im. s. 〈neskl.〉 trideseto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 tvrdonepčani tjesnačni šumni zvučni suglasnik

im. ž. 〈G žȁbē; mn. N žȁbe, G žȃbā〉 zool. bezrepac zdepasta tijela koji diše plućima, ima veliku široku glavu, dugačke stražnje noge te dobro skače i pliva

im. m. 〈G žápca; mn. N žápci, G žȃbācā〉 mužjak žabe

prid. 〈G žȁbljēg(a); ž. žȁbljā, s. žȁbljē〉 1. koji se odnosi na žabe [~ kraci] 2. pren. koji je kao u žabe [~ hod]

im. m. 〈G žȁbnjāka; mn. N žȁbnjāci, G žȁbnjākā〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica biljka dvosupnica rascijepljena lišća i raznobojnih cvjetova s mnogo latica koje čine zatvoreni krug, plod im je orah 2. pripadnica istoimene porodice

im. ž. 〈G žabokrèčinē〉 bot. zeljasta vodena biljka koja se gusto širi na ustajalim vodama

im. m. 〈G žála; mn. N žálovi/žáli, G žálōvā/žálā〉 šljunčana ili pjeskovita obala; sin. žalo

im. m. 〈G žȃla〉 poet. stanje onoga koji je žalostan, psihička patnja zbog nečega što se ne može promijeniti [osjećati ~]

im. m. 〈G žálca; mn. N žálci, G žȁlācā〉 zool. preobražena leglica u nekih opnokrilaca koja ima otrovne žlijezde, pa služi za napad ili za obranu [pčelinji ~]

im. m. 〈G žȁlāra, I žȁlārom/žȁlārem; mn. N žȁlāri, G žȁlārā〉 zool. mala ptica selica tamnih leđa i krila i svijetla vrata, prsa i trbuha koja se gnijezdi u tundri

im. ž. 〈G žàlbē; mn. N žàlbe, G žálbā/žàlbī〉 prav. pravni lijek protiv odluke suda ili rješenja upravnih organa

im. ž. 〈G žȃlfijē; mn. N žȃlfije, G žȃlfījā〉 v. kadulja

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. žȁlīm, 3. l. mn. žȁlē, imp. žȁli, aor. žȁlih, imperf. žȁljāh, prid. r. žȁlio, prid. t. žȁljen〉 1. 〈neprijel.〉 a. osjećati žalost za onim čega više nema [~ za prošlim vremenima] b. biti tužan, u žalosti, proživljavati psihičku patnju [~ za domovinom; ~ za mrtvima; ~ za pokojnikom; ~ za starom školom]; sin. tugovati; ant. radovati se, veseliti se v. pod veseliti c. osjećati ili izražavati žaljenje zbog lošega djela ili propusta [~ zbog grubih riječi]; sin. kajati se 2. 〈prijel.〉 osjećati sućut ili dijeliti žalost s kim [~ siromahe] • žȁliti se 〈povr.〉 1. glasno iskazivati neraspoloženje, jad, tugu [~ na bolove; ~ na zdravlje] 2. podnijeti žalbu [~ se na presudu]

im. s. 〈G žála; mn. N žála, G žálā〉 šljunčana ili pjeskovita obala; sin. žal

im. ž. 〈G žalòpōjkē, DL žalòpōjki; mn. N žalòpōjke, G žalòpōjkā/žalòpōjkī〉 1. folk., knjiž. pjesma ili stihovi kojima se izražava tuga zbog gubitka bliske osobe 2. pren. stalno tuženje

pril. 〈komp. žalòsnijē〉 tako da odražava žalost [~ pogledati]; sin. neveselo, tužno; ant. radosno, sretno, veselo

im. ž. 〈G žȁlosti, L žalòsti, I žȁlošću/žȁlosti〉 psihička patnja, trpljenje prouzročeno kakvim gubitkom, nesrećom ili razočaranjem; sin. tuga; ant. radost, sreća, veselje ♦ 〈to je〉 srednja ~ 〈 to je〉 osrednje (prosječno)

prid. 〈G žȁlosna; odr. žȁlosnī, G žȁlosnōg(a); ž. žȁlosna, s. žȁlosno; komp. žalòsnijī〉 1. koji osjeća žalost [Danas sam ~.] 2. koji izražava žalost [žalosna vijest; ~ pogled]; sin. neveseo, tužan; ant. radostan, sretan, veseo

