im. s. 〈neskl.〉 prvo slovo hrvatske abecede ♦ ni ~ 〈ni b〉 ništa, ni riječi; od ~ do ž u potpunosti, od početka do kraja

im. m. 〈neskl.〉 srednji niski samoglasnik ◇ nepostojani ~ gram. 1. samoglasnik a koji postoji samo u nekim oblicima iste riječi dok se u drugim oblicima gubi 2. glasovna promjena u kojoj dolazi do gubljenja ili pojavljivanja samoglasnika a u nekim oblicima riječi

vez. 1. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici [Govorio je, ~ nitko ga nije ništa pitao.] ◇ ~ gdjeli/kamoli/nekmoli povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici (uz obvezatnu negaciju u prvoj surečenici) [Nema ni sluha, ~ gdjeli/kamoli/nekmoli glasa.] 2. u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici povezuje surečenice s različitim subjektima [Došli su ~ mi smo ih lijepo primili.]; sin. i

čest. ima funkciju naglašivanja, isticanja onoga što slijedi [Ako baš hoćeš, ~ ti idi; A što ja mogu!]

usk. 1. izriče iznenađenje [A, koga to vidim!]; sin. au, oh, oho, opa 2. izriče bol [A, sve me boli!]; sin. jao, joj 3. izriče divljenje [A, kako je lijepa!]; sin. ah, eh, joj, oh, uh; sin. au

oznaka za amper

oznaka za ar

im. ž. 〈G abecédē; mn. N abecéde, G abecédā〉 1. popis latiničnih slova poredanih na dogovoreni način [napisati abecedu] 2. jez. ustaljeni redoslijed slova u latinici [složiti po abecedi] 3. pren. temeljna ili osnovna znanja potrebna za obavljanje kakva posla [~ kuhanja] ♦ početi od abecede početi od osnovnoga (temelja, početka)

im. m. 〈G abecèdārija; mn. N abecèdāriji, G abecèdārījā〉 popis riječi, imena ili naziva poredanih po abecednome slijedu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. abecèdīrām, 3. l. mn. abecedírajū, imp. abecèdīrāj, aor. abecedírah, imperf. abecèdīrāh, prid. r. abecedírao, prid. t. abecèdīrān〉 složiti/slagati što abecednim slijedom [~ rječnik]

prid. 〈G ȁbecēdnōg(a); ž. ȁbecēdnā, s. ȁbecēdnō〉 koji se odnosi na abecedu [~ poredak]

im. m. 〈G ȁblatīva〉 jez. u nekim jezicima šesti padež u sklonidbi

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. abòrtīrām, 3. l. mn. abortírajū, imp. abòrtīrāj, aor. abortírah, imperf. abòrtīrāh, prid. r. abortírao, prid. t. abòrtīrān〉 1. v. pobaciti 2. v. pobacivati

im. m. 〈G abòrtusa; mn. N abòrtusi, G abòrtūsā〉 v. pobačaj

im. ž. 〈G àbrāzijē〉 1. geol. razorno djelovanje valova kojim se ruši i potkopava obala 2. med. a. struganje površinskoga sloja tkiva radi uzimanja uzorka b. izjedanje, trošenje zubne cakline

im. m. 〈G acetáta; mn. N acetáti, G acetátā〉 kem. sol ili ester octene kiseline

im. m. 〈G acetiléna〉 kem. nezasićeni ugljikovodik s trostrukom vezom, bezbojni i eksplozivni plin koji je važan početni spoj u proizvodnji boja, lijekova i plastičnih masa; sin. (etin)

prid. 〈G ȁcidofīlna; odr. ȁcidofīlnī, G ȁcidofīlnōg(a); ž. ȁcidofīlna, s. ȁcidofīlno〉 1. kojemu je potrebna kiselina ili kiseli okoliš [acidofilne bakterije] 2. koji sadržava bakterije kojima je potrebna kiselina ili kiseli okoliš [acidofilno mlijeko]

im. ž. 〈G adaptácijē; mn. N adaptácije, G adaptácījā〉 1. v. preuređivanje 2. v. prerada, preradba 3. v. prilagodba 4. v. privikavanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. adàptīrām, 3. l. mn. adaptírajū, imp. adàptīrāj, aor. adaptírah, imperf. adàptīrāh, prid. r. adaptírao, prid. t. adàptīrān〉 1. v. preurediti 2. v. preuređivati 3. v. prilagoditi se pod prilagoditi 4. v. prilagođivati se pod prilagođivati 5. v. preraditi 6. v. prerađivati

im. ž. 〈G àdhēzijē〉 fiz. privlačna sila među česticama različitih tvari; ant. kohezija

im. ž. 〈G adícijē〉 1. kem. postupak vezanja atoma vodika, drugih elemenata ili radikala na dvostruke ili trostruke veze u nezasićenim organskim spojevima 2. v. zbrajanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. àdīrām, 3. l. mn. adírajū, imp. àdīrāj, aor. adírah, imperf. àdīrāh, prid. r. adírao, prid. t. àdīrān〉 1. kem. vezati/vezivati atome vodika, drugih elemenata ili radikala na dvostruke ili trostruke veze u nezasićenim organskim spojevima 2. a. v. zbrojiti b. v. zbrajati

im. ž. 〈G administrácijē〉 1. upravni posao; sin. (birokracija) 2. pren. ljudi koji obavljaju upravni posao; sin. (birokracija) 3. v. uprava

prid. 〈G ȁdministratīvnōg(a); ž. ȁdministratīvnā, s. ȁdministratīvnō〉 koji se odnosi na administraciju; sin. (birokratski)

im. m. 〈G adminìstrātora, V adminìstrātore; mn. N adminìstrātori, G adminìstrātōrā〉 1. osoba koja upravlja čime [~ baze podataka] 2. osoba koja se bavi administracijom

im. ž. 〈G adminìstrātoricē; mn. N adminìstrātorice, G adminìstrātorīcā〉 1. žena koja upravlja čime [~ baze podataka] 2. žena koja se bavi administracijom

prid. 〈G adminìstrātoričina; ž. adminìstrātoričina, s. adminìstrātoričino〉 koji pripada administratorici

im. m. 〈G admirála, V ȁdmirāle; mn. N admiráli, G admirálā〉 1. vojn. 〈jd.〉 najviši časnički čin u ratnoj mornarici [~ flote] 2. vojn. osoba s istoimenim činom 3. zool. danji leptir tamne boje s crvenim i bijelim šarama

im. ž. 〈G admiràlicē; mn. N admiràlice, G admiràlīcā〉 vojn. žena s činom admirala

prid. 〈G admiràličina; ž. admiràličina, s. admiràličino〉 koji pripada admiralici

im. m. 〈G admiralitéta〉 vojn. glavno zapovjedništvo mornarice

prid. 〈G admìrālskōg(a); ž. admìrālskā, s. admìrālskō〉 koji se odnosi na admirale [~ čin]

im. ž. 〈G adolescèncijē〉 životna dob od početka puberteta do prestanka rasta

im. m. 〈G adolèscenta; mn. N adolèscenti, G adolèscenātā〉 mladić u razdoblju adolescencije

im. ž. 〈G adolèscenticē; mn. N adolèscentice, G adolèscentīcā〉 djevojka u razdoblju adolescencije

prid. 〈G adolèscentičina; ž. adolèscentičina, s. adolèscentičino〉 koji pripada adolescentici

im. m. 〈G adrenalína〉 med. hormon nadbubrežne žlijezde

im. ž. 〈G adrèsē; mn. N adrèse, G adrésā〉 1. točna oznaka poštanskoga broja, ime sela ili grada, ulica i kućni broj te ime države u koju se šalje pošta 2. pol., prav. dokument kojim se više potpisnika obraća poglavaru postavljajući kakav zahtjev 3. inform. mjesto na kojemu se nalazi podatak na disku ili u glavnoj memoriji računala ◇ elektronička ~ inform. skup nasumično odabranih riječi i znakova na koji se prima i s kojega se šalje pošta, sastoji se od korisničkoga imena i imena računala; sin. e-adresa ♦ uputiti na čiju adresu uputiti komu; obratiti se na pravu (dobru) adresu obratiti se pravoj osobi, obratiti se na pravo mjesto; obratiti se na krivu (pogrešnu) adresu obratiti se pogrešnoj osobi, obratiti se na pogrešno mjesto

prid. 〈G àdresnōg(a); ž. àdresnā, s. àdresnō〉 koji se odnosi na adresu [adresna sabirnica]

im. m. 〈G àdventa〉 rel. priprava za blagdan Božića tijekom četiriju tjedana; sin. došašće

prid. 〈G àdventskōg(a); ž. àdventskā, s. àdventskō〉 koji se odnosi na advent [~ vijenac]

im. m. 〈G advokáta, V ȁdvokāte; mn. N advokáti, G advokátā〉 v. odvjetnik

im. ž. 〈G advokàticē; mn. N advokàtice, G advokàtīcā〉 v. odvjetnica

prid. 〈G advokàtičina; ž. advokàtičina, s. advokàtičino〉 v. odvjetničin

prid. 〈G advòkātskōg(a); ž. advòkātskā, s. advòkātskō〉 v. odvjetnički

im. m. 〈G ȁerōba; mn. N ȁerōbi, G ȁerōbā〉 biol. organizam koji za život treba kisik; ant. anaerob

im. m. 〈G aeròbika〉 v. aerobika