aeròbika | im. ž. 〈G aeròbikē, DL aeròbici〉 sp. tjelovježba prilagođena oblikovanju tijela i namijenjena u prvome redu ženama; sin. (aerobik) |
ȁerobnī | prid. 〈G ȁerobnōg(a); ž. ȁerobnā, s. ȁerobnō〉 koji se odnosi na aerobe; ant. anaerobni |
aerodinàmičkī | prid. 〈G aerodinàmičkōg(a); ž. aerodinàmičkā, s. aerodinàmičkō〉 koji se odnosi na aerodinamiku [~ oblici] |
aerodinàmika | im. ž. 〈G aerodinàmikē, DL aerodinàmici〉 fiz. grana fizike koja proučava strujenje plinova i gibanje tijela kroz plinove |
aeròdrom | im. m. 〈G aeròdroma; mn. N aeròdromi, G aeròdrōmā〉 v. zračna luka pod luka |
ȁerofōnskī | prid. 〈G ȁerofōnskōg(a); ž. ȁerofōnskā, s. ȁerofōnskō〉 v. puhaći |
aerostàtičkī | prid. 〈G aerostàtičkōg(a); ž. aerostàtičkā, s. aerostàtičkō〉 koji se odnosi na aerostatiku |
aerostàtika | im. ž. 〈G aerostàtikē, DL aerostàtici〉 fiz. grana fizike koja proučava ravnotežu plinova |
aféra | im. ž. 〈G aférē; mn. N afére, G aférā〉 događaj koji ima negativne posljedice u javnosti [politička ~] |
àfiks | im. m. 〈G àfiksa; mn. N àfiksi, G ȁfīksā〉 gram. tvorbena jedinica koja dolazi ispred ili iza osnove ili se u nju umeće |
afirmírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. afìrmīrām, 3. l. mn. afirmírajū, imp. afìrmīrāj, aor. afirmírah, imperf. afìrmīrāh, prid. r. afirmírao, prid. t. afìrmīrān〉 1. v. promaknuti 2. v. promicati • afirmírati se 〈povr.〉 1. v. potvrditi se pod potvrditi 2. v. potvrđivati se pod potvrđivati |
aforìstičan | prid. 〈G aforìstična; odr. aforìstičnī, G aforìstičnōg(a); ž. aforìstična, s. aforìstično〉 koji je izrečen poput aforizma, sažet i slikovit |
aforìzam | im. m. 〈G aforìzma; mn. N aforìzmi, G aforìzāmā〉 sažeto i slikovito izrečena misao o životu i svijetu |
afrikáta | im. ž. 〈G afrikátē; mn. N afrikáte, G afrikátā〉 v. slivenik |
afrìkātnī | prid. 〈G afrìkātnōg(a); ž. afrìkātnā, s. afrìkātnō〉 v. sliveni |
afroàzījskī | prid. 〈G afroàzījskōg(a); ž. afroàzījskā, s. afroàzījskō〉 koji se odnosi na Afriku i Aziju |
àga | im. m. 〈G àgē, V ȁgo; mn. N àge, G ágā〉 pov. 1. 〈jd.〉 naslov zapovjednika turske plaćeničke vojske [Smail-aga] 2. osoba s istoimenim naslovom 3. posjednik u Osmanskome Carstvu |
agáma | im. ž. 〈G agámē; mn. N agáme, G agámā〉 zool. gušter rasprostranjen u Africi i Aziji [bradata ~; vodena ~] |
agáva | im. ž. 〈G agávē; mn. N agáve, G agávā〉 bot. biljka mesnatih, debelih i trnovitih listova podrijetlom iz Južne i Srednje Amerike |
agèncija | im. ž. 〈G agèncijē; mn. N agèncije, G agèncījā〉 1. v. zastupništvo 2. ustanova koja se bavi prikupljanjem i prenošenjem vijesti [novinska ~] 3. poduzeće koje predstavlja koga ili radi u čije ime [modna ~; pomorska ~] |
agèncījskī | prid. 〈G agèncījskōg(a); ž. agèncījskā, s. agèncījskō〉 koji se odnosi na agenciju |
