astrònomkinja | im. ž. 〈G astrònomkinjē; mn. N astrònomkinje, G astrònomkīnjā〉 stručnjakinja koji se bavi astronomijom; sin. zvjezdoznanka zast. |
astrònomskī | prid. 〈G astronòmskōg(a); ž. astronòmskā, s. astronòmskō〉 1. koji se odnosi na astronome i astronomiju [astronomska istraživanja]; sin. zvjezdoznanski zast. 2. pren. koji je golem, iznimno velik [astronomska cijena] |
atavìstičkī | prid. 〈G atavìstičkōg(ā); ž. atavìstičkā, s. atavìstičkō〉 koji se odnosi na atavizam |
atavìzam | im. m. 〈G atavìzma; mn. N atavìzmi, G atavìzāmā〉 biol. pojavljivanje tjelesnih svojstava dalekih predaka koja inače u određenoj vrsti više ne postoje |
atèist | im. m. 〈G atèista, V atèistu; mn. N atèisti, G atèīstā〉 osoba koja ne vjeruje u postojanje boga |
atèistica | im. ž. 〈G atèisticē; mn. N atèistice, G atèistīcā〉 žena koja ne vjeruje u postojanje boga |
atèističin | prid. 〈G atèističina; ž. atèističina, s. atèističino〉 koji pripada ateistici |
ateìstičkī | prid. 〈G ateìstičkōg(a); ž. ateìstičkā, s. ateìstičkō〉 koji se odnosi na ateiste i ateizam |
ateìzam | im. m. 〈G ateìzma〉 nijekanje postojanja boga |
atelìjēr | |
atèljē | im. m. 〈G ateljèa; mn. N ateljèi, G ateljéā〉 v. atelijer |
atèntāt | im. m. 〈G atentáta; mn. N atentáti, G atentátā〉 ubojstvo koje osobe iz javnoga, osobito političkoga života |
atèntātor | im. m. 〈G atèntātora, V atèntātore; mn. N atèntātori, G atèntātōrā〉 osoba koja sudjeluje u atentatu |
atèntātorica | im. ž. 〈G atèntātoricē; mn. N atèntātorice, G atèntātorīcā〉 žena koja sudjeluje u atentatu |
atèntātoričin | prid. 〈G atèntātoričina; ž. atèntātoričina, s. atèntātoričino〉 koji pripada atentatorici |
ateroskleróza | im. ž. 〈G aterosklerózē〉 med. bolest krvnih žila prouzročena taloženjem masnih stanica |
àtlas | im. m. 〈G àtlasa; mn. N àtlasi, G ȁtlāsā〉 1. zem. zbirka zemljopisnih, povijesnih, astronomskih ili drugih zemljovida 2. anat. prvi kralježak u vratnome dijelu kralježnice 3. (Àtlas) planinski masiv na sjeveru Afrike dug 2000 km s najvišim vrhom na 4165 m |
atlètičār | im. m. 〈G atlètičāra, V atlètičāru/atlètičāre; mn. N atlètičāri, G atlètičārā〉 osoba koja se bavi atletikom |
atlètičārev | prid. 〈G atlètičāreva; ž. atlètičāreva, s. atlètičārevo〉 koji pripada atletičaru; sin. atletičarov |
atlètičārka | im. ž. 〈G atlètičārkē, DL atlètičārki; mn. N atlètičārke, G atlètičārkā/atlètičārkī〉 žena koja se bavi atletikom |
atlètičārov | prid. 〈G atlètičārova; ž. atlètičārova, s. atlètičārovo〉 usp. atletičarev |
atlètika | im. ž. 〈G atlètikē, DL atlètici〉 sp. sportska grana koja obuhvaća više disciplina u kojima se pokazuje brzina, snaga i spretnost ◇ laka ~ sportska grana koja obuhvaća trčanje, skakanje i bacanje koplja ili kugle; teška ~ sportska grana koja obuhvaća boks, hrvanje i dizanje utega |
àtlētskī | prid. 〈G àtlētskōg(a); ž. àtlētskā, s. àtlētskō〉 1. koji se odnosi na atletiku [atletska staza] 2. koji je poput atleta [~ građen] |
atmosféra | |
atmòsfērskī | prid. 〈G atmòsfērskōg(a); ž. atmòsfērskā, s. atmòsfērskō〉 koji se odnosi na atmosferu [~ tlak] |