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. žalòstīm, 3. l. mn. žalòstē, imp. žalòsti, aor. žalòstih, imperf. žalòšćāh, prid. r. žalòstio, prid. t. žàlošćen〉 činiti koga žalosnim [Žalostile su me tvoje priče.]; sin. rastuživati; ant. razveseljavati, usrećivati • žalòstiti se 〈povr.〉 biti žalostan [~ se zbog ocjena]

im. s. 〈G žȁlovānja〉 izražavanje žalosti za pokojnikom

gl. dvov. povr. 〈prez. 1. l. jd. žȁlujēm se, 3. l. mn. žȁlujū se, imp. žȁlūj se, aor. žȁlovah se, imperf. žȁlovāh se, prid. r. žȁlovao se〉 izraziti/izražavati žalost za pokojnikom

im. s. 〈G žȁljēnja〉 1. osjećaj žalosti za onim čega više nema 2. bivanje žalosnim, proživljavanje psihičke patnje; sin. tugovanje 3. osjećanje ili izražavanje žalosti zbog lošega djela ili propusta; sin. kajanje 4. osjećanje sućuti ili dijeljenje s kim ili žalosti 5. izricanje nezadovoljstva s kim ili čim 6. podnošenje žalbe

im. m. 〈G žȁmora, I žȁmorom〉 mnoštvo glasova koji su se slili u šum ili buku [~ u gledalištu]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. žàmorīm, 3. l. mn. žàmorē, imp. žamòri, aor. žamòrih, imperf. žàmorāh, prid. r. žamòrio〉 praviti žamor

im. m. 〈G žȁndāra, V žȁndāru/žȁndāre; mn. N žȁndāri, G žȁndārā〉 pripadnik policijskih snaga organiziranih na vojnički način

prid. 〈G žȁndāreva; ž. žȁndāreva, s. žȁndārevo〉 koji pripada žandaru; sin. žandarov

prid. 〈G žȁndārova; ž. žȁndārova, s. žȁndārovo〉 usp. žandarev

im. m. 〈G žánra, I žánrom; mn. N žánrovi, G žánrōvā〉 vrsta koja uključuje djela koja imaju zajedničke značajke, sličan oblik i sličan sadržaj

prid. 〈G žȁnrovskōg(a); ž. žȁnrovskā, s. žȁnrovskō〉 koji se odnosi na žanrove

pril. izriče žaljenje [Žao mi je.]; sin. (krivo)

im. m. 〈G žȃra, L žáru, I žȃrom/žȃrem〉 1. užareni komadići drveta, ugljena ili koje druge tvari koji ostaju kad nestane plamen i dim [meso na žaru]; sin. žerava, žeravica 2. pren. a. jaki rumenkasti sjaj [~ jutarnjega neba; ~ u očima] b. radosno uzbuđenje; sin. ushit, zanos

im. ž. 〈G žȁrē; mn. N žȁre, G žȃrā〉 1. zemljana posuda za držanje tekućine 2. posuda u obliku vaze u kojoj se čuva pokojnikov pepeo; sin. urna

im. m. 〈G žargóna; mn. N žargóni, G žargónā〉 jez. specijalni jezik koji stvara skupina statusno, strukovno ili kako drukčije povezanih ljudi da bi se njime razlikovala od ostatka društvene zajednice i da bi se njezini pripadnici međusobno prepoznavali

im. m. 〈G žargonìzma; mn. N žargonìzmi, G žargonìzāmā〉 jez. riječ svojstvena pojedinomu žargonu u standardnome jeziku