àgent | |
àgentica | im. ž. 〈G àgenticē; mn. N àgentice, G àgentīcā〉 1. v. posrednica 2. v. zastupnica ◇ tajna ~ žena koja za svoju službu tajno prikuplja različite obavijesti, vojne, političke i poslovne podatke; sin. špijunka |
àgentičin | prid. 〈G àgentičina; ž. àgentičina, s. àgentičino〉 1. v. posredničin 2. v. zastupničin |
àginica | im. ž. 〈G àginicē; mn. N àginice, G àginīcā〉 agina žena |
àginičin | prid. 〈G àginičina; ž. àginičina, s. àginičino〉 koji pripada aginici |
agitácija | im. ž. 〈G agitácijē〉 pridobivanje ljudi za što |
agìtātor | im. m. 〈G agìtātora, V agìtātore; mn. N agìtātori, G agìtātōrā〉 osoba koja agitira |
agìtātorica | im. ž. 〈G agìtātoricē; mn. N agìtātorice, G agìtātorīcā〉 žena koja agitira |
agìtātoričin | prid. 〈G agìtātoričina; ž. agìtātoričina, s. agìtātoričino〉 koji pripada agitatorici |
agìtātorskī | prid. 〈G agìtātorskōg(a); ž. agìtātorskā, s. agìtātorskō〉 koji se odnosi na agitatore |
agitírānje | im. s. 〈G agitírānja〉 provođenje agitacije |
agitírati | gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. agìtīrām, 3. l. mn. agitírajū, imp. agìtīrāj, aor. agitírah, imperf. agìtīrāh, prid. r. agitírao〉 provesti/provoditi agitaciju |
aglomerácija | im. ž. 〈G aglomerácijē; mn. N aglomerácije, G aglomerácījā〉 1. zem. gusto naseljeno gradsko područje 2. geol. nakupina stijena |
agònija | im. ž. 〈N agònijē〉 1. stanje bola koje prethodi smrti 2. pren. stanje velike psihičke patnje [ljubavna ~] |
ȁgora | im. ž. 〈G ȁgorē; mn. N ȁgore, G ȁgōrā〉 pov. 1. narodna skupština u antičkoj Grčkoj 2. mjesto održavanja narodne skupštine u antičkoj Grčkoj, gradski trg |
àgrār | im. m. 〈G agrára, I agrárom/agrárem〉 v. poljodjelstvo |
àgrārnī | prid. 〈G àgrārnōg(a); ž. àgrārnā, s. àgrārnō〉 1. v. poljodjelski 2. v. zemljišni |
agregácija | im. ž. 〈G agregácijē〉 postupak kojim se što s čim združuje |
agregácījskī | prid. 〈G agregácījskōg(a); ž. agregácījskā, s. agregácījskō〉 koji se odnosi na agregaciju |
agrègāt | im. m. 〈G agregáta; mn. N agregáti, G agregátā〉 1. nakupina više različitih dijelova ili čestica 2. tehn. stroj koji služi za pokretanje kakva pogona |
agrèsija | |
ȁgresīvan | |
agresívnōst | im. ž. 〈G agresívnosti, I agresívnošću/agresívnosti〉 1. v. nasilnost 2. v. nasrtljivost |
agrònom | im. m. 〈G agrònoma, V ȁgronome; mn. N agrònomi, G agrònōmā〉 stručnjak koji se bavi agronomijom |
agronòmija | im. ž. 〈N agronòmijē〉 znanost o obradbi i iskorištavanju zemljišta te uzgoju krupne i sitne stoke |
agrònomka | im. ž. 〈G agrònomkē, DL agrònomki; mn. N agrònomke, G agrònōmkā/agrònomkī〉 stručnjakinja koja se bavi agronomijom |
agrònomskī | prid. 〈G agrònomskōg(a); ž. agrònomskā, s. agrònomskō〉 koji se odnosi na agronome i agronomiju |