im. ž. 〈G žȅtelicē; mn. N žȅtelice, G žȅtelīcā〉 1. žena koja žanje žito 2. polj. stroj koji žanje žito

prid. 〈G žȅteličina; ž. žȅteličina, s. žȅteličino〉 koji pripada žetelici

prid. 〈G žȅteočeva; ž. žȅteočeva, s. žȅteočevo〉 koji pripada žeteocu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. žȁnjēm/žnjȇm, 1. l. mn. žȁnjēmo/žnjémo, 3. l. mn. žȁnjū/žnjȗ, imp. žànji/žnjȉ, aor. žȅh/žnjȅh, imperf. žȁnjāh/žnjȃh, prid. r. m. žȅo, ž. žéla, s. žȅlo, mn. žȅli, prid. t. žȇt/žnjèven, pril. s. žȁnjūći/žnjȗći, pril. p. žȇvši〉 1. srpom ili strojem sjeći stabljike žita s klasjem [~ žito] 2. pren. ubirati plodove svojega rada [~ uspjeh]

im. m. 〈G žetóna; mn. N žetóni, G žetónā〉 kovinska ili plastična pločica koja se upotrebljava umjesto novca u automatima, nekim društvenim igrama i sl.

im. ž. 〈G žȅtvē; mn. N žȅtve, G žȅtāvā/žȇtvā/žȅtvī〉 1. košenje i skupljanje žita [~ pšenice; kasna ~; rana ~] 2. doba kad žito dozrijeva [sve obaviti do žetve] 3. žito koje se prikupilo košenjem i skupljanjem [bogata ~]

im. s. 〈G žèzla; mn. N žèzla, G žezálā/žézlā〉 ukrašen, skupocjeni štap koji je oznaka časti i vlasti vladara, vojskovođe ili crkvenoga poglavara

im. pl. t. m. 〈G žgȃnācā〉 jelo od kuhane kukuruzne krupice [~ s mlijekom]; sin. palenta

prid. 〈G žgȍljava; odr. žgȍljavī, G žgȍljavōg(a); ž. žgȍljava, s. žgȍljavo; komp. žgoljàvijī〉 koji je slabašne tjelesne građe [žgoljava osoba]

im. ž. 〈G žgȍljavosti, DL žgȍljavošću/žgȍljavosti〉 osobina onoga koji je žgoljav

im. m. 〈G žgóljē, V žgȏljo; mn. N žgólje, G žgóljā〉 pogr. slaba, nerazvijena, kržljava osoba

im. ž. 〈G žȉcē; mn. N žȉce, G žȋcā〉 1. kovinska nit koja služi kao električni vodič ili kao gradivo od kojega se prave različiti predmeti za svakodnevnu uporabu [bakrena ~] 2. više kovinskih niti u kakvu ovoju [električna ~; telefonska ~] ♦ imati žicu za što biti talentiran za što, imati smisla (dara) za što; pogoditi koga u žicu točno pogoditi čije misli (osjećaje); pronaći čije slabo mjesto

prid. 〈G žìčana; odr. žìčanī, G žìčanōg(a); ž. žìčana, s. žìčano〉 koji je od žice [žičana mreža; žičano uže]

prid. 〈G žìčanōg(a); ž. žìčanā, s. žìčanō〉 1. koji se odnosi na žicu 2. koji ima žice, u kojemu se signal prenosi s pomoću žica [~ alarm; ~ telefon]; ant. bežični 3. glazb. koji stvara zvuk s pomoću žica [~ instrument]; sin. kordofonski

im. ž. 〈G žìčarē; mn. N žìčare, G žȉčārā〉 prijevozno sredstvo s kabinama ili otvorenim sjedalima koja vise na napetome žičanom užetu [skijaška ~]

prid. 〈G žìtka; odr. žìtkī, G žìtkōg(a); ž. žìtka, s. žȉtko; komp. žìtkijī〉 koji je gust poput kaše i veoma sporo teče [~ beton]

im. m. 〈G žȉdova; mn. N žȉdovi, G žȉdōvā〉 1. sljedbenik židovske vjere 2. (Žȉdov) a. pripadnik židovskoga naroda b. stanovnik stare židovske države

im. ž. 〈G žȉdōvkē, DL žȉdōvki; mn. N žȉdōvke, G žȉdōvkā/žȉdōvkī〉 1. pripadnica židovske vjere 2. (Žȉdōvka) a. pripadnica židovskoga naroda b. stanovnica stare židovske države

