žȑtvovati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. žȑtvujēm, 3. l. mn. žȑtvujū, imp. žȑtvūj, aor. žȑtvovah, imperf. žȑtvovāh, prid. r. žȑtvovao, prid. t. žȑtvovān dati/davati što kao žrtvu [~ nevine ljude]; sin. prinijeti žrtvu v. pod prinijeti, prinositi žrtvu v. pod prinositi • žȑtvovati se povr. odreći se/odricati se vlastitih pogodnosti u čiju korist ili zbog kakva višeg cilja [~ se za djecu; ~ se za društvo; ~ se za domovinu]

žȓvanj

im. m. G žȓvnja; mn. N žȓvnji/žȑvnjevi, G žȓvānjā/žȑvnjēvā kamen koji melje žito u vodenici; sin. mlinski kamen v. pod kamen ♦ naći se u žrvnju naći se u teškoj (neugodnoj) situaciji

žȕbōr

im. m. G žȕbora, I žȕborom šum vode [~ potoka]; sin. romon, žumor

žubòrēnje

im. s. G žubòrēnja proizvođenje žubora (o vodi)

žubòriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. žùborī, 3. l. mn. žùborē, aor. 3. l. jd. žȕborā, imperf. 3. l. jd. žùborāše, prid. r. žubòrio proizvoditi žubor (o vodi) [Potok žubori.]; sin. romoniti, žumoriti

žȗč

im. ž. G žȕči, I žȕčju/žȕči; mn. N žȕči, G žùčī, DLI žùčima 1. med. žutozelena tvar koju izlučuje jetra 2. anat. žučni mjehur ♦ izliti (proliti i sl.) ~ na koga, na što otresti se (izvikati se) na koga, na što

žȕčan

prid. G žȕčna; odr. žȕč, G žȕčnōg(a); ž. žȕčna, s. žȕčno; komp. žùčnijī 1. koji je pun žuči 2. pren. koji je pun ljutnje i bijesa [žučna rasprava]

žȕčnī

prid. G žȕčnōg(a); ž. žȕč, s. žȕč koji se odnosi na žuč [žučna vrećica]

žùćāk

im. m. G žúćka; mn. N žúćci, G žȗćā zool. veliki leptir čiji je mužjak žute, a ženka bijele boje i čija prednja krila izgledaju poput lista

žȕćkast

prid. G žȕćkasta; odr. žȕćkastī, G žȕćkastōg(a); ž. žȕćkasta, s. žȕćkasto koji je pomalo žut, koji ima žute boje

žȕćkastosmeđ

prid. G žućkastosmèđa; odr. žȕćkastosmeđī, G žȕćkastosmeđēg(a); ž. žućkastosmèđa, s. žućkastosmèđe koji je boje između žućkaste i smeđe

žućkastozèlen

prid. G žućkastozelèna; odr. žućkastozèlenī, G žućkastozèlenōg(a); ž. žućkastozelèna, s. žućkastozelèno koji je boje između žućkaste i zelene

žúdjeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. žúdīm, 3. l. mn. žúdē, imp. žúdi, aor. žúdjeh, imperf. žúdijāh/žúđāh, prid. r. m. žúdio, ž. žúdjela, s. žúdjelo, mn. žúdjeli osjećati silnu želju za kim ili čim [~ za ljubavlju; ~ za domovinom; ~ za dragim]; sin. čeznuti

žúdnja

im. ž. G žúdnjē; mn. N žúdnje, G žúdnjā/žúdnjī osjećaj silne želje za kim ili čim [~ za domovinom; ljubavna ~]; sin. čežnja

žȕka

im. ž. G žȕ, DL žȕki; mn. N žȕke, G žȗ v. brnistra

žȗlj

im. m. G žúlja; mn. N žúljevi, G žúljēvā zadebljali sloj kože, obično na ruci ili nozi, nastao pritiskanjem ili trenjem [~ na dlanu; krvavi ~] ♦ stati (nagaziti) na ~ komu povrijediti (razljutiti) koga, zamjeriti se komu

žùljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 3. l. jd. žùljā, 3. l. mn. žùljajū, aor. 3. l. jd. žȕljā, imperf. 3. l. jd. žùljāše, prid. r. žùljao, prid. t. žȕljān pritiskom ili trenjem stvarati žulj [Žuljaju me cipele.]

žuljèvit

prid. G žuljèvita; odr. žuljèvitī, G žuljèvitōg(a); ž. žuljèvita, s. žuljèvito; komp. žuljevìtijī koji je pun žuljeva, na kojemu su žuljevi [~ dlan]

žumánce

im. s. G žumánca; mn. N žumánca, G žùmānācā/žùmāncā v. žutanjak

žumánjak

im. m. G žumánjka; mn. N žumánjci, G žùmānjākā v. žutanjak

žȕmōr

im. m. G žȕmora, I žȕmorom usp. žubor

žumòriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. žùmorī, 3. l. mn. žùmorē, aor. 3. l. jd. žȕmorī, imperf. 3. l. jd. žùmorāše, prid. r. žumòrio usp. žuboriti

žúna

im. ž. G žúnē; mn. N žúne, G žúnā zool. ptica djetlovka zelene, sive ili crne boje

žúpa

im. ž. G žúpē; mn. N žúpe, G žúpā 1. pov. područje na čelu sa županom, kraljevim podanikom 2. osnovna upravna jedinica Katoličke Crkve [seoska ~]

žúpa

im. ž. G žúpē; mn. N žúpe, G žúpā suncu izloženo, od vjetra zaklonjeno i vodom bogato područje okruženo višim terenom, pogodno za obrađivanje

žùpan

im. m. G žùpana, V žȕpane; mn. N žùpani, G žȕpānā 1. pov. a. naslov osobe koja je na čelu župe b. osoba s istoimenim naslovom 2. a. naslov osobe koja je na čelu županije b. osoba s istoimenim naslovom

žùpanica

im. ž. G žùpanicē, V žùpanice/žùpanico; mn. N žùpanice, G žùpanīcā 1. naslov žene koja je na čelu županije 2. žena s istoimenim naslovom

žùpaničin

prid. G žùpaničina; ž. žùpaničina, s. žùpaničino koji pripada županici

župànija

im. ž. G župànijē; mn. N župànije, G župànījā 1. pol. jedinica lokalne uprave i samouprave [Zagrebačka ~; Osječko-baranjska ~; Istarska ~] 2. zgrada u kojoj je sjedište lokalne jedinice uprave i samouprave

župànījskī

prid. G župànījskōg(a); ž. župànījskā, s. župànījskō koji se odnosi na županije

žùpanskī

prid. G žùpanskōg(a); ž. žùpanskā, s. žùpanskō koji se odnosi na župane

žúpljanin

im. m. G žúpljanina; mn. N žúpljani, G žúpljānā 1. stanovnik župe 2. pripadnik župe

žúpljānka

im. ž. G žúpljānkē, DL žúpljānki; mn. N žúpljānke, G žúpljānkā/žúpljānkī 1. stanovnica župe 2. pripadnica župe

žȗpnī

prid. G žȗpnōg(a); ž. žȗpnā, s. žȗpnō 1. koji se odnosi na župu, područje na čelu sa županom 2. koji se odnosi na župu, osnovnu upravnu jedinicu Katoličke Crkve [župna crkva]

žȗpničkī

prid. G žȗpničkōg(a); ž. žȗpničkā, s. žȗpničkō koji se odnosi na župnike

žȗpnīk

im. m. G žȗpnīka, V žȗpnīče; mn. N žȗpnīci, G žȗpnīkā katolički svećenik koji upravlja župom

žȗpskī

prid. G žȗpskōg(a); ž. žȗpskā, s. žȗpskō koji se odnosi na župu, suncu izloženo, od vjetra zaklonjeno i vodom bogato područje okruženo višim terenom, pogodno za obrađivanje

žȗran

prid. G žúrna; odr. žȗrnī, G žȗrnōg(a); ž. žúrna, s. žȗrno; komp. žùrnijī koji treba dati ili dostaviti u najkraćemu roku [~ odgovor; žurna pošiljka; žurno pismo]; sin. hitan

žùrba

im. ž. G žùrbē nastojanje ili potreba da se što obavi u što kraćemu vremenu [raditi u žurbi; biti u žurbi]; sin. hitnja

žúriti se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. žúrīm se, 3. l. mn. žúrē se, imp. žúri se, aor. žúrih se, imperf. žúrāh se, prid. r. žúrio se ići brzo bez zastajkivanja, nastojati što prije kamo stići [~ u školu]; sin. hitati

žȗrno

pril. komp. žùrnijē u najkraćemu roku, što prije [~ odgovoriti]; sin. hitno

žȕstar

prid. G žùstra; odr. žȕstrī, G žȕstrōg(a); ž. žùstra, s. žȕstro; komp. žùstrijī v. hitar

žȗt

prid. G žúta; odr. žȗ, G žȗtōg(a); ž. žúta, s. žúto; komp. žȕćī 1. koji je boje limuna, banane ili žutanjka 2. u im. funkciji jd. s. boja limuna, banane ili žutanjka [Volim žuto.]

žutánce

im. s. G žutánca; mn. N žutánca, G žùtānācā/žùtāncā v. žutanjak

žutánjak

im. m. G žutánjka; mn. N žutánjci, G žùtānjākā središnji dio jaja žute boje; sin. (žumance, žumanjak, žutance); ant. bjelanjak

žùtica

im. ž. G žùticē; mn. N žùtice, G žȕtīcā 1. med. bolesno stanje organizma popraćeno žutilom kože i sluznica zbog poremećaja u lučenju žuči [~ novorođenčadi] 2. čvrsta tkanina od sirova pamučnoga prediva koje nije izbijeljeno 3. bot. a. bolest voćaka b. sorta jabuka  zarazna ~ med. upala jetre, najčešće zarazna; sin. hepatitis

žùtilo

im. s. G žùtila žuta boja

žútiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. žȗtīm, 3. l. mn. žȗ, imp. žúti, imperf. žútijāh/žȗćāh, prid. r. žútio, prid. t. žȗćen bojiti što u žuto, činiti žutim [~ ogradu]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga