nj | im. s. 〈neskl.〉 dvadeseto slovo hrvatske abecede |
nj | im. m. 〈neskl.〉 nosni tvrdonepčani zvonačni suglasnik |
nj | |
njȁ | usk. oponaša neskladne glasove i zvukove |
njákānje | im. s. 〈G njákānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na nja |
njákati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. njȃčē, 3. l. mn. njȃčū, aor. 3. l. jd. njȃkā, imperf. 3. l. jd. njȃkāše, prid. r. njákao〉 glasati se glasom koji podsjeća na nja [Magarac njače.] |
njȇ | os. zam. 〈G〉 v. pod ona |
njȅdra | im. pl. t. s. 〈G njedárā〉 v. prsa |
njȅga | im. ž. 〈G njȅgē, DL njȅzi〉 briga o ljudima, biljkama ili životinjama [~ bolesnika; ~ kože]; sin. njegovanje |
njȅga | |
njègov | posv. zam. 〈G njègova, DL njègovu, A njègov/njègova, I njègovīm; ž. njègova, s. njègovo〉 1. koji pripada muškoj osobi, životinji ili predmetu koji je označen imenicom muškoga roda, negovornoj osobi; sin. mu v. pod on 2. koji pripada djetetu ili mladunčetu ili predmetu koji je označen imenicom srednjega roda, negovornoj osobi; sin. mu v. pod ono |
njȅgovānje | im. s. 〈G njȅgovānja〉 1. usp. njega 2. pren. razvijanje osjećaja za što [~ ljubavi prema glazbi; ~ prijateljstva] |
njȅgovatelj | im. m. 〈G njȅgovatelja; mn. N njȅgovatelji, G njȅgovatēljā〉 osoba koja koga njeguje [~ bolesnika] |
njegovatèljica | im. ž. 〈G njegovatèljicē; mn. N njegovatèljice, G njegovatèljīcā〉 žena koja koga njeguje [~ bolesnika] |
njegovatèljičin | prid. 〈G njegovatèljičina; ž. njegovatèljičina, s. njegovatèljičino〉 koji pripada njegovateljici |
njȅgovati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. njȅgujēm, 3. l. mn. njȅgujū, imp. njȅgūj, aor. njȅgovah, imperf. njȅgovāh, prid. r. njȅgovao, prid. t. njȅgovān〉 1. brinuti se o ljudima, biljkama ili životinjama [~ bolesnike] 2. pren. razvijati osjećaj za što [~ prijateljstvo; ~ ljubav prema glazbi] |
njèmačkī | prid. 〈G njèmačkōg(a); ž. njèmačkā, s. njèmačkō〉 1. koji se odnosi na Nijemce i Njemačku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Njemačkoj, Austriji, dijelu Belgije i Švicarske te narodni jezik Nijemaca i Austrijanaca te dijela Belgijaca i Švicaraca |
njȅmu | |
njȇn | posv. zam. 〈G njȇna, DL njȇnu, A njȇn/njȇna, I njȇnīm; ž. njȇna, s. njȇno〉 v. njezin |
njȇzin | |
njȅžan | prid. 〈G njèžna; odr. njȅžnī, G njȅžnōg(a); ž. njèžna, s. njȅžno; komp. njèžnijī〉 1. koji ima blage i brižne osjećaje [nježna majka]; ant. grub 2. koji je lagan i ugodan [~ dodir]; sin. blag; ant. grub 3. koji je osjetljiv na vanjske utjecaje [nježna koža; nježna djeca] 4. koji je tanak i mek [nježna tkanina] |
njȅžno | |
njȅžnōst | im. ž. 〈G njȅžnosti, I njȅžnošću/njȅžnosti; mn. N njȅžnosti, G njȅžnostī〉 1. 〈jd.〉 osobina onoga koji ima blage i brižne osjećaje; ant. grubost 2. 〈jd.〉 svojstvo onoga što je lagano i ugodno; sin. blagost; ant. grubost 3. 〈jd.〉 svojstvo onoga što je osjetljivo na vanjske utjecaje 4. 〈jd.〉 svojstvo onoga što je tanko i meko 5. nježan dodir ili riječ |