àtōl | im. m. 〈G atóla; mn. N atóli, G atólā〉 zem. prstenasti ili polukružni koraljni greben s lagunom okružen dubokim morem |
àtōm | im. m. 〈G atóma; mn. N atómi, G atómā〉 fiz., kem. najmanji djelić elementa koji ima sva njegova svojstva, sastoji se od atomske jezgre i elektronskoga omotača |
àtōmnī | prid. 〈G àtōmnōg(a); ž. àtōmnā, s. àtōmnō〉 koji se odnosi na atome ili se sastoji od atoma [atomna jezgra; atomna težina; ~ broj; ~ sustav]; sin. atomski |
àtōmskī | prid. 〈G àtōmskōg(a); ž. àtōmskā, s. àtōmskō〉 1. usp. atomni 2. koji pokreće energija koja se oslobađa iz atoma [atomska bomba; ~ pogon] |
atràkcija | im. ž. 〈G atràkcijē; mn. N atràkcije, G atràkcījā〉 v. zanimljivost |
ȁtraktīvan | prid. 〈G ȁtraktīvna; odr. ȁtraktīvnī, G ȁtraktīvnōg(a); ž. ȁtraktīvna, s. ȁtraktīvno; komp. atraktìvnijī〉 v. privlačan |
atrìbūt | im. m. 〈G atribúta; mn. N atribúti, G atribútā〉 gram. nesamostalni rečenični dio koji može biti pridjev, broj ili nesročna imenica, a kojim se izriče dopuna imenici [imenični ~; pridjevni ~] |
atrìbūtnī | prid. 〈G atrìbūtnōg(a); ž. atrìbūtnā, s. atrìbūtnō〉 koji se odnosi na atribut [atributna rečenica] |
ȃtrij | im. m. 〈G ȃtrija; mn. N ȃtriji, G ȃtrījā〉 grad. 1. središnja nenatkrivena prostorija u rimskoj kući 2. prednji dio srednjovjekovne crkve 3. predvorje u javnoj zgradi |
ȁu | |
audícija | im. ž. 〈G audícijē; mn. N audícije, G audícījā〉 nastup pred žirijem prije sklapanja posla, dobivanja uloge i sl. [~ za pjevače] |
ȁudiovizuālan | prid. 〈G ȁudiovizuālna; odr. ȁudiovizuālnī, G ȁudiovizuālnōg(a); ž. ȁudiovizuālna, s. ȁudiovizuālno〉 koji se doživljava s pomoću osjetila sluha i vida [audiovizualna metoda] |
ȁudiovizuālnī | prid. 〈G ȁudiovizuālnōg(a); ž. ȁudiovizuālnā, s. ȁudiovizuālnō〉 koji se odnosi na sluh i na vid |
ȁuditīvan | prid. 〈G ȁuditīvna; odr. ȁuditīvnī, G ȁuditīvnōg(a); ž. ȁuditīvna, s. ȁuditīvno〉 koji se doživljava s pomoću osjetila sluha |
ȁuditīvnī | prid. 〈G ȁuditīvnōg(a); ž. ȁuditīvnā, s. ȁuditīvnō〉 koji se odnosi na sluh [~ medij]; sin. slušni |
audìtōrij | im. m. 〈G audìtōrija; mn. N audìtōriji, G audìtōrījā〉 1. v. predavaonica 2. v. slušateljstvo |
ȁugmentatīv | im. m. 〈G ȁugmentatīva; mn. N ȁugmentatīvi, G ȁugmentatīvā〉 v. uvećanica |
àugūr | im. m. 〈G àugūra, V ȁugūru; mn. N àugūri, G ȁugūrā〉 pov. etrurski i rimski svećenik koji je po letu ptica tumačio volju bogova i proricao budućnost |
àukcija | im. ž. 〈G àukcijē; mn. N àukcije, G ȁukcījā〉 v. dražba |
aurèola | im. ž. 〈G aurèolē; mn. N aurèole, G aurèōlā〉 krug ili kružnica koji se na slikama nalaze oko glave Isusa Krista, Djevice Marije i svetaca; sin. (svetokrug) ♦ imati aureolu uživati poštovanje kao ugledna i moralna osoba; skinuti aureolu komu, čemu prikazati koga, što bez lažnoga sjaja |
autèntičan | prid. 〈G autèntična; odr. autèntičnī, G autèntičnōg(a); ž. autèntična, s. autèntično〉 v. izvorni |
autèntičnōst | im. ž. 〈G autèntičnosti, I autèntičnošću/autèntičnosti〉 v. izvornost |
aùtist | im. m. 〈G aùtista, V aùtistu; mn. N aùtisti, G aùtīstā〉 osoba koja boluje od autizma |