prid. 〈G žȁrīšnōg(a); ž. žȁrīšnā, s. žȁrīšnō〉 koji se odnosi na žarište [žarišna udaljenost]

im. s. 〈G žàrīšta; mn. N žàrīšta, G žȁrīštā〉 1. fiz. točka u kojoj se sijeku zrake svjetlosti paralelne s optičkom osi nakon što se prelome prolazeći kroz leću ili nakon što se odbiju na sfernome zrcalu [~ leće; ~ zrcala]; sin. (fokus) 2. fiz., geol. mjesto u dubini Zemlje u kojemu nastaje potres; sin. hipocentar 3. pren. glavno ili središnje mjesto čega, mjesto odakle se što širi [~ bolesti]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. žȃrīm, 3. l. mn. žȃrē, imp. žári, aor. žárih, imperf. žȃrāh, prid. r. žário, prid. t. žȃren〉 1. 〈neprijel.〉 a. zračiti toplinu [Sunce žari.; Vatra žari.] b. izazivati neugodan osjećaj pečenja na koži [Kopriva žari.; Meduze žare.] 2. 〈prijel.〉 a. činiti žarkim, vrućim ili užarenim [~ željezo; ~ vatru] • žáriti se 〈povr.〉 crvenjeti se od vrućine ili temperature [Obrazi se žare od uzbuđenja.] ♦ ~ i paliti bezobzirno upravljati (vladati), imati veliku moć

prid. 〈G žȃrkōg(a); ž. žȃrkā, s. žȃrkō; komp. žȁrčī〉 1. koji zrači toplinu [žarko sunce] 2. koji je jako vruć [žarko ljeto] 3. pren. koji je iznimno snažan [žarka ljubav]

prid. 〈G žȃrnōg(a); ž. žȃrnā, s. žȃrnō〉 1. koji se odnosi na žar [~ štednjak] 2. koji se odnosi na žarnice [žarne stanice]

im. ž. 〈G žȃrnicē; mn. N žȃrnice, G žȃrnīcā〉 1. zool. kuglasta tvorevina sa zavijenom žarnom niti koju imaju žarnjaci i koja se kad je podražena omata oko plijena, zabija u plijen ili lijepi za njega; sin. žarna stanica v. pod stanica 2. bot. čekinjaste dlake u kopriva koje pri dodiru izlučuju mravlju kiselinu i prouzročuju na koži osjećaj peckanja, crvenilo i mjehure

im. m. 〈G žȃrnjāka; mn. N žȃrnjāci, G žȃrnjākā〉 zool. 1. 〈mn.〉 koljeno beskolutićavaca zrakasto simetrična tijela u obliku meduze ili polipa koji imaju stanice sa žarnicama 2. pripadnik istoimenoga koljena

im. ž. 〈G žàruljē; mn. N žàrulje, G žȁrūljā〉 tehn. uređaj koji žarenjem kovinske niti u vakuumu ili plinu električnu energiju pretvara u svjetlosnu [električna ~; halogena ~; štedna ~]

im. ž. 〈G žàruljicē; mn. N žàruljice, G žàruljīcā〉 um. mala žarulja ♦ upalila se ~ (lampica, svjećica) komu, usp. lampica

im. ž. 〈G žbȉcē; mn. N žbȉce, G žbȋcā〉 prečka na kotaču

im. ž. 〈G žbȕkē, DL žbȕci; mn. N žbȕke, G žbȗkā〉 kašasta smjesa pijeska, cementa i vode

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. žbȕkām, 3. l. mn. žbȕkajū, imp. žbȕkāj, aor. žbȕkah, imperf. žbȕkāh, prid. r. žbȕkao, prid. t. žbȕkān〉 stavljati žbuku na što

im. m. 〈G žbȗna, V žbúnu; mn. N žbȕnovi, G žbȕnōvā〉 v. grm