatan komparativ u glavnoj surečenici) [Vi ćete to napraviti bolje nego/no ~ mi to možemo.]; netom ~ uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva neposredno prije radnje glavne surečenice [Netom ~ su došli, javili su se.]; sin. čim, istom što, samo što, tek što; ovako/tako/onako ... kao ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama [Sve će biti ovako/tako/onako kao ~ smo se dogovorili.]; sin. kao što, onako... kako v. pod kako, ovako... kako v. pod kako, tako... kako v. pod kako; po tome ~ uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (označuje uzrok kao polazište na kojemu se temelji kakav zaključak) [Po tome ~ sve zna, vidi se da je mnogo učila.]; sin. na temelju toga što v. pod temelj, na osnovi toga što v. pod osnova; prije nego ~ uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva prije radnje glavne surečenice [Prije nego ~ su došli, javili su se.]; radi toga ~ v. stoga što, zato što, zbog toga što samo ~ 1. uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva neposredno prije radnje glavne surečenice [Samo ~ su došli, javili su se.]; sin. čim, istom što, netom što, tek što 2. uvodi isključnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Bilo je lijepo, samo ~ je padala kiša.]; sin. jedino što; stoga ~, zato ~, zbog toga ~ uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Nećemo ići na izlet zato / zbog toga / stoga ~ pada kiša.]; sin. budući da v. pod da, jer, (radi toga jer) v. pod jer, s obzirom na to da v. pod obzir, s obzirom na to što v. pod obzir, (stoga jer) v. pod jer, (zato jer) v. pod jer, (zbog toga jer) v. pod jer; ~ god uvodi stvarnu i moguću dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Što god rekli, nije dobro. Što god rekli, ne bi bilo dobro.]; sin. bez obzira na to što v. pod obzir, ma što; ~... to uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Što poželiš, to ćeš imati.]; tek ~ uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva neposredno prije radnje glavne surečenice [Tek ~ su došli, javili su se.]; sin. čim, istom što, samo što; to prije ~, tim prije ~, to više ~, tim više ~ uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (ističe važnost uzroka) [Ne želim joj se ispričati, to više / tim više / to prije / tim prije ~ me ona ni ne pozdravlja.]; unatoč tomu ~ uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Unatoč tomu ~ je umoran, doći će na sastanak.]; sin. ako … i v. pod ako, bez obzira na to što v. pod obzir, iako, ( mada), makar, premda; uslijed toga ~ uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (označuje uzrok koji se povezuje s kakvom negativnom ili nepoželjnom posljedicom) [Nećemo ići na izlet uslijed toga ~ pada kiša.]; usprkos tomu ~ uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (u kojoj se izriče da se što zbiva unatoč volji koje osobe) [Usprkos tomu ~ mu je otac to zabranio, otići će u kino.]; sin. ako … i v. pod ako, bez obzira na to što v. pod obzir, iako, ( mada), makar, premda

čest. 1. uvodi komparativ i naglašuje njegovo značenje [Dođi ~ prije.; Uzmi ~ više.]; sin. čim 2. izriče visok stupanj pozitivne ili negativne osobine [Što je lijepa!]; sin. kako

pril. razg. v. zašto

neodr. zam. 〈G čègagod, DL čèmugod, A štògod, I čím(e)god〉 označuje nepoznato, bilo što, ma što [Ako ~ trebaš, uzmi!]; sin. išta, nešto, što

im. m. 〈G štókāvca, V štókāvče; mn. N štókāvci, G štókavācā〉 osoba koja govori štokavskim narječjem

prid. 〈G štókāvčeva; ž. štókāvčeva, s. štókāvčevo〉 koji pripada štokavcu

im. m. 〈G štokavìzma; mn. N štokavìzmi, G štokavìzāmā〉 jez. riječ ili koji drugi element štokavskoga narječja koji se nalazi u standardnome jeziku ili kojemu drugom narječju

im. ž. 〈G štókāvkē, DL štókāvki; mn. N štókāvke, G štókāvkā/štókāvkī〉 žena koja govori štokavskim narječjem

prid. 〈G štókavskōg(a); ž. štókavskā, s. štókavskō〉 1. koji se odnosi na narječje hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici što [štokavska književnost] 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici što; sin. štokavsko narječje v. pod narječje, štokavština razg.

im. ž. 〈G štókavštinē〉 razg. jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici što; sin. štokavski, štokavsko narječje v. pod narječje

im. ž. 〈G štòpericē; mn. N štòperice, G štòperīcā〉 razg. v. kronometar

im. m. 〈G štòvatelja; mn. N štòvatelji, G štòvatēljā〉 osoba koja štuje koga

im. ž. 〈G štovatèljicē; mn. N štovatèljice, G štovatèljīcā〉 žena koja štuje koga

prid. 〈G štovatèljičina; ž. štovatèljičina, s. štovatèljičino〉 koji pripada štovateljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. štȕjēm, 3. l. mn. štȕjū, imp. štȗj, aor. štòvah, imperf. štȍvāh, prid. r. štòvao, prid. t. štȍvān〉 uzimati u obzir kao krajnji, potpuni autoritet (o Bogu, svetcima itd.)

pril. označuje da je premašeno kakvo očekivanje [Sve je naučio, ~ i više nego što je morao.]; sin. dapače

im. m. 〈G štrȁjka; mn. N štrȁjkovi, G štrȁjkōvā〉 pol. organizirani prekid rada radi ostvarivanja zahtjeva koje radnici postavljaju poslodavcu ◇ ~ glađu prekid uzimanja hrane da bi se postigao koji cilj

im. m. 〈G štrajkáša, V štrȁjkāšu; mn. N štrajkáši, G štrajkášā〉 osoba koja štrajka

im. ž. 〈G štrajkàšicē; mn. N štrajkàšice, G štrajkàšīcā〉 žena koja štrajka

prid. 〈G štrajkàšičina; ž. štrajkàšičina, s. štrajkàšičino〉 koji pripada štrajkašici

prid. 〈G štràjkāškōg(a); ž. štràjkāškā, s. štràjkāškō〉 koji se odnosi na štrajk i štrajkaše [~ odbor]