njȋh | |
njíhalo | im. s. 〈G njíhala; mn. N njíhala, G njíhālā〉 tijelo koje se njiše oko čvrste točke; sin. (klatno) |
njíhāljka | im. ž. 〈G njíhāljkē, DL njíhāljci; mn. N njíhāljke, G njíhāljkā/njíhāljkī〉 naprava za dječju zabavu, sjedalo koje visi i njiše se pokretanjem tijela prema naprijed i prema natrag [vrtna ~]; sin. ljuljačka |
njíhati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. njȋšēm, 3. l. mn. njȋšū, imp. njíši, aor. njíhah, imperf. njȋhāh, prid. r. njíhao, prid. t. njȋhān〉 laganim pokretima ravnomjerno pomicati koga ili što naprijed i natrag ili lijevo i desno [~ dijete]; sin. zibati • njíhati se 〈povr.〉 pomicati se ravnomjerno naprijed i natrag ili lijevo i desno [Njiše se pri hodu.; Njiše se na njihaljci.]; sin. ljuljati |
njȉhov | posv. zam. 〈G njȉhova, DL njȉhovu, A njȉhov/njȉhova, I njȉhovīm; ž. njȉhova, s. njȉhovo〉 1. koji pripada muškim negovornim osobama ili negovornim osobama različita spola; sin. im v. pod oni 2. koji pripada ženskim negovornim osobama; sin. im v. pod one 3. koji pripada djeci ili mladunčadi kao negovornim osobama; sin. im v. pod ona |
njȋm | |
njȉma | |
njíme | |
njȉsak | im. m. 〈G njȋska〉 jednokratno prodorno oglašavanje konja |
njȉska | im. ž. 〈G njȉskē, DL njȉsci/njȉski〉 prodorno glasanje konja; sin. njištanje |
njíštānje | im. s. 〈G njíštānja〉 usp. njiska |
njíštati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. njíštī, 3. l. mn. njíštē, aor. 3. l. jd. njȋštā, imperf. 3. l. jd. njíštāše, prid. r. njíštao〉 glasati se njiskom [Konj njišti.] |
njȉva | im. ž. 〈G njȉvē; mn. N njȉve, G njȋvā〉 polj. zemlja koja se ore i redovito obrađuje; sin. oranica |
njȏj | os. zam. 〈DL〉 v. pod ona |
njȍki | im. pl. t. m. 〈G njȏkā, DLI njȍkima〉 1. valjkasto oblikovani komadići krumpirova tijesta koji se za jelo pripremaju kuhanjem 2. jelo od istoimenoga tijesta |
njȏm | os. zam. 〈I〉 v. pod ona |
njóme | os. zam. 〈I〉 v. pod ona |
njȗ | os. zam. 〈A〉 v. pod ona |
njȗh | im. m. 〈G njȗha, L njúhu〉 osjetilo koje omogućuje sposobnost primanja i razlikovanja mirisa s pomoću nosa |
njȕšiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. njȕšīm, 3. l. mn. njȕšē, imp. njȕši, aor. njȕših, imperf. njȕšāh, prid. r. njȕšio, prid. t. njȕšen〉 njuhom osjećati, utvrđivati miris čega [njušim ribu] |
njȕška | |
njȕškati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. njȕškām, 3. l. mn. njȕškajū, imp. njȕškāj, aor. njȕškah, imperf. njȕškāh, prid. r. njȕškao, prid. t. njȕškān〉 1. njuhom utvrđivati miris čega 2. pren. ići posvuda pokušavajući, obično kriomice, doznati, otkriti što |
njȕtn | im. m. 〈G njȕtna; mn. N njȕtni, G njȕtnā〉 fiz. mjerna jedinica za silu (N) |
njȕtnmetar | im. m. 〈G njȕtnmetra, I njȕtnmetrom; mn. N njȕtnmetri, G njȕtnmetārā〉 fiz. mjerna jedinica za moment sile (Nm) |