prid. 〈G žȉdovskōg(a); ž. žȉdovskā, s. žȉdovskō〉 koji se odnosi na židove i Židove ili im pripada [židovska tradicija; židovska sudbina; židovska vjera]

im. s. 〈G žȉdōvstva〉 način života, kultura, nacionalni i vjerski osjećaji židovskoga naroda

im. m. 〈G žȋga, L žígu; mn. N žȉgovi, G žȉgōvā〉 1. predmet s urezanim reljefnim, ispupčenim znakom ili tekstom [izraditi ~]; sin. biljeg, pečat 2. otisak takva znaka na ispravi kojim se potvrđuje ispravnost podataka [udariti ~]; sin. biljeg, pečat 3. pren. ono čime je što obilježeno [Ovaj grad nosi ~ rata.]; sin. biljeg, pečat, trag, znak, znamen poet.

im. ž. 〈G žȉgicē; mn. N žȉgice, G žȉgīcā〉 tanak drveni štapić s glavicom od mase koja se lako pali trenjem o hrapavu površinu, služi za paljenje vatre; sin. šibica

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. žȉgošēm, 3. l. mn. žȉgošū, imp. žȉgoši, aor. žȉgosah, imperf. žȉgosāh, prid. r. žȉgosao, prid. t. žȉgosān〉 1. pren. obilježavati koga ili što kao sramotno [~ nevine] 2. → žigovati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. žȉgujēm, 3. l. mn. žȉgujū, imp. žȉgūj, aor. žȉgovah, imperf. žȉgovāh, prid. r. žȉgovao, prid. t. žȉgovān〉 utiskivati žig, žigom obilježavati životinje

im. ž. 〈G žȉlē; mn. N žȉle, G žȋlā〉 1. anat. cjevasti organ koji razvodi krv i limfu po tijelu 2. bot. dio korijena, provodni element kroz koji biljka stablašica dobiva vodu i hranu 3. geol. oblik pojavljivanja minerala u pukotinama stijena [zlatna ~] ♦ iz petnih žila [vikati, upinjati se itd.] iz sve snage, do iscrpljenosti [vikati, upinjati se itd.]

prid. 〈G žȉlava; odr. žȉlavī, G žȉlavōg(a); ž. žȉlava, s. žȉlavo; komp. žilàvijī〉 1. koji je pun žila ili žilica [~ vrat; žilave ruke; žilavo korijenje] 2. pren. koji je čvrst, jak, tvrd ili otporan [~ čovjek]

im. ž. 〈G žȉlavosti, I žȉlavošću/žȉlavosti〉 osobina onoga koji je žilav ili svojstvo onoga što je žilavo

im. m. 〈G žiléta; mn. N žiléti, G žilétā〉 tanka čelična pločica s dvjema oštricama koja služi za brijanje; sin. britvica ♦ metar i ~, usp. metar

im. ž. 〈G žȉlicē; mn. N žȉlice, G žȉlīcā〉 um. mala žila

prid. 〈G žȉličava; odr. žȉličavī, G žȉličavōg(a); ž. žȉličava, s. žȉličavo〉 koji sadržava žilice [~ list]

prid. 〈G žȋlnōg(a); ž. žȋlnā, s. žȋlnō〉 koji se odnosi na žile

im. ž. 〈G žȋlnicē; mn. N žȋlnice, G žȋlnīcā〉 anat. ovojnica očne jabučice kroz koju prolaze krvne žile

zb. im. s. 〈G žȋlja〉 skup žila

im. m. 〈G žȋra, L žíru, I žȋrom; mn. N žȉrovi, G žȉrōvā〉 bot. 1. suhi jednosjemeni nepucavac 2. okruglasti plod hrasta ili bukve

im. ž. 〈G žiràfē; mn. N žiràfe, G žiráfā〉 zool. papkar iz porodice šupljorožaca koji živi u Africi i ima prednje noge dulje od stražnjih, dug vrat i usku glavu s roščićima, po tijelu ima žute, smeđe ili crne mrlje okružene bijelim crtama te je najviša živuća životinja na Zemlji

im. m. 〈G žirìja, I žirìjem; mn. N žirìji, G žiríjā〉 skup izabranih stručnjaka koji ocjenjuju kakvoću radova ili vještine ili znanje natjecatelja te izabiru pobjednika natječaja

im. m. 〈G žiroglávca; mn. N žiroglávci, G žiròglāvācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina malokolutićavaca čije se tijelo sastoji od glavice, ogrlice s ustima i trupa 2. pripadnik istoimene skupine [divovski ~; obični ~]

im. m. 〈G žirondínca, V žȉrondīnče; mn. N žirondínci, G žiròndīnācā〉 pov. član političke skupine koja zastupa imućno građanstvo u vrijeme Francuske revolucije

im. ž. 〈G žȉtaricē〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina jednogodišnjih biljaka iz porodice trava čiji se zrnasti hranjivi plodovi upotrebljavaju kao hrana i kao sirovina u prehrambenoj industriji, najčešće su to pšenica, raž, ječam, riža, zob i kukuruz 2. pripadnica istoimene skupine

im. ž. 〈G žȉtkosti, I žȉtkošću/žȉtkosti〉 svojstvo onoga što je žitko

im. ž. 〈G žȉtnicē; mn. N žȉtnice, G žȉtnīcā〉 1. gospodarska zgrada u koju se sprema žito 2. pren. kraj koji je pogodan za uzgoj žita [Slavonija je ~ Hrvatske.]

im. s. 〈G žȉta〉 1. usp. žitarice v. pod žitarica 2. plodovi žitarica [mljeti ~; vršiti ~] ♦ ispod žita potajno, krišom

prid. 〈G žíva; odr. žȋvī, G žȋvōg(a); ž. žíva, s. žȋvo; komp. žȉvljī〉 1. koji ima svojstva organizma, koji nije umro, koji ima životne funkcije; ant. mrtav, pokojni 2. koji nije uginuo [živa ptica]; ant. mrtav 3. koji ima obilježja života [živa priroda; živo tkivo]; ant. neživ 4. pren. a. koji postoji, koji se razvija, kojim se tko služi (o jeziku); ant. mrtav pren. b. koji je pun energije, snage i aktivnosti, koji je stalno u pokretu [živo dijete]; sin. živahan c. koji je pun pojedinosti, koji izgleda kao da se sada zbiva [živo sjećanje] d. koji je izrazit, jak, intenzivan (o bojama) [žive boje] ♦ bubnuti i ostati ~ nesvjesno (nepromišljeno) izreći glupost; nitko ~ apsolutno nitko, nitko na svijetu; ni ~ ni mrtav 1. u velikome strahu 2. nikad, ni za što na svijetu; sve živo sve odreda, svi bez iznimke; tko ~; tko mrtav bez obzira na posljedice, pa kako bude, kako god ispalo; ~ i zdrav u dobrome stanju (formi), zdrav i poletan (svjež)

im. ž. 〈G žȉvē〉 kem. kemijski element (Hg), srebrnobijela kovina, pri običnoj temperaturi jedina tekuća kovina, upotrebljava se za punjenje termometara i za izradbu ogledala

im. m. 〈G žívca; mn. N žívci, G žȋvācā〉 anat. vlaknasti organ koji prenosi podražaje od mozga u sve dijelove tijela [vidni ~] ♦ čuvati živce ostajati miran (hladan), ne uzrujavati se; dirnuti (pogoditi i sl.) koga u ~ povrijediti koga, taknuti koga u bolno mjesto; gubiti živce gubiti strpljenje, uzrujavati se; ići komu na živce uzrujavati koga, živcirati koga; imati čelične (jake) živce ne dati se uzrujati, ostati miran bez obzira na sve; imati slabe živce lako se uzrujati, lako gubiti kontrolu nad sobom; imati živaca 〈za što〉 imati strpljenja 〈za što〉

prid. 〈G žȉvāhna; odr. žȉvāhnī, G žȉvāhnōg(a); ž. žȉvāhna, s. žȉvāhno; komp. živàhnijī〉 1. koji je pun energije, snage i aktivnosti, koji je stalno u pokretu [živahno dijete]; sin. živ pren. 2. koji je brz, dinamičan i ritmičan [~ ples; živahna glazba]

pril. 〈komp. živàhnijē〉 s mnogo energije i snage [~ pripovijedati]; sin. živo

im. ž. 〈G žȉvāhnosti, I žȉvāhnošću/žȉvāhnosti〉 1. osobina onoga koji je pun energije, snage i aktivnosti, koji je stalno u pokretu; sin. živost pren. 2. svojstvo onoga što je brzo, dinamično i ritmično