l | im. s. 〈neskl.〉 šesnaesto slovo hrvatske abecede |
l | im. m. 〈neskl.〉 usni alveolarni bočni zvonačni suglasnik [epentetski l] ◇ epentetski ~ glas l koji se umeće pri jotaciji iza p, b, m, v, f |
l | oznaka za litru; sin. L |
L | oznaka za litru; sin. l |
lȃ | im. m. 〈neskl.〉 glazb. solmizacijska oznaka za šesti stupanj ljestvice |
lȁbav | prid. 〈G lȁbava; odr. lȁbavī, G lȁbavōg(a); ž. lȁbava, s. lȁbavo; komp. labàvijī〉 1. koji je slabo vezan, koji nije napet ili zategnut [~ čvor] 2. pren. koji je nesiguran ili slab, koji nije postojan [labavo prijateljstvo] |
lȁbaviti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lȁbavīm, 3. l. mn. lȁbavē, imp. lȁbavi, aor. lȁbavih, imperf. lȁbavljāh, prid. r. lȁbavio, prid. t. lȁbavljen〉 činiti labavim ono što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopce; ~ žice]; sin. opuštati, otpuštati, popuštati; ant. napinjati, naprezati, natezati, zatezati |
lȁbavjeti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lȁbavīm, 3. l. mn. lȁbavē, imp. lȁbavi, aor. lȁbavjeh, imperf. lȁbavljāh, prid. r. m. lȁbavio, ž. lȁbavjela, s. lȁbavjelo; mn. lȁbavjeli〉 postajati labavim |
lȁbavōst | im. ž. 〈G lȁbavosti, I lȁbavošću/lȁbavosti〉 1. svojstvo onoga što je slabo vezano, što nije napeto ili zategnuto 2. svojstvo onoga što se klima ili ljulja jer nije dobro učvršćeno; sin. klimavost 3. pren. svojstvo onoga što je nesigurno ili slabo, što nije postojano |
labìjāl | im. m. 〈G labijála; mn. N labijáli, G labijálā〉 v. usnenik |
lȁbijālnī | prid. 〈G lȁbijālnōg(a); ž. lȁbijālnā, s. lȁbijālnō〉 v. usneni |
lȁbīlan | prid. 〈G lȁbīlna; odr. lȁbīlnī, G lȁbīlnōg(a); ž. lȁbīlna, s. lȁbīlno; komp. labìlnijī〉 1. koji ne stoji čvrsto, koji lako može pasti i prevrnuti se [~ stup] 2. v. neuravnotežen, nestabilan |
labiodèntāl | im. m. 〈G labiodentála; mn. N labiodentáli, G labiodentálā〉 v. zubnousnenik |
labiodèntālnī | prid. 〈G labiodèntālnōg(a); ž. labiodèntālnā, s. labiodèntālnō〉 v. zubnousneni |
labìrint | im. m. 〈G labìrinta; mn. N labìrinti, G labìrinātā〉 1. grad. građevina s mnogo isprepletenih hodnika i prostorija iz koje je teško naći izlaz 2. anat. šupljina u srednjemu uhu u kojoj su smješteni osjeti sluha i ravnoteže 3. pren. zamršeno i teško rješivo stanje, problem itd. |
labirìntnī | prid. 〈G labirìntnōg(a); ž. labirìntnā, s. labirìntnō〉 koji se odnosi na labirint [~ organ; ~ prsten] |
labòrant | im. m. 〈G labòranta; mn. N labòranta, G labòranātā〉 tehničar u laboratoriju |
labòrantica | im. ž. 〈G labòranticē; mn. N labòrantice, G labòrantīcā〉 tehničarka u laboratoriju |
labòrantičin | prid. 〈G labòrantičina; ž. labòrantičina, s. labòrantičino〉 koji pripada laborantici |
laboràtōrij | im. m. 〈G laboràtōrija; mn. N laboràtōriji, G laboràtōrījā〉 prostor opremljen za znanstvene pokuse, medicinska istraživanja i sl. [kemijski ~; ~ u domu zdravlja] |
laboràtōrījskī | prid. 〈G laboràtōrījskōg(a); ž. laboràtōrījskā, s. laboràtōrījskō〉 koji se odnosi na laboratorij |
làbrādor | im. m. 〈G làbrādora, I làbrādorom; mn. N làbrādori, G làbrādōrā〉 zool. pas kratke guste dlake crne, žute ili smeđe boje |
lȁbūd | im. m. 〈G lȁbuda; mn. N lȁbudi/lȁbudovi, G lȁbūdā/lȁbudōvā〉 zool. močvarica iz skupine selica izrazito duga vrata bijele, rjeđe crne, boje [žutokljuni ~] |
lȁbuđī | prid. 〈G lȁbuđēg(a); ž. lȁbuđā, s. lȁbuđē〉 1. koji se odnosi na labude [labuđe jezero] 2. pren. koji je kao u labuda [~ vrat] |
làdānje | im. s. 〈G làdānja; mn. N làdānja, G làdānjā〉 1. posjed na selu namijenjen odmoru 2. odmor na istoimenu posjedu |
