prid. 〈G àutorskōg(a); ž. àutorskā, s. àutorskō〉 koji se odnosi na autore [~ rad]

im. m. 〈G autoservísa; mn. N autoservísi, G autoservísā〉 radionica za pregled i popravljanje automobila

im. m. 〈G àutostopa〉 način putovanja pri kojemu se dizanjem ruke ili palca zaustavljaju automobili na cesti radi besplatnoga prijevoza

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. autostòpīrām, 3. l. mn. autostopírajū, imp. autostòpīrāj, aor. autostopírah, imperf. autostòpīrāh, prid. r. autostopírao〉 dizanjem ruke ili palca zaustaviti/zaustavljati automobile na cesti radi besplatne vožnje

im. ž. 〈G ȁutoškōlē; mn. N ȁutoškōle, G ȁutoškōlā〉 škola u kojoj se stječu vozačke vještine

im. m. 〈G autotrófa; mn. N autotrófi, G autotrófā〉 biol. organizam koji sam proizvodi hranu; sin. proizvođač; ant. heterotrof

prid. 〈G ȁutotrōfna, G ȁutotrōfnī, G ȁutotrōfnōg(a); ž. ȁutotrōfna, s. ȁutotrōfno〉 koji sam može proizvoditi hranu; ant. heterotrofan

im. ž. 〈G avantúrē; mn. N avantúre, G avantúrā〉 v. pustolovina

im. m. 〈G avantùrista, V avantùristu; mn. N avantùristi, G avantùrīstā〉 v. pustolov

im. ž. 〈G avantùristicē; mn. N avantùristice, G avantùristīcā〉 v. pustolovka

prid. 〈G avantùrističina; ž. avantùrističina, s. avantùrističino〉 v. pustolovkin

prid. 〈G avanturìstičkōg(a); ž. avanturìstičkā, s. avanturìstičkō〉 v. pustolovni

im. ž. 〈G Avèstē〉 zbirka starih iranskih svetih tekstova

prid. 〈G avèstičkōg(a); ž. avèstičkā, s. avèstičkō〉 1. koji se odnosi na Avestu 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. izumrli jezik kojim je pisana Avesta

im. m. 〈G avióna; mn. N avióni, G aviónā〉 v. zrakoplov ♦ vidi se iz aviona lako je vidljivo, veoma se lako može opaziti

prid. 〈G avìonskōg(a); ž. avìōnskā, s. avìōnskō〉 v. zrakoplovni

im. m. 〈G àzbesta〉 kem. silikatni mineral vlaknaste strukture koji služi za zaštitu od visokih temperatura, kiselina i sl.

prid. 〈G àzbestnōg(a); ž. àzbestnā, s. àzbestnō〉 koji se odnosi na azbest

im. ž. 〈G azbestózē〉 med. bolest izazvana udisanjem azbestne prašine

prid. 〈G àzbučnōg(a); ž. àzbučnā, s. àzbučnō〉 koji se odnosi na azbuku

im. ž. 〈G àzbukē, DL àzbuci〉 1. popis ćiriličnih ili glagoljičnih slova poredanih na dogovoreni način 2. jez. ustaljeni redoslijed slova u ćirilici i glagoljici

prid. 〈G àzērskōg(a); ž. àzērskā, s. àzērskō〉 1. koji se odnosi na Azere 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. jezik iz turkijske porodice, službeni jezik u Azerbajdžanu i narodni jezik Azera

im. m. 〈G àzimuta〉 astr. koordinata nebeskoga tijela u koordinatnome sustavu horizonta, luk horizonta ili kut u zenitu između meridijana na kojemu se nalazi motritelj i vertikala nebeskoga tijela

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ažùrīrām, 3. l. mn. ažurírajū, imp. ažùrīrāj, aor. ažurírah, imperf. ažùrīrāh, prid. r. ažurírao, prid. t. ažùrīrān〉 1. v. posuvremeniti 2. v. posuvremenjivati