gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. žútīm, 3. l. mn. žútē, imp. žúti, aor. žútjeh, imperf. žútijāh/žúćāh, prid. r. m. žútio, ž. žútjela, s. žútjelo, mn. žútjeli〉 postajati žutim [Lišće ujesen žuti.] • žútjeti se 〈povr.〉 isticati se žutom bojom [Klasje se žuti u polju.]

im. m. 〈G žutokljúnca, V žȕtokljūnče; mn. N žutokljúnci, G žutòkljūnācā〉 1. ptić koji još ima žuti kljun 2. pren. čovjek koji je još mlad i neiskusan

prid. 〈G žutokljúnčeva; ž. žutokljúnčeva, s. žutokljúnčevo〉 koji pripada žutokljuncu

prid. 〈G žutòkljunōg(a); ž. žutòkljunā, s. žutòkljunō〉 koji je žuta kljuna [~ ptić]

im. ž. 〈G žutòkljūnkē, DL žutòkljūnki; mn. N žutòkljūnke, G žutòkljūnkā/žutòkljūnkī〉 žena koja je još mlada i neiskusna

prid. 〈G žutòkosa; odr. žutòkosī, G žutòkosōg(a); ž. žutòkosa, s. žutòkoso〉 koji ima plavu kosu, kosu žute ili svijetle boje; sin. plavokos; ant. crnokos

prid. 〈G žutonàrānčasta; odr. žutonàrānčastī, G žutonàrānčastōg(a); ž. žutonàrānčasta, s. žutonàrānčasto〉 koji je boje između žute i narančaste

prid. 〈G žutozelèna; odr. žutozèlenī, G žutozèlenōg(a); ž. žutozelèna, s. žutozelèno〉 koji je boje žuči, koji je boje između žute i zelene

im. ž. 〈G žvákē, DL žváki; mn. N žváke, G žvákā〉 razg. v. žvakaća guma pod guma

prid. 〈G žvàkāćēg(a); ž. žvàkāćā, s. žvàkāćē〉 koji se može žvakati [žvakaća guma]

im. s. 〈G žvákānja〉 1. grizenje ili usitnjivanje hrane zubima da bi ona postala mekšom prije gutanja 2. grizenje čega zubima i činjenje mekšim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. žvȃčēm, 3. l. mn. žvȃčū, imp. žváči, aor. žvákah, imperf. žvȃkāh, prid. r. žvákao, prid. t. žvȃkān〉 1. gristi ili sitniti zubima hranu i činiti je mekšom prije gutanja [~ kruh] 2. zubima gristi što i činiti mekšim, ali ne i gutati [~ žvakaću gumu; ~ duhan]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. žvr̀goljīm, 3. l. mn. žvr̀goljē, imp. žvrgòlji, imperf. 3. l. jd. žvr̀goljāše, prid. r. žvrgòljio〉 1. 〈3. l.〉 glasati se glasom koji podsjeća na cvr... cvr [Ptice žvrgolje.]; sin. cvrkutati 2. pren. veselo pripovijedati