làdica | im. ž. 〈G làdicē; mn. N làdice, G lȁdīcā〉 dio namještaja u obliku kutije koja se uvlači i izvlači, služi za čuvanje i odlaganje različitih predmeta ♦ držati što u ladici odugovlačiti s rješavanjem čega; završiti u ladici ne biti riješen, biti odgođen |
làdīno | im. m. 〈G làdīna〉 jez. izumrli pisani romanski jezik španjolskih Židova |
lȃđa | |
làđār | im. m. 〈G lađára, V lȁđāru/lȁđāre; mn. N lađári, G lađárā〉 čovjek kojemu je zanimanje prijevoz putnika i robe lađom |
lađárev | prid. 〈G lađáreva; ž. lađáreva, s. lađárevo〉 koji pripada lađaru; sin. lađarov |
lađárov | prid. 〈G lađárova; ž. lađárova, s. lađárovo〉 usp. lađarev |
lȃđica | im. ž. 〈G lȃđicē; mn. N lȃđice, G lȃđīcā〉 um. mala lađa ◇ indijska ~ zool. jedini živući glavonožac koji ima vanjsku, spiralnu kućicu koja obuhvaća cijelo tijelo; sin. nautilus |
lȁgan | prid. 〈G lȁgana; odr. lȁganī, G lȁganōg(a); ž. lȁgana, s. lȁgano; komp. lagànijī〉 1. koji je male težine [lagana torba; lagani teret]; sin. lak; ant. težak 2. koji se dobro podnosi [~ posao; lagana vremena]; sin. lak; ant. težak 3. koji je male snage ili jačine [lagana glavobolja] 4. koji ne zahtijeva veći napor [lagana zadaća; lagano pitanje]; sin. lak; ant. težak 5. koji se brzo probavlja [lagana hrana]; ant. težak |
lȁgano | pril. 〈komp. lagànijē〉 bez velike snage i jačine, bez velikoga napora [~ udariti] |
làgati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lȁžēm, 3. l. mn. lȁžū, imp. làži, aor. làgah, imperf. lȁgāh, prid. r. làgao〉 govoriti nešto što nije istina [~ roditeljima]; sin. izmišljati ♦ laže čim zine uvijek laže, služi se lažima |
lȁgodan | prid. 〈G lȁgodna; odr. lȁgodnī, G lȁgodnōg(a); ž. lȁgodna, s. lȁgodno; komp. lagòdnijī〉 koji je udoban i ugodan, koji nije opterećen problemima [~ život] |
lȁgodno | pril. 〈komp. lagòdnijē〉 udobno i ugodno, bez opterećenja problemima [~ živjeti] |
lȁgodnōst | im. ž. 〈G lȁgodnosti, I lȁgodnošću/lȁgodnosti〉 svojstvo onoga što je lagodno |
lagúna | im. ž. 〈G lagúnē; mn. N lagúne, G lagúnā〉 zem. plićak odvojen od mora pješčanim nanosom, koraljnim grebenom ili atolom |
lȁhōr | im. m. 〈G lȁhora, I lȁhorom; mn. N lȁhori, G lȁhōrā〉 met. lagan vjetar; sin. povjetarac |
lȁičkī | prid. 〈G lȁičkōg(a); ž. lȁičkā, s. lȁičkō〉 koji se odnosi na laike |
lȁik | im. m. 〈G lȁika, V lȁiče; mn. N lȁici, G lȁīkā〉 1. rel. a. vjernik koji nije svećenik b. redovnik koji ne pripada kleru, koji nije svećenik 2. pren. osoba koja nije školovanjem stekla znanja i vještine za rad u kojoj struci; sin. nestručnjak; ant. stručnjak |
laìkāt | im. m. 〈G laikáta〉 rel. 1. ukupnost vjernika koji ne pripadaju kleru 2. vjernici koji aktivno sudjeluju u duhovnome životu |
lȁikinja | im. ž. 〈G lȁikinjē; mn. N lȁikinje, G lȁikīnjā〉 1. rel. a. vjernica koja nije redovnica b. redovnica koja ne pripada kleru 2. pren. žena koja školovanjem nije stekla znanja i vještine za rad u kojoj struci; sin. nestručnjakinja; ant. stručnjakinja |
lȁjānje | im. s. 〈G lȁjānja〉 glasanje lavežom |
lȁjati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. lȁjē, 3. l. mn. lȁjū, aor. 3. l. jd. lȁja, imperf. 3. l. jd. lȁjāše, prid. r. lȁjao〉 glasati se lavežom [Pas laje.] |
lajtmòtīv | im. ž. 〈G lajtmotíva; mn. N lajtmotívi, G lajtmotívā〉 1. umj. motiv ili misao koja se provlači kroz kakvo umjetničko djelo, koja se stalno ponavlja 2. pren. glavna ili temeljna misao, misao vodilja |
lȁk | im. m. 〈G làka; mn. N làkovi, G lȁkōvā〉 otopina kojom se premazuju predmeti i površine radi zaštite i postizanje sjaja [~ za drvo; ~ za nokte] |