živcírānje

im. s. G živcírānja 1. činjenje koga živčanim 2. bivanje, postajanje živčanim; sin. nerviranje razg., uzrujavanje

živcírati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. žìvcīrām, 3. l. mn. živcírajū, imp. žìvcīrāj, aor. živcírah, imperf. žìvcīrāh, prid. r. živcírao, prid. t. žìvcīrān činiti koga živčanim [~ roditelje] • živcírati se povr. biti, postajati živčanim [Nemoj se ~!]; sin. nervirati razg., uzrujavati

žìvčan

prid. G žìvčana; odr. žìvčanī, G žìvčanōg(a); ž. žìvčana, s. žìvčano; komp. živčànijī koji se lako i brzo uzruja ili se živcira [živčana žena; živčani starac]; sin. (nervozan, neurotičan)

žìvčanī

prid. G žìvčanōg(a); ž. žìvčanā, s. žìvčanō koji se odnosi na živce [živčana stanica; živčana vlakna]

žìvčanōst

im. ž. G žìvčanosti, I žìvčanošću/žìvčanosti osobina onoga koji je živčan

živìca

im. ž. G živìcē; mn. N živìce, G živícā 1. živa ograda od grmlja, šiblja ili zasađena ukrasnoga bilja 2. geol. gornji sloj tla bogat humusom

žȉvin

prid. G žȉvina; ž. žȉvina, s. žȉvino kem. 1. koji pripada živi [~ atom] 2. koji sadržava živu [~ oksid]

žívio

usk. izriče želju za dugim životom osobe kojoj se govoritelj obraća pri susretu ili uz piće [Živio, prijatelju!]

žívjeli

usk. izriče želju za dugim životom osobe kojoj se govoritelj obraća s poštovanjem pri susretu ili uz piće [Živjeli, biskupe!]

žívjeti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. žívīm, 3. l. mn. žívē, imp. žívi, aor. žívjeh, aor. žívjeh, imperf. žívljāh, prid. r. m. žívio, ž. žívjela, s. žívjelo, mn. žívjeli, prid. t. žȋvljen, pril. s. žívēći 1. neprijel. a. biti živ [dugo ~] b. imati sredstva za život [~ od rada; ~ od imanja] c. provoditi život na kojemu području [~ u gradu; ~ u Hrvatskoj; ~ u šumi]; sin. nastavati, ( obitavati), prebivati d. provoditi život u određenim okolnostima [~ sam; ~ u braku; ~ u domu; ~ s roditeljima] e. zadržati sjećanje o onome koga ili čega više nema [Još uvijek žive slike iz prošlih vremena.; Živi sjećanje na pokojnika.] 2. prijel. provoditi život na kakav način ili živjeti čiji život [Živjeti život samotnika.]

žȉvkati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. žȉvkā/žȉvčē, 3. l. mn. žȉvkajū/žȉvčū, aor. 3. l. jd. žȉvkā, imperf. 3. l. jd. žȉvkāše, prid. r. žȉvkao glasati se glasom koji podsjeća na živ-živ [vrabac živče]

žívljēnje

im. s. G žívljēnja stanje u kojemu se nalazi onaj koji živi ili ono što živi

žȉvnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. žȉvnēm, 3. l. mn. žȉvnū, imp. žȉvni, aor. žȉvnuh, prid. r. žȉvnuo postati življim

žȋvo

pril. komp. žȉvljē 1. s mnogo energije i snage [~ pripovijedati]; sin. živahno 2. s mnogo pojedinosti, kao da se sada zbiva [~ se sjećati]

živòpisan

prid. G živòpisna; odr. živòpisnī, G živòpisnōg(a); ž. živòpisna, s. živòpisno; komp. živopìsnijī v. slikovit

žȉvōst

im. ž. G žȉvosti, I žȉvošću/žȉvosti 1. pren. osobina onoga koji je pun energije, snage i aktivnosti, koji je stalno u pokretu; sin. živahnost pren. 2. svojstvo onoga što je puno pojedinosti, što izgleda kao da se sada zbiva 3. svojstvo onoga što je izrazito, jako, intenzivno (o bojama) 4. stanje u kojemu je mnogo zanimljivih sadržaja i događaja; ant. mrtvilo 5. gram. gramatička kategorija kojom se izriče da imenice, pridjevi i neke zamjenice koji se odnose na živo imaju akuzativ jednak genitivu, a imenice, pridjevi i neke zamjenice koji se odnose na neživo akuzativ jednak nominativu

žìvot

im. m. G živòta; mn. N živòti, G živótā 1. stanje bića od rođenja do prestanka svih životnih funkcija organizma [~ čovjeka; ~ životinje] 2. životni vijek [dug ~; ~ psa; ~ hrasta] 3. prilike u kojima tko živi [imati težak ~; bogat ~] 4. područje ljudskoga djelovanja [javni ~; ljubavni ~] 5. stvarnost koja nas okružuje i u kojoj živimo, sadržaj življenja [upoznati ~; suočiti se sa životom] 6. pren. živo biće [Izgubili smo tolike živote.] ♦ boriti se na ~ i smrt grčevito se boriti, boriti se do krajnjih granica snage; dati svoj ~ za koga, za što umrijeti za koga, za što, žrtvovati se za koga, za što, učiniti sve za koga; između života i smrti na umoru, u teškoj bolesti; oduzeti si ~ ubiti se, učiniti samoubojstvo; pasji ~ jadan (težak) život, život u oskudici i poniženjima; platiti životom (glavom) što, usp. glava; staviti ~ (glavu) na kocku, usp. glava; zagorčati komu život upropastiti komu život, učiniti komu život nepodnošljivim

žȉvotan

prid. G žȉvotna; odr. žȉvotnī, G žȉvotnōg(a); ž. žȉvotna, s. žȉvotno; komp. živòtnijī koji je pun života [~ čovjek]; sin. vitalan

živòtinja

im. ž. G živòtinjē; mn. N živòtinje, G živòtīnjā 1. zool. a. mn. carstvo eukariotskih višestaničnih pokretnih organizama s jezgrom i organelima koji se hrane gotovom organskom tvari, kreću se i žive u staništima koja im osiguravaju potrebne životne uvjete b. pripadnik istoimenoga carstva [pitoma ~] 2. pren. grub, okrutan čovjek [Prava si ~.]  divlje životinje zool. životinje koje žive na svojemu prirodnom staništu; domaće životinje zool. životinje koje čovjek pripitomljava i uzgaja radi koristi i razonode

živòtīnjskī

prid. G živòtīnjskōg(a); ž. živòtīnjskā, s. živòtīnjskō koji se odnosi na životinje [~ nagon]; sin. (animalan)

žȉvotnī

prid. G žȉvotnōg(a); ž. žȉvotnā, s. žȉvotnō koji se odnosi na život [~ vijek]

životòpis

im. m. G životòpisa; mn. N životòpisi, G životòpīsā podatci o životu pojedinca složeni prema vremenskomu slijedu, opis čijega života [~ književnika; ~ svetaca]; sin. (biografija)

životopísac

im. m. G životopísca, V žȉvotopīšče; mn. N životopísci, G životòpīsācā osoba koja piše životopise; sin. biograf

životòpisnī

prid. G životòpisnōg(a); ž. životòpisnā, s. životòpisnō koji se odnosi na životopis; sin. (biografski)

životopíščev

prid. G životopíščeva; ž. životopíščeva, s. životopíščevo koji pripada životopiscu; sin. (biografov)

žȉvūćī

prid. G žȉvūćēg(a); ž. žȉvūćā, s. žȉvūćē koji je trenutačno živ, koji trenutačno živi [najveća živuća legenda]

žlȁhtina

im. ž. G žlȁhtinē 1. bijelo grožđe koje se uzgaja u okolici Vrbnika na Krku 2. vino od istoimenoga grožđa

žlȉca

im. ž. G žlȉ; mn. N žlȉce, G žlȋ 1. dio jedaćega pribora kojim se grabi tekuća hrana iz tanjura ili zdjele i stavlja u usta 2. pren. količina hrane koja stane u istoimeni pribor za jelo [Stavi žlicu soli u juhu.] ♦ utopio bi u žlici (čaši) vode tko koga, usp. čaša

žlȉčārka

im. ž. G žlȉčārkē, DL žlȉčārki; mn. N žlȉčārke, G žlȉčārkā/žlȉčārkī zool. velika bijela ptica selica, močvarica duga kljuna koji je na svojemu kraju proširen i nalik na žlicu

žlȉčica

im. ž. G žlȉčicē; mn. N žlȉčice, G žlȉčī 1. um. mala žlica 2. pren. količina čega koja stane u malu žlicu [Stavi tri žličice šećera u kavu.]

žlȉčnjāk

im. m. G žlȉčnjāka; mn. N žlȉčnjāci, G žlȉčnjākā okruglica od tijesta koja se žlicom stavlja u vrelu vodu

žlijȇb

im. m. G žlijȇba, L žlijébu; mn. N žljȅbovi, G žljȅbōvā udubina u tlu ili kojoj konstrukciji koja služi za odvod vode [krovni ~; kameni ~]

žlijézda

im. ž. G žlijézdē; mn. N žlijézde, G žlijézdā anat. organ koji stvara i izlučuje tvari važne za rad organizma [limfne žlijezde; probavne žlijezde; žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem]

žljȅbast

prid. G žljȅbasta; odr. žljȅbastī, G žljȅbastōg(a); ž. žljȅbasta, s. žljȅbasto koji je u obliku žlijeba

žljèzdanī

prid. G žljèzdanōg(a); ž. žljèzdanā, s. žljèzdanō koji se odnosi na žlijezde [žljezdane stanice]

žmȉgavac

im. m. G žmȉgāvca; mn. N žmȉgāvci, G žmȉgavācā tehn. uređaj na vozilu koji svijetleći s prekidima obavješćuje o smjeru skretanja [lijevi ~; desni ~]

žmíriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. žmírīm, 3. l. mn. žmírē, imp. žmíri, aor. žmírih, imperf. žmírāh, prid. r. žmírio 1. imati zatvorene oči 2. imati stisnute ili gotovo zatvorene oči [~ na suncu]; sin. (škiljiti) 3. pren. ne htjeti vidjeti neki prekršaj ili loš postupak [Učitelj je žmirio na moje izostanke.]

žmȉrkati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. žmȉrkām, 3. l. mn. žmȉrkajū, imp. žmȉrkāj, aor. žmȉrkah, imperf. žmȉrkāh, prid. r. žmȉrkao zatvarati i otvarati oči, obično zbog jakoga svjetla [~ na suncu]

žȍhār

im. m. G žȍhāra, I žȍhārom/žȍhārem; mn. N žȍhāri, G žȍhārā zool. kukac ravnokrilac plosnata, odozgo ovalna tijela tamnosmeđe do crvenosmeđe boje koji je uglavnom aktivan noću

žònglēr

im. m. G žongléra, V žȍnglēru; mn. N žongléri, G žonglérā osoba koja žonglira

žonglèrica

im. ž. G žonglèricē; mn. N žonglèrice, G žonglèrīcā žena koja žonglira

žonglèričin

prid. G žonglèričina; ž. žonglèričina, s. žonglèričino koji pripada žonglerici

žònglērskī

prid. G žònglērskōg(a); ž. žònglērskā, s. žònglērskō koji se odnosi na žonglere

žonglírati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. žònglīrām, 3. l. mn. žonglírajū, imp. žònglīrāj, aor. žonglírah, imperf. žònglīrāh, prid. r. žonglírao 1. vješto izvoditi neobične radnje i rukovati predmetima [~ loptom] 2. sp. vješto uzastopno odbijati loptu glavom, prsima ili nogama 3. pren. vješto se snalaziti u svakoj situaciji

žȑtva

im. ž. G žȑtvē; mn. N žȑtve, G žȑtāvā 1. rel. dar božanstvu iz religijskih razloga 2. odricanje od vlastitih pogodnosti u čiju korist ili zbog kakva višeg cilja; sin. žrtvovanje 3. osoba koja je stradala posljedicom kakva ljudskog postupka, bolesti ili kakve nepogode 4. osoba koja podnosi kakvu nesreću ili nepravdu

žȑtvenī

prid. G žȑtvenōg(a); ž. žȑtvenā, s. žȑtvenō koji se odnosi na žrtvu

žȑtvenīk

im. m. G žȑtvenīka; mn. N žȑtvenīci, G žȑtvenīkā rel. mjesto na kojemu se prinose žrtve; sin. oltar

žȑtvovānje

im. s. G žȑtvovānja; mn. N žȑtvovānja, G žȑtvovānjā 1. prinošenje žrtve, davanje čega za žrtvu 2. odricanje od vlastitih pogodnosti u čiju korist ili zbog kakva višeg cilja; sin. žrtva

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga