a

im. s. neskl. prvo slovo hrvatske abecede ♦ ni ~ ni b ništa, ni riječi; od ~ do ž u potpunosti, od početka do kraja

a

im. m. neskl. srednji niski samoglasnik  nepostojani ~ gram. 1. samoglasnik a koji postoji samo u nekim oblicima iste riječi dok se u drugim oblicima gubi 2. glasovna promjena u kojoj dolazi do gubljenja ili pojavljivanja samoglasnika a u nekim oblicima riječi

a

vez. 1. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici [Govorio je, ~ nitko ga nije ništa pitao.]  ~ gdjeli/kamoli/nekmoli povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici (uz obvezatnu negaciju u prvoj surečenici) [Nema ni sluha, ~ gdjeli/kamoli/nekmoli glasa.] 2. u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici povezuje surečenice s različitim subjektima [Došli su ~ mi smo ih lijepo primili.]; sin. i

ȁ

čest. ima funkciju naglašivanja, isticanja onoga što slijedi [Ako baš hoćeš, ~ ti idi; A što ja mogu!]

ȃ

usk. 1. izriče iznenađenje [A, koga to vidim!]; sin. au, oh, oho, opa 2. izriče bol [A, sve me boli!]; sin. jao, joj 3. izriče divljenje [A, kako je lijepa!]; sin. ah, eh, joj, oh, uh; sin. au

A

oznaka za amper

a

oznaka za ar

abecéda

im. ž. G abecédē; mn. N abecéde, G abecédā 1. popis latiničnih slova poredanih na dogovoreni način [napisati abecedu] 2. jez. ustaljeni redoslijed slova u latinici [složiti po abecedi] 3. pren. temeljna ili osnovna znanja potrebna za obavljanje kakva posla [~ kuhanja] ♦ početi od abecede početi od osnovnoga (temelja, početka)

abecèdārij

im. m. G abecèdārija; mn. N abecèdāriji, G abecèdārījā popis riječi, imena ili naziva poredanih po abecednome slijedu

abecedírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. abecèdīrām, 3. l. mn. abecedírajū, imp. abecèdīrāj, aor. abecedírah, imperf. abecèdīrāh, prid. r. abecedírao, prid. t. abecèdīrān složiti/slagati što abecednim slijedom [~ rječnik]

ȁbecēdnī

prid. G ȁbecēdnōg(a); ž. ȁbecēdnā, s. ȁbecēdnō koji se odnosi na abecedu [~ poredak]

ȁblatīv

im. m. G ȁblatīva jez. u nekim jezicima šesti padež u sklonidbi

abortírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. abòrtīrām, 3. l. mn. abortírajū, imp. abòrtīrāj, aor. abortírah, imperf. abòrtīrāh, prid. r. abortírao, prid. t. abòrtīrān 1. v. pobaciti 2. v. pobacivati

abòrtus

im. m. G abòrtusa; mn. N abòrtusi, G abòrtūsā v. pobačaj

àbrāzija

im. ž. G àbrāzijē 1. geol. razorno djelovanje valova kojim se ruši i potkopava obala 2. med. a. struganje površinskoga sloja tkiva radi uzimanja uzorka b. izjedanje, trošenje zubne cakline

acètāt

im. m. G acetáta; mn. N acetáti, G acetátā kem. sol ili ester octene kiseline

acetìlēn

im. m. G acetiléna kem. nezasićeni ugljikovodik s trostrukom vezom, bezbojni i eksplozivni plin koji je važan početni spoj u proizvodnji boja, lijekova i plastičnih masa; sin. (etin)

ȁcidofīlan

prid. G ȁcidofīlna; odr. ȁcidofīlnī, G ȁcidofīlnōg(a); ž. ȁcidofīlna, s. ȁcidofīlno 1. kojemu je potrebna kiselina ili kiseli okoliš [acidofilne bakterije] 2. koji sadržava bakterije kojima je potrebna kiselina ili kiseli okoliš [acidofilno mlijeko]

adaptácija

im. ž. G adaptácijē; mn. N adaptácije, G adaptácījā 1. v. preuređivanje 2. v. prerada, preradba 3. v. prilagodba 4. v. privikavanje

adaptírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. adàptīrām, 3. l. mn. adaptírajū, imp. adàptīrāj, aor. adaptírah, imperf. adàptīrāh, prid. r. adaptírao, prid. t. adàptīrān 1. v. preurediti 2. v. preuređivati 3. v. prilagoditi se pod prilagoditi 4. v. prilagođivati se pod prilagođivati 5. v. preraditi 6. v. prerađivati

àdhēzija

im. ž. G àdhēzijē fiz. privlačna sila među česticama različitih tvari; ant. kohezija

adícija

im. ž. G adícijē 1. kem. postupak vezanja atoma vodika, drugih elemenata ili radikala na dvostruke ili trostruke veze u nezasićenim organskim spojevima 2. v. zbrajanje

adírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. àdīrām, 3. l. mn. adírajū, imp. àdīrāj, aor. adírah, imperf. àdīrāh, prid. r. adírao, prid. t. àdīrān 1. kem. vezati/vezivati atome vodika, drugih elemenata ili radikala na dvostruke ili trostruke veze u nezasićenim organskim spojevima 2. a. v. zbrojiti b. v. zbrajati

administrácija

im. ž. G administrácijē 1. upravni posao; sin. (birokracija) 2. pren. ljudi koji obavljaju upravni posao; sin. (birokracija) 3. v. uprava

ȁdministratīvnī

prid. G ȁdministratīvnōg(a); ž. ȁdministratīvnā, s. ȁdministratīvnō koji se odnosi na administraciju; sin. (birokratski)

adminìstrātor

im. m. G adminìstrātora, V adminìstrātore; mn. N adminìstrātori, G adminìstrātōrā 1. osoba koja upravlja čime [~ baze podataka] 2. osoba koja se bavi administracijom

adminìstrātorica

im. ž. G adminìstrātoricē; mn. N adminìstrātorice, G adminìstrātorīcā 1. žena koja upravlja čime [~ baze podataka] 2. žena koja se bavi administracijom

adminìstrātoričin

prid. G adminìstrātoričina; ž. adminìstrātoričina, s. adminìstrātoričino koji pripada administratorici

admìrāl

im. m. G admirála, V ȁdmirāle; mn. N admiráli, G admirálā 1. vojn. jd. najviši časnički čin u ratnoj mornarici [~ flote] 2. vojn. osoba s istoimenim činom 3. zool. danji leptir tamne boje s crvenim i bijelim šarama

admiràlica

im. ž. G admiràlicē; mn. N admiràlice, G admiràlīcā vojn. žena s činom admirala

admiràličin

prid. G admiràličina; ž. admiràličina, s. admiràličino koji pripada admiralici

admiralìtēt

im. m. G admiralitéta vojn. glavno zapovjedništvo mornarice

admìrālskī

prid. G admìrālskōg(a); ž. admìrālskā, s. admìrālskō koji se odnosi na admirale [~ čin]

adolescèncija

im. ž. G adolescèncijē životna dob od početka puberteta do prestanka rasta

adolèscent

im. m. G adolèscenta; mn. N adolèscenti, G adolèscenātā mladić u razdoblju adolescencije

adolèscentica

im. ž. G adolèscenticē; mn. N adolèscentice, G adolèscentīcā djevojka u razdoblju adolescencije

adolèscentičin

prid. G adolèscentičina; ž. adolèscentičina, s. adolèscentičino koji pripada adolescentici

adrenàlīn

im. m. G adrenalína med. hormon nadbubrežne žlijezde

adrèsa

im. ž. G adrèsē; mn. N adrèse, G adrésā 1. točna oznaka poštanskoga broja, ime sela ili grada, ulica i kućni broj te ime države u koju se šalje pošta 2. pol., prav. dokument kojim se više potpisnika obraća poglavaru postavljajući kakav zahtjev 3. inform. mjesto na kojemu se nalazi podatak na disku ili u glavnoj memoriji računala  elektronička ~ inform. skup nasumično odabranih riječi i znakova na koji se prima i s kojega se šalje pošta, sastoji se od korisničkoga imena i imena računala; sin. e-adresa ♦ uputiti na čiju adresu uputiti komu; obratiti se na pravu (dobru) adresu obratiti se pravoj osobi, obratiti se na pravo mjesto; obratiti se na krivu (pogrešnu) adresu obratiti se pogrešnoj osobi, obratiti se na pogrešno mjesto

àdresnī

prid. G àdresnōg(a); ž. àdresnā, s. àdresnō koji se odnosi na adresu [adresna sabirnica]

àdvent

im. m. G àdventa rel. priprava za blagdan Božića tijekom četiriju tjedana; sin. došašće

àdventskī

prid. G àdventskōg(a); ž. àdventskā, s. àdventskō koji se odnosi na advent [~ vijenac]

advòkāt

im. m. G advokáta, V ȁdvokāte; mn. N advokáti, G advokátā v. odvjetnik

advokàtica

im. ž. G advokàticē; mn. N advokàtice, G advokàtīcā v. odvjetnica

advokàtičin

prid. G advokàtičina; ž. advokàtičina, s. advokàtičino v. odvjetničin

advòkātskī

prid. G advòkātskōg(a); ž. advòkātskā, s. advòkātskō v. odvjetnički

ȁerōb

im. m. G ȁerōba; mn. N ȁerōbi, G ȁerōbā biol. organizam koji za život treba kisik; ant. anaerob

aeròbik

im. m. G aeròbika v. aerobika

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga