lȕtkār | im. m. 〈G lȕtkāra, V lȕtkāru/lȕtkāre; mn. N lȕtkāri, G lȕtkārā〉 1. glumac koji pokreće lutku i govori njezin tekst 2. osoba koja izrađuje lutke |
lȕtkārev | prid. 〈G lȕtkāreva; ž. lȕtkāreva, s. lȕtkārevo〉 koji pripada lutkaru; sin. lutkarov |
lȕtkarica | im. ž. 〈G lȕtkaricē; mn. N lȕtkarice, G lȕtkarīcā〉 1. glumica koja rukuje lutkom i govori njezin tekst 2. žena koja stvara i izrađuje lutke |
lȕtkaričin | prid. 〈G lȕtkaričina; ž. lȕtkaričina, s. lȕtkaričino〉 koji pripada lutkarici |
lȕtkārov | prid. 〈G lȕtkārova; ž. lȕtkārova, s. lȕtkārovo〉 usp. lutkarev |
lȕtkārskī | prid. 〈G lȕtkārskōg(a); ž. lȕtkārskā, s. lȕtkārskō〉 koji se odnosi na lutkare, lutke i lutkarstvo [~ film; lutkarsko kazalište] |
lutkárstvo | im. s. 〈G lutkárstva〉 proizvodnja lutaka |
lútnja | im. ž. 〈G lútnjē; mn. N lútnje, G lútnjā〉 glazb. starinsko žičano glazbalo kruškasta tijela na kojemu se zvuk proizvodi trzanjem žica |
luzitanìzam | im. m. 〈G luzitanìzma; mn. N luzitanìzmi, G luzitanìzāmā〉 jez. riječ portugalskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu |
lȕžina | im. ž. 〈G lȕžinē; mn. N lȕžine, G lȕžīnā〉 kem. vodena otopina baze |
lȗžnjāk | im. m. 〈G lȗžnjāka; mn. N lȗžnjāci, G lȗžnjākā〉 bot. hrast koji raste u nizinskim močvarnim područjima na pjeskovitu i vlažnu tlu; sin. hrast lužnjak v. pod hrast |