leksikògrafkinja | im. ž. 〈G leksikògrafkinjē; mn. N leksikògrafkinje, G leksikògrafkīnjā〉 1. žena koja izrađuje rječnike 2. stručnjakinja koja se bavi leksikografijom |
leksikògrafskī | prid. 〈G leksikògrafskōg(a); ž. leksikògrafskā, s. leksikògrafskō〉 koji se odnosi na leksikografe i leksikografiju |
leksikòlog | im. m. 〈G leksikòloga, V leksikòlože; mn. N leksikòlozi, G leksikòlōgā〉 stručnjak koji se bavi leksikologijom |
leksikològija | im. ž. 〈G leksikològijē〉 jez. jezikoslovna grana koja se bavi proučavanjem riječi i rječničkoga sustava |
leksikòloginja | im. ž. 〈G leksikòloginjē; mn. N leksikòloginje, G leksikòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi leksikologijom |
leksikòloškī | prid. 〈G leksikòloškōg(a); ž. leksikòloškā, s. leksikòloškō〉 koji se odnosi na leksikologe i leksikologiju |
lèksikon | im. m. 〈G lèksikona; mn. N lèksikoni, G lȅksikōnā〉 djelo koje abecednim redom daje sažet pregled osnovnih znanja iz različitih područja [opći ~; pomorski ~; školski ~; sportski ~] |
lèksikonskī | prid. 〈G lèksikonskōg(a); ž. lèksikonskā, s. lèksikonskō〉 koji se odnosi na leksikone |
lektíra | im. ž. 〈G lektírē〉 1. ono što se čita [zabavna ~; zanimljiva ~] 2. ono što je zadano da se čita [propisana ~; školska ~] |
lèktīrnī | prid. 〈G lèktīrnōg(a); ž. lèktīrnā, s. lèktīrnō〉 koji se odnosi na lektiru |
lȅktor | im. m. 〈G lȅktora, V lȅktore; mn. N lȅktori, G lȅktōrā〉 1. osoba koja ispravlja i jezično dotjeruje tekst prije objavljivanja 2. voditelj jezičnih vježba i tečajeva na sveučilištu |
lektòrāt | im. m. 〈G lektoráta; mn. N lektoráti, G lektorátā〉 lektorov položaj ili služba |
lȅktorica | im. ž. 〈G lȅktoricē; mn. N lȅktorice, G lȅktorīcā〉 1. žena koja ispravlja i jezično dotjeruje tekst prije objavljivanja 2. voditeljica jezičnih vježba i tečajeva na sveučilištu |
lȅktoričin | prid. 〈G lȅktoričina; ž. lȅktoričina, s. lȅktoričino〉 koji pripada lektorici |
lektorírānje | im. s. 〈G lektorírānja〉 v. lektura |
lektorírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lektòrīrām, 3. l. mn. lektorírajū, imp. lektòrīrāj, aor. lektorírah, imperf. lektòrīrāh, prid. r. lektorírao, prid. t. lektòrīrān〉 ispraviti/ispravljati i jezično dotjerati/dotjerivati tekst prije objavljivanja |
lȅktorskī | prid. 〈G lȅktorskōg(a); ž. lȅktorskā, s. lȅktorskō〉 koji se odnosi na lektore i lekturu [~ honorar] |
lektúra | im. ž. 〈G lektúrē〉 1. ispravljanje i jezično dotjerivanje teksta prije objavljivanja; sin. (lektoriranje) 2. tekst na kojemu su označene jezične pogreške koje treba ispraviti prije objavljivanja |
lelùjati (se) | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. lelùjām, 3. l. mn. lelùjajū, imp. lelùjāj, aor. lelùjah, imperf. lelùjāh, prid. r. lelùjao〉 blago se povijati čas na jednu, čas na drugu stranu [~ na vjetru] |
lelùjav | prid. 〈G lelùjava; odr. lelùjavī, G lelùjāvōg(a); ž. lelùjava, s. lelùjavo〉 koji se leluja |
lelùjavōst | im. ž. 〈G lelùjavosti, I lelùjavošću/lelùjavosti〉 svojstvo onoga što je lelujavo |
lèmeš | im. m. 〈G lèmeša, I lèmešom; mn. N lèmeši, G lȅmēšā〉 oštri dio ili sječivo pluga, dio koji siječe zemlju; sin. (raonik) |
lèmūr | im. m. 〈G lemúra, I lemúrom; mn. N lemúri, G lemúrā〉 zool. polumajmun smeđe, žute, sive ili bijele boje s crnom njuškom koji živi na Madagaskaru [patuljasti ~] |
léno | im. s. 〈G léna; mn. N léna, G lénā〉 pov. feud što ga je vladar ili velikaš u feudalno doba dao vazalu uz uvjet da prema njemu ispunjava određene obveze |
lȇnta | im. ž. 〈G lȇntē; mn. N lȇnte, G lȇntā/lȇntī〉 široka vrpca koju se u svečanim prilikama nosi od ramena do suprotnoga boka ◇ vremenska ~ brojevna crta na koju se bilježi ili koja prikazuje povijesni tijek događaja; sin. vremenska crta v. pod crta |
lȅopard | im. m. 〈G lȅoparda; mn. N lȅopardi, G lȅopārdā〉 zool. zvijer iz porodice mačaka žućkastoga krzna s tamnim pjegama svijetlo obojenim u sredini koja živi u dijelovima Azije i Afrike [snježni ~] |
lepéza | im. ž. 〈G lepézē; mn. N lepéze, G lepézā〉 predmet koji se drži u ruci i kojim se maše ispred lica kako bi se rashladilo |
lèpinja | im. ž. 〈G lèpinjē; mn. N lèpinje, G lȅpīnjā〉 mekana okrugla mala pogača od bijela brašna |
lepìrnjača | im. ž. 〈G lepìrnjačē; mn. N lepìrnjače, G lepìrnjāčā〉 v. leptirnjača |
lepr̀šati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lepr̀šām, 3. l. mn. lepr̀šajū, imp. lepr̀šāj, aor. lepr̀šah, imperf. lepr̀šāh, prid. r. lepr̀šao〉 1. živahno se i lagano povijati čas na jednu, čas na drugu stranu [Zastava leprša.]; sin. vijati se v. pod vijati, vijoriti se v. pod vijoriti, viti se v. pod viti 2. letjeti tako da se mnogo puta zamahne krilima [Vrabac leprša.] 3. tiho i lelujavo padati [Snijeg leprša.] |
lepr̀šav | prid. 〈G lepr̀šava; odr. lepr̀šavī, G lepr̀šavōg(a); ž. lepr̀šava, s. lepr̀šavo; komp. lepršàvijī〉 1. koji leprša [lepršava pahulja] 2. pren. koji je živahan i lagan [~ stil; lepršavo ponašanje] |
lèptīr | im. m. 〈G leptíra, I leptírom; mn. N leptíri, G leptírā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 red s najvećim brojem vrsta u razredu kukaca s dvama parovima krila na kojima su male ljuske i s usnim organima u obliku rila za lizanje i sisanje b. pripadnik istoimenoga reda [dnevni ~; noćni ~] 2. sp. a. prsna simetrična plivačka tehnika s istodobnim radom ruku i nogu b. posebna plivačka disciplina u kojoj se pliva istoimenom tehnikom [plivati 100 m ~] 3. razg. prozor automobila koji se otvara kružno |
leptìrast | prid. 〈G leptìrasta; odr. leptìrastī, G leptìrastōg(a); ž. leptìrasta, s. leptìrasto〉 koji je nalik leptiru |
leptìrica | im. ž. 〈G leptìricē; mn. N leptìrice, G leptìrīcā〉 1. ženka leptira 2. razg. mali noćni leptir koji oblijeće oko svjetla 3. zool. morska plosnata riba hrskavičnjača nalik na ražu koja na repu ima otrovnu bodljiku |
leptìrnjača | im. ž. 〈G leptìrnjačē; mn. N leptìrnjače, G leptìrnjāčā〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica zeljastih krmnih biljka dvosupnica koje imaju dvospolne cvjetove s vjenčićem sličnim leptiru, plod im je mahuna 2. pripadnica istoimene porodice; sin. (lepirnjača), mahunarka |
lȅs | im. m. 〈G lȅsa〉 geol. sediment finih čestica nastao djelovanjem vjetra; sin. prapor |
lȅsostepa | im. ž. 〈G lȅsostepē; mn. N lȅsostepe, G lȅsostēpā〉 zem. prijelazno šumsko i stepsko područje koje je pogodno za naseljavanje i poljodjelstvo |
lȅš | |
lèšina | |
lèšinār | im. m. 〈G lèšināra, V lèšināru/lèšināre; mn. N lèšināri, G lèšinārā〉 1. → strvinar 2. pren. osoba koja ne preza ni od čega da dođe do svojega cilja |
lèšinārev | prid. 〈G lèšināreva; ž. lèšināreva, s. lèšinārovo〉 koji pripada lešinaru; sin. lešinarov |
lèšinārka | im. ž. 〈G lèšinārkē, DL lèšinārki; mn. N lèšinārke, G lèšinārkā/lèšinārkī〉 žena koja ne preza ni od čega da dođe do cilja |
lèšinārov | prid. 〈G lèšinārova; ž. lèšinārova, s. lèšinārovo〉 usp. lešinarev |
lȇt | im. m. 〈G lȇta, L létu; mn. N lȅtovi, G lȅtōvā〉 1. kretanje zrakom s pomoću krila, motora, balona i sl. [~ ptice; ~ zrakoplova; ~ helikoptera] 2. putovanje letjelicom od jednoga do drugoga mjesta [~ od Zagreba do Dubrovnika; redoviti ~] |
lètāč | im. m. 〈G letáča, V lȅtāču; mn. N letáči, G letáčā〉 osoba koja leti |
letàčica | im. ž. 〈G letàčicē; mn. N letàčice, G letàčīcā〉 1. žena koja leti 2. zool. a. 〈mn.〉 skupina ptica koje imaju snažan greben na prsnoj kosti i mogu letjeti; sin. grebenka; ant. bezgrebenka, nojevka, trkačica b. pripadnik istoimene skupine; sin. grebenka; ant. bezgrebenka, nojevka, trkačica |
letàčičin | prid. 〈G letàčičina; ž. letàčičina, s. letàčičino〉 koji pripada letačici |
lètāčkī | prid. 〈G lètāčkōg(a); ž. lètāčkā, s. lètāčkō〉 koji se odnosi na letače |